Znaj Zorane, ljudi su nezahvalni. I moguće je da te neće na izborima nagraditi za trud. Ne očajavaj. Dogodi li se to, budi svjestan da si ti svoju dionicu završio...
Dragi Zoki, netko na tvojem mjestu danas bi se veselio na nekoj plaži ili skijalištu, uz kapljicu dobrog pića i pokoji zalogajčić neke delicije. Ali ne ti. Ti si odlučio da se i danas, kao i posljednjih četiri godine, posvetiš borbi za prosperitet Hrvatske, da nas izvadiš iz gliba, da smanjiš uvoz, povećaš izvoz, iskorijeniš siromaštvo... Baš zato što si toliko ustrajan, i ovoga ćeš tjedna otvoriti novih 500 radnih mjesta. I nahranit ćeš gladne. I napojiti žedne. I utješiti nemoćne. A za sve to ne očekuješ nagradu, odlikovanja, priznanja... Toliko si skroman da ti i riječ “hvala” daje novu snagu.
Jalnuški diletanti te ismijavaju jer si rekao da bi i papa Franjo glasao za tebe. A ja ih pitam: Pa za koga drugog bi glasao? Za one koji se samo žele domoći vlasti da bi sljedećih tri i pol godine ljenčarili i onda u posljednjih šest mjeseci, uz pomoć nekog američkog PR stručnjaka i populizma, počeli glumiti odgovorne vođe kojima je kao stalo da narodu bude bolje? I, vjeruj mi, ne bi za tebe glasao samo Papa, tvoju listu bi zaokružili i Obama, Putin, Angela Merkel... Ma, preferencijalni glas dali bi ti i Marx, i Engels, i Lenjin, i Tito, i Naser, i Nehru, i svi ostali nesvrstani. I svrstani.
Znamo da tvoji vršnjaci, muškarci u srednjim godinama, ponovno uđu u pubertet. Nabave si motocikle, lude automobile, vise na PlayStationu, puše skupe cigare, ponovno im se omile noćni izlasci, nađu ljubavnice... Ali tebe kriza srednjih godina nije ni dotakla. Ti o svojem egu ni ne razmišljaš.
Ipak, znaj Zorane, ljudi su nezahvalni. I moguće je da te neće na izborima nagraditi za trud. Ne očajavaj. Dogodi li se to, budi svjestan da si ti svoju dionicu završio. I odmori se. Duuuuugo se odmori.
I ne brini, mi ćemo opet dobiti vlast kakvu zaslužujemo.
