Mislim da smo početkom godine rezervirali karte za Tajland, a kako je vrijeme prolazilo, tako i nisam baš imao neki osjećaj da negdje doista putujem, sve dok nije došlo nekoliko dana prije leta. Onda je sve sjelo na svoje mjesto. Zašto uopće Tajland? S obzirom da sam znao da je on otvorena država prema turistima i jako popularna, a ujedno i dijelom egzotična, izbor je bio jasan. Za prvo takvo putovanje želio sam ''igrati na sigurno''. Iskreno se nadam da ću realizirati ideju izložbe vezanu za Tajland početkom ožujka, fotografije koje planiram tamo izložiti će i ugledati svjetlo dana samo na izložbi, neće nigdje biti online. Stoga ako imate ideju za prostorom, bilo kakvu ideju vezano za izložbu ili ako ste jedan do potencijalnih sponzora (kamo sreće), slobodno se javite. Koncept za izložbu sam razradio, a već sam polagano i krenuo u realizaciju, a u budućnosti će biti više informacija o tome. Sada dok sam vas malo udavio ''sponzoriranim'' prostorom, idemo dalje normalnim tempom.

I... Krećemo!

Pripreme za putovanje i nisu bile nešto previše opsežne, jedino smo kupili jedan odličan vodič za Tajland na Interliberu, proučavali neke članke na internetu, a od velike je pomoći bila i internetska stranica Thaimer koja je i specijalizirana za putovanja u Tajland. Letjeli smo Qatar Airwaysom, let je ukupno trajao oko 11 sati, a presjedali smo u Dohi. Kada sletite u Bangkok i idete prema smještaju, prvi dojmovi su podijeljeni, ne znate gadi li vam se to što vidite ili vam se zapravo sviđa. Naime, milijuni žica po stupovima, milijuni automobila u prometu i totalni kaos, konstantan smrad kanalizacije, ljudi koji vas žele prevariti na svakom koraku i uvaliti vam ''povoljne'' vožnje po gradu i slično, zagušljiv zrak… Prvo je to zapravo bio određen šok, jer na većinu toga i nismo navikli. Međutim, kako vrijeme prolazi, tako i osjećate neku ''toplinu'' Bangkoka. Doista ne znam to objasniti, prvo mi se uopće nije svidio, da bi mi dok smo sletjeli na sjever u grad Chiang Mai nekako nedostajao. U najmanju ruku čudno.

Smještaj smo birali preko Airbnba. Hotele nisam htio, a razlog je jednostavan, možete imati hotel s 5 zvjezdica, a on može biti kao neka straćara. Sve te zvjezdice u Tajlandu i ne predstavljaju pravu kategorizaciju kao kod nas. Plus, bilo mi je jako važno da mogu foto opremu držati na sigurnom, tako da smo isključivo uzimali cijele stanove. Naš koji smo odabrali u Bangkoku je bio fantastičan, počevši od pogleda koji možete vidjeti na fotki ispod, do same povezanosti (10 minuta od metroa i drugih stanica). Bio je to puni pogodak. Tajlandski metro za svaku je pohvalu, zahvaljujući njemu uštedjeli smo puno vremena, odlično je organiziran i nisu prevelike gužve.

Količina fotki koje sam snimio jako je velika (bolje da ne znate), ali zaista moram reći da sam se išao prvenstveno odmarati. Nije da sam, zajedno s mojom ljepšom polovicom, fotkao neke stvari ciljano, nego smo jednostavno uživali, putem okidali fotke i to je to. Baš kao pravi turisti, s dozom kreativnosti (valjda?).

U smještaju naravno ne smijete piti vodu s pipe, jednako kao i bilo gdje drugdje u Tajlandu, ali je zato kupovna voda jeftina (kao i većina drugih stvari), 1.5 litara je nešto malo više od 3 kune u dućanu 7-Eleven kojeg imate na svakom koraku, a radi od 0 do 24. Kupovna voda nosi sa sobom razlike, većina koju smo kupovali ima čudan okus obzirom na onaj na koji smo navikli. Naime, kada je popijete bude dobra prvu sekundu, ali onda već iduću bude gorka/slana. Uglavnom, nije nam se baš svidjela, sve dok nismo otkrili vodu Aura, ona je bila puni pogodak, okus jednak našem i jedino smo nju do kraja putovanja i kupovali.

Povezanost s kraljem

Tajlandski kralj Bhumibol Adulyadej, jedan od najdugovječnijih monarha na svijetu, umro je 13. listopada u 88. godini života. Njegova je smrt potresla cijelu naciju, bio je omiljen u narodu. Mi smo točno mjesec dana poslije posjetili Tajland, a u Bangkoku na gotovo svakom koraku možete vidjeti njegove fotografije u velikom formatu i slično. Povezanost s kraljem jako je velika, možete od vozača i građana čuti samo riječi hvale, prilikom letova u avionu bude i minuta šutnje, a meni je posebno bilo zanimljivo što je kralj na jako puno fotografija s fotoaparatom oko vrata. Volio je snimati, a njegovi su radovi i izloženi.

Povezanost s kraljem je fascinantna, ali nije ni toliko čudna obzirom da Tajlanđani navode da je on taj koji je održavao zajedništvo. U člancima se navodi da je stalno putovao po cijelom Tajlandu, nadgledao kako napreduju radovi na raznim projektima i slično. Kraljevska palača Royal Grand Palace nakrcana je svakodnevno brojnim građanima koji odaju počast kralju. 

Chinatown

Dečko kopa nos i prodaje hranu, žena sjedi na stolcu i prodaje pritom se dirajući po nožnim prstima, štakori trčkaraju oko štandova, a prodavači ih tjeraju i prave se da se ništa ne događa, blještavilo svjetla, raznolika i bogata ponuda… Sve ovo odlike su Chinatowna u Bangkoku, koji smo i posjetili prvu večer. Svaku sam večer zapisivao sve što se događalo kada bi došli u stan, jer bi bila grehota nešto od toga ne zapisati i onda zaboraviti u budućnosti. Ako ste gadljivi – odmah vam se u startu sve i zgadilo, ali ako niste, onda vjerojatno vidite puno zanimljivosti u svemu tome. Ja spadam u drugu kategoriju, meni je ovo sve bilo jako zanimljivo, nije čak ni filmski zanimljivo, nego bolje od tog filmskog doživljaja.

Stolci na kojima sjedite u restoranima jednaki su onim plastičnima u vrtićima, ali i to ima svoje draži. Za prvo smo jelo naručili juhu od škampa, djelovala je dobro, ali kada je došla, prvo smo se šokirali količinom, porcija je bila realno za 4 osobe. No, još smo se više šokirali okusom, bilo je jako ljuto, ne samo što što bilo ljuto, nego su i okusi bili čudni, red žvakanja bambusa, pa red žvakanja nečega za što ni sami ne znamo što je i tako u krug. Baš je bilo ''spicy'', ali ako me pitate sada iz ove perspektive što mi jako nedostaje iz Tajlanda, odmah bih vam spremno i rekao – hrana! Pisat ću malo više o njoj u idućim dijelovima. 

Navedeno je zapravo sažetak našeg prvog dana u Bangkoku, tek uvodni dio vezan za Bangkok. Postepeno ću krenuti s objavljivanjem i ostalog sadržaja, a nadam se da će isto tako nekome pomoći nešto od navedenog ako planira posjetiti Tajland. Do tada uživajte u stotinjak fotografija koje donosim za prvu turu. 

105

Bangkok - grad u kojem nikada nije dosadno

Nakon uvodnog dijela vezanog za posjet Bangkoku i prve prespavane noći, uslijedile su nove avanture. Dobra lokacija smještaja, koja vam omogućava jednako dobru mobilnost, od velike je važnosti. Ako i niste smješteni na idealnoj poziciji, treba reći da taksiji nisu skupi, a svakako treba uzeti one na kojima piše ''taxi-meter'', oni logično u sebi imaju taksimetar, tako da možete biti sigurni da nećete ostati zakinuti. Tu je i popularni tuk-tuk, iako sam prije često slušao priče o ludoj vožnji s njim i o tome kao da je ne znam kakvo iskustvo, zapravo me i nije previše oduševilo. Super je jer odudara od standardnih taksi prijevoza, a i jeftiniji je, ali nije da nudi ne znam kakvu razliku. Glavno da doveze od točke A do točke B. Dobro je što ih ima na svakom koraku, tako da se slučajno negdje i izgubite, vrlo se lagano zahvaljujući njima vratite na lokaciju na koju želite.

Bogat noćni život

Bangkok ima više od 8 milijuna stanovnika, a ako dodate njegovu okolicu onda se prema nekim informacijama dolazi do 14 milijuna stanovnika, tako da je to grad koji je živ doslovno od 0 do 24. Ako ste u potrazi za dobrim noćnim provodima, izbor je širok i nećete požaliti. Mi nažalost nismo stigli vidjeti previše noćnog života, jer i po 8 sati dnevno hodanja i proučavanja grada ostavilo je svoje posljedice. Jedino smo išli jednu večer u Soi Cowboy ulicu koja je dugačka 150 metara, a ispunjena je raznim kafićima, uglavnom go-go barovima. Tamo možete vidjeti puno cura atraktivno obučenih ispred kafića kako pozivaju goste da uđu u njih. Iako je jasno da se tamo krije kojekakva zabava ako malo dublje zagrebete ispod površine, svi se zapravo prave da to i ne postoji, a zanimljivo je da je odmah u blizini i policija koja pazi da se sve ne otme kontroli. Često će vam neki ispred kafića dobaciti da je kod njih i ''ping-pong show'', a on je takav da cure izbacuju loptice iz sebe, jasno vam je od kuda... Zapravo je bilo tužno za gledati pojedine scene tamo, neke cure doslovno povlače strance za rukave (posebno one koji nisu s curama), pa je tragikomično. Iako nigdje ne piše da je fotkanje zabranjeno, bolje je zapravo ne posezati za fotićem. No, vrijedno je posjeta, treba cijeniti raznolikost.

Brojni hramovi

U starom gradu Bangkoka posjetili smo neke od prelijepih hramova, a tamo se nalazi i Velika palača (Grand Palace) koja je jedna od većih turističkih atrakcija. To je kompleks u kojem je smješteno nekoliko zgrada svečano ukrašenih krovova. Izgradnja je započela 1782. godine kada je Bangkok postao glavni grad Tajlanda. Kompleks okružen zidinama dugim 1900 metara nekoć je bio samodostatan grad unutar grada.

U ovom kompleksu nalazi se i Wat Phra Kaeo, najsvetiji od svih tajlandskih hramova. Tu se nalazi smaragdni Buda koji ipak nije prekriven smaragdima već jantarom. Na snazi je vrlo strogo pravilo odijevanja - ne mogu ući osobe odjevene u kratke hlače, mini suknje, košulje bez rukava te suknje na preklop. Moguće je iznajmiti hlače i plastične cipele. Obzirom da tuk-tuk vozači znaju da većina turista i želi posjetiti Veliku palaču, tako se uvijek nude za prijevoz, uz jedan veliki ''ali''. To je da će vam reći da je ona zatvorena do određenog vremenskog perioda, pa da imate tako nekoliko sati lufta dok se ne ''otvori'' opet. Ponudit će vam vožnju po nekim drugim (manje važnim) hramovima, po dućanima u kojima možete kupovati odijela i slično. Zanimljivo je to iskustvo, samo se poslije možete osjećate glupo jer shvatite da su lagali za radno vrijeme Velike palače. 

Posjetili smo hramove Wat Phra Kaeo, Wat Mahathat, Wat Pho i brojne druge. Ulaz u neke hramove se naplaćuje, npr. Wat Pho 100 Bahta (20 kuna), Velika palača 500 Bahta (100 kuna), s tim da u njezino ''dvorište'' možete ući bez da išta platite i tako ćete isto vidjeti jako lijepe stvari. Samo vas na ulazu vojska pregleda i za ulazak morate imati neki od dokumenata, preporuča se putovnica. Možete vidjeti obitelji kako uživaju u lijepom ambijentu tamo, a gotovo na svakom koraku imate štandove na kojima se nudi besplatna hrana (riba, riža…) i piće (voda i sokovi), bilo je to jedno totalno neobično i pohvalno iskustvo. 

Sudar taksista

Obzirom na vječne gužve u gradu, treba se snaći na najbolji mogući način. Uber je aktivan na području Bangkoka i njega smo znali koristiti, iako smo češće posezali za klasičnim taksijem. No, iskustvo koje smo doživjeli s jednim od taksista svakako će ostati urezano za cijeli život. U večernjim smo satima naručili taksi, a taman dok je cijena došla do 59 Bahta nakon desetak minuta vožnje, čovjek se zabio u automobil ispred i tako je završila naša vožnja. Sreća da smo sjedili iza. Zanimljivo je u cijeloj priči da je od početka pjevao neke njihove pjesme, pričao nam nešto na tajlandskom (kao da išta razumijemo), da bi na kraju sve završio sudarom. U roku od 5 minuta pojavila se policija, blokirala je kratko cestu, pofotkali su mobitelima oba automobila, raščistili cestu i sve se to odvilo u 10 minuta, pa je promet odmah nastavljen. Zaista ekspresno. Metro me oduševio. Od našeg smo stana do metroa imali manje od 10 minuta hoda, a npr. cijena od naše stanice Phetchaburi do zadnje Bangu Sue, koja nam je bila idealna jer se tamo nalazi Chinatown i stari grad, iznosila je po osobi 30 Bahta (6 kuna). Vožnja traje dvadesetak minuta, a procedura je takva da kupite žeton na polazišnoj stanici, prođete s njim kroz kontrolu, a onda na zadnjoj stanici da bi izašli isti taj žeton samo ubacite u automat koji vam onda i omogući prolaz. Na gotovo svakoj od stanica može se upisati i u knjigu žalosti u čast preminulom kralju Bhumibolu Adulyadeju. 

Nezaposlenost malo veća od 1 posto

U Tajlandu je nezaposlenost bila u rujnu 0.87 posto, dok je u listopadu porasla na 1.20 posto. Da, dobro ste pročitali. Najveća stopa nezaposlenosti bila je u siječnju 2001. godine i iznosila je 5.37 posto, dok je najniža stopa iznosila 0.39 posto u studenom 2012. godine. Kao što ste mogli pročitati, Tajlanđani nemaju brigu oko zaposlenja, ali i ove brojke bi trebalo malo detaljnije analizirati, jer puno zaposlenih ima mala i ispodprosječna primanja. Prosječna plaća iznosila je u listopadu ove godine 13.803 Bahta i to je rekordno visoka prosječna plaća, točnije oko 2.600 kuna. Najniže zabilježena prosječna bila je 2000. godine i iznosila je 6344 Bahta, tj. 1.268 kuna. Na svakom koraku možete nešto kupiti, izbor je na vama. Tajlanđani se zaista trude, pa tako doslovno steknete dojam da obitelj ako ima doma tri paprike i jaje, uzet će njih i već smisliti koje bi jelo mogli sastaviti od toga i prodavati. Mobitelom smo svako malo fotkali/snimali, pa smo i odlučili kupiti selfi štap. Prvo je cijena bila 300 Bahta, ali se bez problema spustila na 100 Bahta, tako da smo mogli selfije okidati lakše (moderna mladež).

Najbolje je zalutati

Volim se držati onoga da je najbolje u nekim nepoznatim gradovima malo zulatati, tj. pobjeći od klasičnih turističkih ruta. Tako smo putem znali ispod jednog mosta vidjeti i beskućnike kako žive u katastrofalnim uvjetima, ali jedna od odvratnijih scena koju smo doživjeli bila je ta kada smo tako zalutali i u blizini jedne telefonske govornice čovjek je ležao na podu i dirao se za spolovilo. Ljudi su prolazili, nitko nije ni reagirao.

Dok hodate gradom, svako malo možete doživjeti unikatno iskustvo. Tako znaju dominirati prekrasni mirisi hrane, da bi već idućem trenutku osjetili miris kanalizacije. Ovo je slično Veneciji, kada gledate filmove, možete vidjeti gondolijere kako voze ljude, sve je tako bajkotivo. No, kada odete u Veneciju i platite vožnju gondolom, onda zapravo jedino čega se sjećate je miris kanalizacije. Bangkok ima nadimak ''Venecija Istoka'', a čisto sumnjam da su to dali zbog spomenutih mirisa, ali ne bi ni bilo daleko do istine da jesu. No, čovjek se već navikne na ovo. Sve spomenuto zaboravi se u onim trenucima kada krenete isprobavati tajlandska jela.

Tajlandska hrana – čisto bogatstvo

Možda na prvu tajlandska hrana može biti malo čudna, ali nakon 15 provedenih dana u nekoliko gradova moramo priznati da bi je najradije ponijeli sa sobom u Hrvatsku da možemo. Tom Yum Goong (juha od škampa), Tom Kha Kai (piletina u juhi od kokosovog mlijeka), Pad Thai (tajlandski rezanci s piletinom/morskim plodovima), Khao Pad (pržena riža, jaja, luk i nešto začina), Kai Med Ma Muang (piletina s povrćem i indijskim oraščićima), samo su neka od jela vrijedna spomena. Kruh nismo okusili uopće, osim u sladolednom kupu (koji nije vrijedan spomena).

Cijene u Tajlandu variraju ovisno o tome u kojem ste gradu, ali za 40 Bahta (8 kuna), možete pronaći jela na raznim štandovima. Pritom ne mislimo na jela od kojih ćete ogladnjeti nakon pola sata, nego na normalne porcije hrane. Jedan od problema, ako lutate lokacijama izvan turističkih ruta, može biti taj što je izbor hrane velik, ali neki nemaju ni fotografije ni opise na engleskom. Zato je prijedlog da si imate uvijek kod sebe na papiru/u mobitelu imena jela koja su popularna i koja vrijedi probati, tako sve lakše ide. Nakon povratka u Zagreb najviše nam je i nedostajala hrana. 

Hrana, hrana, hrana… Čisti raj!

U Hrvatskoj je npr. na baušteli normalna stvar da radnici jedu salame, popiju koju pivu i slično. Što se dogodi u Tajlandu? Na gradilišta dođu ti pokretni štandovi, prodavači se smjeste, priprave jela: ribe, rižu, piletinu i ostalu finu hranu i prodaja je spremna. Radnici se zaista jako zdravo hrane. Čisto sumnjam da su turisti gledali ovakve neke detalje, ali nama je ovo bilo jako zanimljivo, a sve to i donosi ''bijeg'' od standardnih turističkih ruta. 

O hrani bih mogao pisati do sutra. I koliko god da napišem, premalo ću napisati. Prodavači su uglavnom dobro educirani, pa znaju da ''spicy'' hrana nekim strancima baš i ne odgovara, tako da po potrebi ublaže da ne bude previše ljuta. Ne pamtim kada sam pio tako puno Coca Cole u životu, ali nakon gotovo svakog jela bi sjela kao budali šamar. Okus Cole u staklenoj boci mi je puno bolji od onog u Hrvatskoj. Ako bi negdje i ponudili led uz sokove, redovno bih to i odbio, jer je poznata stvar da neki od njih led rade od vode s pipe, pa si ovako možete stvoriti probleme zbog vode koja nije pitka.

U jednom sam dahu doslovno napisao cijeli ovaj tekst, ali nekako više volim da fotografije govore, pa pogledajte galeriju u nastavku. Ostavio sam još jedan dio vezan za Bangkok za objaviti i zaista s velikim guštom pišem i objavljujem ovaj materijal.

82

Izvorne tekstove možete pročitati ovdje i ovdje. 

O autoru: 

Ja sam Vedran Tolić i profesionalni sam fotograf. Moj rad pratiti možete na Facebooku i na mojoj web stranici.