Neke su stvari u Hrvatskoj nevjerojatno dobre no isto tako, neke su zastrašujuće. Nabrojat ću vam neka od negativnih iskustava koja smo do sada doživjeli.

Birokracija (ponovo)

Nikad više neću pomisliti da je Švedska ´spora´ država. Prilično je teško Hrvatima ( koji nemaju drugačijih iskustava) objasniti koliko je nevjerojatno spora i neučinkovita čitava hrvatska birokracija. Bez obzira što trebaš obaviti, trebat će ti čitava vječnost da to i obaviš. Ako uopće uspiješ.

Hrvatska još uvijek koristi pečate. Doslovno, prave pečate! A dobivanje pečata od države Hrvatske je jednako kao i dobivanje pečata od Boga osobno. Bez pečata se ništa neće dogoditi. I bez obzira što trebate učiniti, trebate ih mnogo na mnogo fizičkih papira. Ako imate tvrtku, ne možete ništa potpisati bez njega. Samo potpis nije dovoljan.

Moj suprug (koji ima hrvatsku tvrtku) misli da je smiješno što potpis nije dovoljan. Čak i ako se možete identificirati. Morate staviti pečat na vrh da bi bilo legalno. Možda ćete se zapitati kakva je razlika? Nitko to ne može objasniti na način koji bi imao smisla. Moj muž od sada pečat odbija koristiti.

Najluđi dio svega ovoga je što država Hrvatska očekuje da će ih i druge države koristiti. Švedska ih je koristila. U sedamdesetima. Stoga je teško dobiti pečat državne osobe u Švedskoj 2018., ali Hrvatsku to ne brine. Oni samo žele jebeni pečat. Čak i ako znaju da ih druga država (Švedska) ne koristi.

Možda mislite da bi zemlja koja svakog mjeseca izgubiti tisuće građana olakšala ljudima da se presele u nju? Zaboravi. Kompliciranije je nego preseliti se na Mjesec. Obavezno vam treba odvjetnik koji vam pomaže u svemu. Samo da promijenite kućnu adresu na kuću u kojoj živite je teško i ništa što smo već uspjeli učiniti (nakon tri mjeseca). Čak i za to trebamo pomoć našega odvjetnika. Trebate mnogo pečata iz Švedske- pečata koji ne postoje.

Promet i prometna infrastruktura

U Hrvatskoj nogostupe ne koristite za hodanje. Koristite ih za parkiranje. Za mnoge Hrvate to nije problem jer izgleda ni ne znaju hodati. Mnogi od njih koriste automobil čak i za udaljenosti od samo 400 metara.

Većina prometnih signala nema senzore koji mogu "osjetiti" koliko prometa postoji. Rezultati su smiješni. Toliko je smiješno da moraju staviti prometnike na sredinu ulice da reguliraju promet tijekom sezone. Ali nisam sigurna da su rezultati išta bolji nego kad ih nema budući da cijela situacija uvelike zbunjuje turiste.

Ovdje zbilja ne pokušavaš otići biciklom do susjednog grada. Pogotovo ne s djetetom. Rijetke su ceste kojima želite biciklirati zbog gustog prometa i idiota na cestama. Morate biti daleko agresivniji u prometu u Hrvatskoj samo da biste mogli napustiti raskrižje.

Turizam

Razumijem zašto većina Hrvata zaista mrzi turiste. Izgleda kao da su svi zakoni, nestali zajedno s razumom, jer su turisti došli u drugu zemlju. Mnogi od njih se stvarno ne znaju ponašati, a uglavnom su potpuno nesvjesni okoline i nepristojni. Mnogo njih ima ego velik poput Rusije pa jednostavno blokiraju cijelu ulicu samo da uslikaju selfie. Ovo vidimo nekoliko puta dnevno. Njihov selfie je daleko važniji od dopuštanja drugoj osobi kretanje ulicom. Ne bismo trebali ni govoriti o tome kako voze. Turisti na ulicama stvarno izluđuju Hrvate.

Nepristojni ljudi

Čula sam mnogo o Hrvatima koji su ‘taaaaako ljubazni’. Mnogi i jesu, naravno. Kao privatne osobe. Ali ljudi u trgovinama i brojnim ustanovama su često nepristojni i nezainteresirani za vas kao kupca. Njih jednostavno zaboli… I to zaista pokazuju. To je nešto što nećemo vidjeti u Nordijskim zemljama i zaista mi se ne sviđa. 

Nema razvoja i nema nade u budućnost

Mladi se ljudi iseljavaju iz Hrvatske. Ostarjeloj populaciji prepušten je razvoj zemlje i, kao što možemo vidjeti, to se neće dogoditi. Ako mladi ljudi ne predvode promjene, zemlja će sve više i više zaostajati. Prema mojem mišljenju, država mora učiniti tri stvari:

Značajno olakšati otvaranje tvrtki - gdje će inače raditi mladi ljudi?
Otvoriti se kako bi se ljudi iz ostalih zemalja mogli lako useljavati. 
Napraviti ogromne promjene po pitanju birokracije. 

Što je zemlja bez mladih ljudi? Pa… Budućnost danas nije previše svjetla, iz moje perspektive. Ako se njeni građani iseljavaju, država mora privući druge. Kako stvari stoje, malobrojni bi odabrali Hrvatsku. Druge zemlje znaju kako privući ljude. Hrvatska se čini kao zemlja koju nikad ne bi odabrao. I to je zaista tužno. 

Hrvati se vrijeđaju ukoliko im ukažeš na negativnosti u zemlji 

Vidjela sam to nekoliko puta. Neki Hrvati nisu u stanju odvojiti sebe kao osobu od svoje zemlje. To nisu iste stvari. Ukoliko sam ukazala na stvari na čijem razvoju treba raditi, neki su se ljudi uvrijedili. Kao da sam im rekla da se oni moraju razviti. Ništa osobno. Mnoge su stvari u Hrvatskoj sjebane. Svi u Hrvatskoj to znaju. Ali na to očigledno ne smiješ ukazati, iz nekog razloga. Nisam sigurna zašto. 

Cijelo se vrijeme žale na zdravlje 

U Švedskoj se uvijek žalimo na vrijeme. U hrvatskoj se mnogi žale na svoje zdravlje. Ne znam je li stvar u meni, ali potpuno nepoznati ljudi na ulici i u trgovinama su mi dali svoju cijelu povijest bolesti. Tek toliko, da znam koliko su bolesni. 

Kada slušam starije ljude na ulici, svi kao da se natječu u tome tko je bolesniji i tko je imao teži život. U vrlo kratkom vremenu doživjela sam to barem desetak puta. 

Čini se da je ‘zdravlje’ hrvatski odgovor na švedsko ‘vrijeme’. 

Uskoro ću objaviti i sve pozitivne strane Hrvatske. 

Melissu Blixt možete pratiti na njenom blogu i na Instagramu, a ovaj tekst u izvornom obliku pročitati možete ovdje. 

O autorici:

Rođena u Hrvatskoj i djelomično odrastala u Italiji. U Švedsku sam došla 2007. Godine. Naučila sam jezik, počela raditi i dala sve od sebe da postanem dijelom švedskog društva. Snašla sam se. No, u nekim ključnim točkama, osjećam da mi je nešto nedostajalo i da Švedska ne može popuniti prazninu koju je teško opisati. 

Imala sam dovoljno sreće da sretnem svojeg supruga koji je dovoljno lud i ima priliku skrasiti se gdje poželi. Kada smo 2017. godine dobili svog sina, ozbiljno smo se zapitali želimo li da odrasta u Švedskoj. Oboje smo shvatili da želimo nešto drugo. Nekoliko sljedećih godina provesti ćemo u Hrvatskoj.