U ovoj državi treba ti samo jedna minuta - ili barem jedan mandat - da nešto obaviš, a nakon toga ni godine nisu dovoljne da te osude.
Recimo, Vrhovni sud poništio je prvostupanjsku presudu za aferu "Kamioni". Osam godina prošlo je od spornog natječaja zbog kojeg se bivšeg ministra obrane teretilo za korupciju, te dvije i pol godine od prvostupanjske osuđujuće presude Županijskog suda u Zagrebu, čime je napokon trebala biti okončana jedna od ključnih afera Sanaderove Vlade.
Rončević još nije u zatvoru. Vjerojatno zato što Mladen Bajić nije imao ni jednog pokajnika u postupku. Ali dobro, Berislav Rončević je bar vidio suda
A Rončević još nije u zatvoru. Navodno zato što nije točno utvrđeno činjenično stanje. A vjerojatno zato što Mladen Bajić nije imao ni jednog pokajnika u postupku. Pa je malo štekalo s dokazima. Ali dobro, Berislav Rončević je bar vidio suda.
Božidar Kalmeta i Milan Bandić se, primjerice, pripremaju za nove izbore. Kakve afere, kakvi skandali, kakav kriminal, kakva korupcija? Kakav Krašograd, kakva Fimi medija, kakav Pročistač, kakav HAC? Kakvi zlatni zahodi, kakvo premazivanje tunela, kakva Strojarska, kakva Skladgradnja? To su sve priče i podvale, klevete i anegdote.
"Kad smo kod afera, moram reći da je moj resor po rezultatima bio jedan od najboljih u Vladi", pohvalio se Božidar Kalmeta ovih dana u jednom intervjuu, uz pobjedonosni zaključak: "Ne mislim da mi takve priče mogu naštetiti u kampanji".
Priče o tome da je osobno davao naloge za suradnju s Fimi medijom, priče o tome da je njegovo ministarstvo nadgledalo odlijevanje milijardi kuna kroz poslove u cestogradnji, priče o njegovu tjelohranitelju osuđenog zbog reketarenja, priče o povezanosti s financijerima Gotovina bijega...
Sve to za njega je ravno "traženju ostavke zbog snijega na cesti". Dakle, lanjski snijeg. I umjesto da se na sudu pojavi kao optuženik, Kalmeta je svoj obol raščišćavanju korupcijskih afera dao kao običan svjedok, izjavio da ni o čemu pojma nema, a zatim se posvetio kampanji za gradonačelnika Zadra. Vraća se tamo odakle je sve krenulo.
Milan Bandić, pak, ostaje tamo odakle nije 12 godina mrdnuo. U kampanji za gradonačelnika Zagreba, grada koji je postao sinonim za korupcionaške afere. Ili, po Kalmeti, "priče".
"Kažu ljudi da vas ojača ono što vas ne ubije. Samo je jedan mali problem - trebate preživjeti. Ja sam još uvijek živ. Nadam se da me neće fizički ukloniti, odnosno vjerujem da neće", pojadao se nedavno Bandić. I nastavio:
"Ne zbog toga što se ja ne bih branio, ja se znam braniti sam, ali otišli smo predaleko u hrvatskoj demokraciji da bi se tako nešto dogodilo u Zagrebu i to je naša sreća, zajednička".
Nije objasnio na što točno misli, ali dok je on aludirao na fizičku likvidaciju (koju su njegovu kritičari upoznali izvukavši deblji kraj bejzbol palice), ostatak javnosti već godinama očekuje političku likvidaciju, kao i reakciju pravosuđa na desetke Bandićevih afera.
Uskok je u kampanji za predsjedničke izbore priznao kako vodi desetak istraga protiv zagrebačkog gradonačelnika, ali ni u naredne četiri godine nije se dogodilo baš ništa.
Dapače, u tom periodu Bandić ne samo da se nametnuo kao favorit predstojećih lokalnih izbora, nego je čak počeo dobivati sudske presude zbog klevete. Tako je Jurica Meić, njegov nekadašnji pulen, nepravomoćnom presudom izgubio parnicu protiv Bandića zato što je u Skupštini rekao gradonačelniku: "Koliko ste se nakrali!? Kako vas nije strah Svevišnjega..., a govorite da ste vjernik?".
Sutkinja je presudu obrazložila ovako: "Bandić nije pravomoćno osuđen ni zbog jednog kaznenog djela , a vi ga teretite za krađu". Eto, dotle je došlo. Da čak ni oni koji su uz Bandića politički odrasli, ne mogu govoriti ono što je u proteklo desetljeće postalo opće mjesto.
Možemo jedino biti sretni što postoji Ivo Sanader. Zahvaljujući njemu, napokon smo dobili jednog osuđenog ratnog profitera
A došli smo i do toga da Kalmeta bez ikakvog ustručavanja dijeli lekcije ovoj Vladi "od čijeg bi se događanja mogle napraviti afere i to kako velike", a onda se još žali kako se prema njemu "nastupalo puno oštrije".
Očito, još uvijek nedovoljno oštro.
I tako, imajući sve to u vidu, treba li se onda čuditi što je u zatvoru završio Damir Polančec zbog smiješnih reflektora u Đelekovcima, a da se Berislavu Rončeviću ne može utvrditi krivnja za slučaj koji je dobio status stožerne afere u hadezeovu mandatu?
Možemo jedino biti sretni što postoji Ivo Sanader. Zahvaljujući njemu, napokon smo dobili jednog osuđenog ratnog profitera.
Možda nije mnogo, ali za statistiku će biti dovoljno.
