Ugostitelji kreću u građanski neposluh, spremni i na kazne

Dosta im je, jer je kavu “za van” moguće kupiti u pekarnici, trgovini, na benzinskoj pumpi, na kiosku, a u kafiću i dalje to neće biti moguće.

Epidemiološko obrazloženje?  Tako se onemogućuje okupljanje ljudi na jednome mjestu. Šuplje, jer se prijatelji okupiti mogu i ispred pekarnice. Stišćemo se i uz trgovačke police, u redu za blagajnu, nema tu reda previše. Nema reda ni u kriterijima Stožera, pokazano je to nebrojeno puta dosad, i bilo je previše zlatnih izuzetaka od općih pravila.

Vlasnicima kafića je dozlogrdilo i spremaju bunt. Navodno bi s prvim danom veljače svoja vrata moglo otvoriti oko 5000 ugostiteljskih objekata, koji samo žele da pravila budu jednaka za sve.

Jest, izvanredna je situacija, i baš se zato država mora ponašati besprijekorno, inače nastaje kaos. Ugostitelji su spremni riskirati i kazne do 70.000 kuna, samo zato što im je dosta da netko ima pravo prodavati kavu za van, a oni, u jednakim uvjetima, nemaju. Nisu odluke Stožera toliko dovele do bunta koliko njegova nedosljednost. Ugostitelji su, kao i mnogi drugi koji ne smiju raditi, na rubu egzistencije ili su svoja vrata već morali zatvoriti, dok istodobno moraju gledati kako se drugima raditi dopušta.

Bazeni i toplice vrve ljudima, i to je u redu, čujemo epidemiološko objašnjenje, jer klor i para usporavaju širenje virusa, a ispred kafića, vani, ljudi ne smiju popiti kavu? Ispred trgovine pak smiju. Nešto ne štima. Nekoliko je puta zabrana rada trgovina nedjeljom pala na Ustavnom sudu jer je bilo previše izuzetaka koji su raditi ipak smjeli. Ovo je još delikatnija situacija jer se pokušava spriječiti širenje zarazne bolesti koja u času može napuniti bolnice.

Svima, bez iznimke, onda treba objasniti zašto je “kava za van” ispred pekarnice opravdana, a pored kafića nije? Ne boli mjera koliko boli nepravda. Živci su sve tanji, zato država bitku protiv epidemije mora voditi krajnje besprijekorno.