Premijer Plenković poručio je na konferenciji "Uspješna priča Hrvatske" povodom pet godina članstva u EU kako je rat bio razlog za kašnjenje Hrvatske u EU. Prešutio je korupciju, klijentelizam, Sanadera, pravosuđe
Kako i priliči konferenciji tako obmanjujućeg naziva kao što je "Uspješna priča Hrvatske", premijer Andrej Plenković morao je izmisliti prikladan razlog za neuspjeh Hrvatske.
"Hrvatska je zbog rata i agresije imala znatno teži put prema Europskoj uniji", objasnio je Andrej Plenković sinoć u Bruxellesu, na konferenciji održanoj povodom pete obljetnice članstva u EU.
U takvom svečanom i nadasve zavaravajućem ozračju nepristojno je bilo spominjati prave razloge zbog kojih je Hrvatska kasnila na putu prema EU.
U kući obješenog uže se ne spominje.
Pa tako premijer, pogotovo onaj iz HDZ-a, nije smio spomenuti korupciju i kriminal koji je totalno prožeo državu i kulminirao uhićenjem premijera i suđenjem vladajućoj stranci. Nije smio spomenuti pravosuđe zbog kojih su pregovori o ulasku u EU bili blokirani sve do samog kraja. Nije smio spomenuti vladavinu zakona, ratne zločine, probleme s granicom koji se nisu ni do danas riješeni, nije spomenuo pritiske Bruxellesa u vezi ljudskih prava, manjina, medija, građanskih sloboda...
Nije smio spomenuti prave razloge za kašnjenje Hrvatske.
Iste one razloge koji su i danas aktualni, skoro trideset godina od agresije.
Izgovor, a ne samokritika
No Plenkoviću je u Bruxellesu trebao izgovor, a ne samokritika.
Naravno da je Hrvatska četiri godine patila zbog rata, ali u te četiri godine udareni su temelji svom onom zlu koje je kasnije stajalo Hrvatsku bržeg priključenja Uniji.
Ne zaboravimo, čak je i sama proslava ulaska u EU bila pokvarena natezanjem oko izručenje udbaških ubojica Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća koji su godinama skrivani pod Tuđmanovim skutima.
Nije, dakle, Hrvatska kasnila zbog rata, već zbog onoga u što se država pretvarala u ratu i u što se izrodila nakon rata.
A pretvorila se u Tuđmanovu autokraciju, u HDZ-ovo zatiranje demokracije, opozicije, medija, svih protivnika, u ovladavanje pravosuđem kao partijskim mehanizmom za potvrđivanje nezakonitosti, kriminala i nepravde, kao i korupcije na najvišim razinama vlasti.
Hrvatska je morala vraćati politička prava Srbima, morala je rušiti političku zaštitu ratnih zločinaca, kao i pokroviteljstvo nad zločinima navodno počinjenima u nacionalnom interesu.
To je samo rubno imala veze sa samim ratom. Radilo se o ustroju i funkcioniranju države i društva.
Korupcija, a ne pogreške
Ali Plenkoviću je bilo lakše svaliti sve na rat i tako poštedjeti sebe i svoju stranku, skupa s pokojnim predsjednikom čije nasljeđe sad veliča, onih pravih i realnih kritika. Lakše mu je bilo govoriti o "izazovima, poteškoćama i pogreškama", nego o korupciji, kriminalu, kršenju zakona, nepoštivanju Ustava.
Nije se smio baš popiškiti po vlastitoj svečanosti, proglašenoj "Uspješnom pričom Hrvatske".
A što je od te uspješne priče ostalo?
Mnogi od gore nabrojanih razloga za kašnjenje Hrvatske na putu prema EU danas su ponovno aktualizirani. Korupcija i klijentelizam, recimo, o kojem se govorilo čak i na saboru HDZ-a. Odnos prema manjinama, o čemu govore čak i koalicijskih partner HDZ-a Milorad Pupovac. Odnos prema institucijama, o čemu svjedoči udar na pravobraniteljicu za sukob interesa i mnoge druge. Odnos prema vladavini zakona o čemu svjedoči lex Agrokor: bastardni zakon koji se čak ni kao takav ne poštuje.
Mnogo puta je već rečeno: ovakva Hrvatska ponovno bi imala poteškoća na putu prema EU.
Nema više rata ni agresije na koje se premijer Plenković može vaditi. Koji je onda sad razlog što ova "uspješna priča Hrvatske" sve više podsjeća na neuspjeh?
Ono što je danas problem jest činjenica da nad Hrvatskom više ne visi ucjena ulaskom u članstvo zbog koje je HDZ bio spreman uhititi Antu Gotovinu, strpati premijera u zatvor i potpisati sporazum o granici sa Slovenijom.
Danas HDZ može raditi što god hoće. I tako i dalje pridonositi "Uspješnoj priči Hrvatske".
