Vlada već odustaje od monetizacije autocesta, ne zna kako će zakrpati proračun, popušta pred referendumima, nema povjerenje građana, ali ni predsjednika države
U strahu pred sindikalnim referendumom, Vlada već razmišlja o odustajanju od monetizacije autocesta, kao što je pod pritiskom javnosti već odustala od druge dva važna poteza, outsourcinga i poreza na nekretnine.
Odustalo se od promjena izbornog zakonodavstva, posustalo u izmjenama reformskog zakonodavstva, odnosno ustavnih promjena.
Ministar prosvjete Vedran Mornar jučer je digao paniku kako u proračunu nema novca za plaće prosvjetara.
Ministar Hajdaš Dončić upozorava da nema novca za vraćanje kredita, ministar Lalovac se boji da nema sredstava za zatvaranje državnog proračuna, ministri Varga i Zmajlović mjesecima se ne vade iz afera koje sustižu jedna drugu.
Padaju gospodarski pokazatelji, zajedno s povjerenjem građana.
Čak i predsjednik Republike zaobilazi premijera i šalje pisma direktno šefu Hrvatskog sabora u kojima izražava zabrinutost zbog isključenosti građana u izbornom procesu.
Sve su to pokazatelji da je Vladi istekao rok trajanja.
Odlučno možda
Četiri petine građana u anketama misli da ova Vlada vodi zemlju u krivom smjeru. Zbog referenduma, zbog prijetnje referendumom ili tek zbog glasnog prosvjeda u javnosti Vlada odustaje od poteza za koje je još jučer govorila kako su jedini spas od propasti.
Vesna Pusić jedan tjedan odlučno poručuje kako je monetizacija autocesta jedini spas za državne financije i da od toga nema odustajanja, a već drugi tjedan priznaje kako će se od toga odustati ako građani pokažu da su protiv.
Jedan dan bi Vlada vodila državu, drugi dan bi pustila da je narod vodi. Jedan dan bi radila ono što je potrebno za spas države, drugi dan bi radila ono što narod hoće.
Primjer za to je i famozna prijetnja referendumskim izmjenama izbornog zakonodavstva. Premijer Milanović prvo je bio protiv toga, pa je promijenio mišljenje kad je vidio da je predsjednik države krenuo putem Željke Markić, a zatim spas pronašao u ponudi HDZ-u da zajedničkim snagama krenu u izmjenu izbornih pravila, znajući da će je Tomislav Karamarko odbiti.
Uglavnom, nitko više ne zna što ta Vlada zapravo hoće.
Nemoguće vladanje
A kad ona kaže da nešto doista hoće, dovoljno je dići na noge par sindikata i koju tisuću ljudi pa da se Vlada naglo predomisli i odustane od svega.
Što je dokaz da je Kukuriku koaliciji praktički više nemoguće vladati.
Naročito uz referendume koji su postali oblik plebiscita protiv Vlade. Kao što se peticija za sindikalni referendum protiv izmjena Zakona o radu iz 2010. godine, na kojoj je prikupljeno preko 700 tisuća potpisa, smatrala pokušajem rušenja Kosoričine vladu, tako se i ovi referendumi koriste za rušenje Milanovića.
Povod nije bitan. Bitno je samo reći "ne" ovoj Vladi.
Čak se i Radimir Čačić s tek osnovanom strankom osjeća dovoljno snažnim da zaprijeti Vladi njezinim rušenjem u parlamentu.
Stoga se ostatak njezina mandata, pod uvjetom da uspije nekako zakrpati proračun, može svesti tek na puko vegetiranje do redovnih izbora. Bez podrške, bez snage za reforme, bez liderskih kapaciteta, bez jasnog smjera, bez povjerenja građana, ali i šefa države.
A pitanje je i što će se dogoditi kad ti spasonosni izbori napokon dođu. Mogli bismo završiti kao žrtve brodoloma koje na splavi plutaju prema spasonosnom otoku na kojem ih čekaju ljudožderi.
