Zar doista akter nezakonitog prosvjeda može biti ministar?

Nije kršio zakone i "živio u prekršaju" poput svog prethodnika Mije Crnoje. Nije plagirao diplomski rad poput nesuđenog konkurenta Milijana Brkića, onoga koji se hvali da ga "za razliku od medvjeda, nećemo vidjeti zarobljena kako pleše".

Ali novi ministar branitelja Tomo Medved nije se ni previše odmakao od njih dvojice.

Pritom je, naravno, ispunio neke temeljne pretpostavke za imenovanje ministrom branitelja. Jasno, on je branitelj. Čak i general. Nekima je bitno da je "iskusan ratnik". Kao i "domoljub", valjda za razliku od nekih drugih.

On je čak i HDZ-ovac, iako je premijer Tihomir Orešković jučer odbacio tvrdnju da je Medved izabran samo zato što dolazi iz HDZ-a, bez obzira što bi to imalo smisla na političkoj funkciji u stranačkoj Vladi.

A bio je i braniteljski prosvjednik.

Prosvjed protiv države

"Novi ministar je", komentirao je jučer Predrag Matić, "sudjelovao na prosvjedu protiv države za koju se borio". 

Što je legitimno. Svatko ima pravo prosvjedovati protiv svoje vlasti i vlastite države, borio se za nju u ratu ili samo živio u njoj.

Problem je, međutim, je li to bilo legalno. Ako Medved, kako kaže Matić, već nije poštivao državu za koju se borio, je li barem poštivao zakone i institucije te države?

Prosvjed branitelja na Savskoj cesti godinu dana nije imao potrebne dozvole, nije bio prijavljen policiji, a obilježila su ga i druga kršenja zakona poput blokade prometnica plinskim bocama, otvorenih prijetnji, zastrašivanja i slično.

Medved nije bio među organizatorima prosvjeda, ali ga je podržavao i često u njemu sudjelovao.

Vrhunac tog prosvjeda bio je onaj prosvjed na Markovu trgu, gdje su se branitelji svjesno oglušili o zakone u čemu ih je podržao Tomislav Karamarko slavnom izjavom "Kakav zakon? Pa to su branitelji!", gdje se jurišalo na policijski kordon, hvatalo policajce za vratove i bježalo od policije u crkvu.

Na krovu i u crkvi

Tomo Medved je bio tamo. Podsjetio je jučer kako je skidao navodnog samoubojicu s krova Starogradske vijećnika, a bio je i u Crkvi svetog Marka odakle je javnosti slao poruke kako su "prosvjednici ostali u crkvi dok ih premijer ne primi na razgovor".

Danas sve to ne bi bilo toliko važno da taj Tomo Medved, jedan od sudionika nezakonitog prosvjeda, nije postao ministar u Vladi. Jedan od onih koji pišu zakone, rade po zakonima, poštuju zakone.

Mijo Crnoja je odstupio s mjesta ministra zato što je kršio zakon, Milijana Brkića je kršenje zakona izbacilo iz konkurencije za ministra, ali Tomu Medveda sudjelovanje u nezakonitom prosvjedu branitelja nije diskvalificiralo kao kandidata, već se nametnulo čak i kao jedna od ključnih preporuka.

Odmah uz "domoljublje" i činjenicu da je "iskusni ratnik".

Međutim, ovo imenovanje otvorilo je i pitanje kakav nam ministar branitelja uopće treba. 

Treba li nam netko tko je osobno bio u ratu pa se stoga može poistovjetiti s problemima braniteljske populacije? Pa onda kao ministar branitelja pomaže i sebi kao branitelju?

Čuva dignitet

Treba li nam netko tko će branitelje držati za ruku, tješiti ih, veličati, podsjećati na to koliko su važni za stvaranje hrvatske države, čuvati njihov i dignitet Domovinskog rata? Tumačiti kako im zapravo ne treba onih 50 milijuna kuna koliko je smanjen proračun Ministarstva branitelja.

Treba li nam možda netko, po mogućnosti iz HDZ-a, tko će branitelje i njihove udruge držati na oku i pod kontrolom? Baš kako to HDZ radi već godinama, gotovo desetljećima.

Ili nam na mjestu ministra treba sposoban administrator koji će organizirati resor, rješavati probleme, poduzimati mjere za pružanje socijalne, zdravstvene, psihološke i druge pomoći toj populaciji? I kao politička osoba boriti se u Vladi za svoj resor?

Pa makar ne bio general, domoljub, ratnik, čak ni branitelj, pa čak ni muškarac. 

Jadranka Kosor je, sjetimo se, kao HDZ-ova ministrica vodila brigu o braniteljima u resoru obitelji i nitko tada nije tvrdio da nam na tom mjestu treba ratnik i general, pa čak ni domoljub.

Zarobljen ili dresiran

Možda nam na mjestu ministra treba, kako reče ogorčeni Brkić, netko tko će "zarobljen plesati ili dresiran skakati kroz obruč". Za razliku od njega "vuka samotnjaka".

Što god bilo, prva bi pretpostavka za novog ministra, u bilo kojem resoru, ipak bila da poštuje zakone i institucije.

Da ne prijavljuje lažno prebivalište, ne troši namjenski stambeni kredit za put oko svijeta, ne plagira diplomske radove, ne krade, ne pljačka, ne vozi pijan, ne odbija plaćati prometne kazne... I ne sudjeluje u protuzakonitim prosvjedima gdje se probijalo policijski kordon i jurišalo na vrata Banskih dvora.

Ako ništa drugo, to šalje lošu poruku javnosti. Ako nije poštivao zakone tada, hoće li ih poštivati sada?

No, to je sada završena stvar. Kriteriji su namješteni i formalnost obavljena.

Jedina stvar koja još ostaje visjeti nad imenovanjem Tome Medveda, kandidata "velikog kalibra", jest pitanje zašto ga nisu odmah izabrali u Vladu.

Zar su prvo htjeli potrošiti one najgore?

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku