U komunizmu pravosuđe je moralo slušati Partiju. Devedesetih godina pravosuđe je trebalo provoditi HDZ-ovu državnu politiku. A sada, predsjednica države poručuje da bi pravosuđe moralo "slušati narod".
"Sudovi su donosili odluke bez mojega znanja", požalio se Franjo Tuđman urednicima hrvatskih novina u intervjuu povodom Dana državnosti 1994. godine.
"Sudbena vlast je dio državne vlasti i suci trebaju provoditi državnu politiku", nadovezao se savjetnik Ivić Pašalić. A tadašnji javni pravobranitelj Petar Šale podvukao crtu: "Hrvatska sudbena vlast mora biti jasan izraz političke volje HDZ-a".
Bilo je to u vrijeme dok je Kolinda Grabar Kitarović gradila karijeru u podrumu Ministastva vanjskih poslova, pa vjerojatno nije stigla naučiti lekciju, što ju je dovelo do toga da ovih dana plasira svoju teoriju.
"Mislim da bi pravosuđe prije svega moralo slušati narod", kazala je prekjučer u posjetu Vukovaru, kritizirajući sporost u rješavanju ratnih zločina.
Samo kako bi je jutros ukorio i educirao ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković: "Pravosuđe mora suditi u okviru Ustava, zakona i drugih propisa".
I što bismo sada trebali zaključiti?
Čiju politiku provode?
Da sudovi provode državnu politiku, odnosno političku volju HDZ-a, kako su to sugerirali visoki dužnosnici i predsjednik kojemu se dižu spomenici?
Ili trebaju "slušati narod", kako kaže Tuđmanova obožavateljica na Pantovčaku?
Ili trebamo vjerovati HDZ-ovu ministru kad kaže da pravosuđe sudi u okviru "Ustava, zakona i drugih propisa", premda se gotovo svakodnevno uvjeravamo kako to baš i nije ustaljena praksa?
Ili trebamo suditi po zajedničkoj press konferenciji premijera Plenkovića i tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana u Banskim dvorima?
Presude "u ime naroda"
Da stvar bude još bizarnija, Kolindina opaska kako pravosuđe mora slušati narod asocira upravo na period povijesti koji je predsjednica proglasila "mračnim komunizmom", kada su se presude donosile "u ime naroda": od presude kardinalu Stepincu, pa sve do presuda hrvatskim zatvorenicima ranih devedesetih u Beogradu.
Zar predsjednica doista želi evocirati ta vremena?
Potpuno je jasno da Kolinda Grabar Kitarović kampanju za drugi mandat vodi "u ime naroda", parirajući time svojim najvećim konkurentima. Ona nastupa "u ime naroda", tražeći od pravosuđa da sluša "narod", kao što je njezina stranka na čelu s prvim predsjednikom zahtijevala da pravosuđe sluša vladajuću partiju.
Što dobrim dijelom čini i danas.
Takav predsjedničin populistički stav ruši, preskače i zaobilazi sve demokratske norme, Ustav i zakone, sve institucije pravne države i cijeli pravosudni proces svodi se na ono što kaže "narod".
Narod tuži, narod sudi, narod presuđuje.
Narod bira one koji vode kampanju "u ime naroda".
Neznanje ili namjera?
Teško je reći što bi pritom bilo opasnije: da predsjednica namjerno plasira ovakve teze i promovira ovakvu politiku ili da naprosto nema pojma o čemu govori?
Neznanje nije opravdanje, niti je u ovom slučaju ono uopće zamislivo, s obzirom da ovakva poruka dolazi od školovane osobe, bivše ministrice, veleposlanice, strane diplomatkinje i predsjednice države.
Stoga nam ostaje namjera.
Opasni populizam
A svoditi pravo i pravdu na želje "naroda", kako god ga se definiralo, odnosno pretvarati pravosuđe u instrument "volje naroda" za koju još nismo sigurni kako bi se ta volja manifestirala (osim kroz izborni ciklus nakon kojeg zastupnici mijenjaju Ustav i zakone), duboko je štetno i opasno.
Naročito u zemlji koja se po neovisnosti sudstva nalazi na 126. od 141 mjesta u svijetu.
Liberalna demokracija i pravna država podrazumijevaju institucije, proceduru, zakone i propise po kojima se kreće u pravosudne postupke. A ne da pravosuđe "sluša narod" koga treba goniti i kažnjavati, kao i koga onda ne bi trebalo sankcionirati.
Pa se "narod" buni protiv jednih ratnih zločinaca, a veliča druge ratne zločince. I sve to pod političkim pokroviteljstvom "narodne vlasti".
Nije ovo prvi puta da se Kolinda Grabar Kitarović blamirala i osramotila, da je pobrkala temeljne postulate demokratske države, trodiobe vlasti i vlastite političke uloge.
Ali ovoga puta počinila je veliku štetu. Sebi, čitavom društvu, kao i "narodu" u čije ime nastupa.
