"Morali smo reagirati brzo kako bismo i fizički zaštitili građane, vidjeli ste koliki broj njih s kreditima u švicarcima razmišlja o samoubojstvu", kazao je ministar Lalovac
"Morali smo reagirati brzo kako bismo i fizički zaštitili građane, vidjeli ste koliki broj građana s kreditima u švicarcima razmišlja o samoubojstvu", izjavio je jučer ministar financija Boris Lalovac.
I tako prvi puta predstavio samoubojstvo kao pomoćno sredstvo u kreiranju državne politike.
Udruga Franak provela je istraživanje među svojim članovima nakon skoka "švicarca" i objavila da ih čak 39 posto ima zdravstvenih tegoba, poput ubrzanog rada srca, glavobolja, drhtanja ruku, želučanih tegoba i mučnina, kao i to da je svaki osmi dužnik pomislio na samoubojstvo.
Odgovorni u Vladi su to primijetili i stoga brzo zamrznuli tečaj franka u idućih godinu dana.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Nije poznato hoće li taj potez biti dovoljan da, kako reče Lalovac, "fizički zaštiti građane", ali ovakva izjava ministra financija otvara mnoga druga pitanja koja sežu dalje od konkretnog slučaja.
Je li zamrzavanje dovoljno?
Krenimo od najjednostavnijeg: što ako svaki osmi korisnik kredita u "švicarcima", apostrofiran u tom istraživanju, ne bude zadovoljan visinom zamrznutog tečaja? Hoće li se u novoj anketi pokazati da žele da se tečaj zamrzne na, recimo, pet kuna ili će u suprotnom izjavljivati da i dalje pomišljaju na samoubojstvo?
Ili krenimo dalje: što ako se slično istraživanje provede među korisnicima kredita u eurima? Ili čak i u kunama? A pogotovo među blokiranima, ovršenima, otpuštenima, nezaposlenima, prevarenima, opljačkanima...?
Ono bi sigurno, u to nema nikakve sumnje, pokazalo da mnogo građana dovedenih do ruba egzistencije itekako razmišlja o tome da si u očaju oduzme život. Nemaju više snage, strpljenja, energije, volje, ne mogu čekati da Vlada konačno provede neke reforme, poduzme neke mjere, oporavi ekonomiju...
Dosta im je svega. Došli su do zida.
Što Vlada namjerava učiniti da pomogne tim ljudima? Da ih "fizički zaštiti"?
Samoubojstva branitelja
Prije par mjeseci, nedugo nakon što je započeo prosvjed branitelja na Savskoj cesti, Damir Čakanić dovezao se taksijem pred braniteljski šator, polio se benzinom i živ zapalio. Ubrzo su svi priskočili u pomoć, branitelj Čakanić je završio u bolnici, ali nakon toga nije se ništa promijenilo.
Ministar branitelja nije dao ostavku, premijer ga nije smijenio, nije smijenjen ni Bojan Glavašević, niti je Vlada odustala od svojih zakonskih prijedloga koji su se nalazili na podugačkom popisu braniteljskih zahtjeva.
Sada je, međutim, sama anketa o samoubojstvima bila dovoljan motiv ministru Lalovcu i premijeru Milanoviću da brzo - brže nego inače - reagiraju i zamrznu tečaj franka. Ali opet, ništa više od toga.
Bi li to učinili da udruga Franak nije provela istraživanje o samoubojstvima? Koliko bi Vladi trebalo da reagira na problem koji tišti 60 tisuća građana, ali koji se nije dogodio prvi puta, već se samo ponovila kriza iz 2011. godine?
I uostalom, bi li Vlada išta poduzela da građani nisu izjavili kako u očaju pomišljaju na samoubojstvo?
Pored svega toga, nije baš jasno zbog čega je ministar Lalovac tako nešto uopće izjavio.
Nije samo tečaj problem
Je li se htio pohvaliti zbog toga što je Vlada promptno "fizički zaštitila" korisnike kredita u "švicarcima" ili mu je to bio alibi za ovaj potez s kojim - a to također treba naglasiti - udruga Franak nije zadovoljna i koji po njihovu mišljenju neće riješiti problem?
Mnogi se slažu s tim da ovaj potez neće riješiti problem. Naime, na samoubojstvo ne pomišljaju (samo) oni čija rata ovisi samo o naglom skoku tečaja franka, već to (još više) može pasti na pamet onima koji ne mogu plaćati ni ratu po "zamrznutom" tečaju.
Onima koji su ostali bez posla ili bez plaće ili su zapeli u dugovima ili su pred ovrhama i blokadama.
A njihov spas, kao i spas svih hrvatskih građana, ovisi o uspješnosti cjelokupne politike ove Vlade, ne samo o vatrogasnim mjerama. O brzim i odlučnim mjerama, a ne o dugotrajnom, ali neumitnom otklizavanju u propast.
Danas opterećeni građani ne mogu plaćati kredit zbog skoka tečaja, sutra neće moći zbog pada plaće ili pada standarda. Što će u tom slučaju Vlada učiniti?
Dati ostavku?
Dakle, spominjanje samoubojstava u kontekstu obrazloženja Vladinih poteza - kao motiva ili alibija, svejedno - nije samo neprikladno i neukusno, nego i potpuno promašeno.
I toplo se nadamo da to nije jedini razlog zbog kojeg su premijer i njegovi ministri spremni tako "brzo reagirati".
