Širenjem straha od šefa HDZ-a Milanović mobilizira birače i skreće pažnju s vlastitih neuspjeha, dok Karamarko širenjem straha kamuflira političke nedostatke
Na plakatima zaboravljenog Marka Veselice iz zaboravljene Hrvatske kršćansko-demokratske unije osvanuo je originalan slogan: "Ne bojte se".
Ne objašnjava se podrobno čega se to građani ne bi trebali bojati, Veselice, njegove stranke, parlamentarnih izbora ili općenito životnih izazova koji stoje pred nama, ali to zapravo nije previše bitno.
Bitno je pitanje koje se samo od sebe prirodno nameće: kako to da se Tomislav Karamarko nije toga sjetio?
Zašto predsjednik HDZ-a nije na svoje predizborne plakate stavio slogan "Ne bojte se"?
Time bi neutralizirao glavni predizborni adut Zorana Milanovića kojim mobilizira svoje biračko tijelo.
Strah kao oslonac
Strah od Karamarka oslonac je cijele SDP-ove kampanje. Svi plakati, ono malo koliko ih ima, idu u tom smjeru, u tom pravcu idu i svi Milanovićevi nastupi u stilu "mi ili oni". Za njega nema alternative. Umjesto da privlači birače svojim programom, obećanjima i pozitivnom kampanjom, on ih plaši Karamarkom.
A Karamarku, pak, ni jednoga trenutka nije palo na pamet pobiti tu kampanju i poručiti biračima da je strah od njegova dolaska na vlast bespredmetan. Da ga se ne moraju plašiti. Da nije tako strašan kao što to Milanović uporno tvrdi.
Nije pokušao razbiti taj strah, ne bi li time pokolebao ljevicu i natjerao je da, kao i mnogo puta do sada, slegne ramenima i odluči da ipak nema potrebe začepiti nos i glasati za ovakvog Milanovića i ovakvu Vladu.
Jasno je i zašto to nije učinio.
Karamarko naprosto misli da ga strah čini većim. Umjetnim strahom kompenzira manjak poštovanja kojeg nikako da zaradi svojim programom, retorikom, pameću, karizmom, obrazovanjem, nastupom...
I pored toga, Karamarko vjeruje da svaki pravi vođa desnice mora širiti strah.
Strah umjesto poštovanja
Misli kako je to odlika pravog desničara: da ga se građani boje, da od njega strepe, da protivnici od njega bježe, da suparnici pred njim zašute, da novinari paze što pišu, povjesničari što istražuju, oporbenjaci što zahtijevaju prije nego što ih on "razmontira" i "svede na šest posto glasova"...
Kad ga već ne poštuju, neka ga se makar boje.
Primjerice, predsjedniku HDZ-a nije nijednom palo na pamet demantirati žalbe pojedinih novinara i kolumnista da su izloženi Karamarkovoj cenzuri. Očito vjeruje da mu takav imidž, osnovan ili ne, samo priprema teren za trenutak kad zasjedne na vlast.
I tako dobivamo bizarnu situaciju: Milanović širi strah od Karamarka, a Karamarko u tome uživa, bez obzira što bi ga upravo taj strah mogao koštati pobjede na izborima.
Strepite!
U studenome 1996. godine, na onom famoznom prosvjedu za Radio 101, originalni Predrag Raos, kao jedan od tadašnjih opozicionara, ušao je u legendu kad je s balkona Doma arhitekata uputio prijetnju Tuđmanovoj vlasti: "Strepite! Strepite!".
Strepite od građana koji će vas srušiti s vlasti.
Karamarko danas neizravno šalje poruku građanima da "strepe" od njegova dolaska na vlast. I sve to unatoč činjenici da je Ivo Sanader trijumfirao na dvama izborima tako što se trudio suzbijati strah ljevičarskih birača od njegova HDZ-a.
Nije ih plašio, nego zavodio. Često i kupovao. Posljedično, naravno, i prevario.
Karamarko, međutim, ne želi ništa od toga.
On uživa u strahu kojeg Milanović debelo eksploatira, pazeći dobro da ničime ne kontrira tom imidžu. Dobro im dođe obojici.
Milanović njime skreće pažnju s vlastitih neuspjeha, a Karamarko njime prikriva očite nedostatke.
A samo jadni Veselica poseže za sloganima koje nitko ne čuje.
