Završava kampanja za izbore koji su na rubu regularnosti, u pogrešnom terminu, u novom jeku pandemije... Donosimo pregled kampanje stranaka i lista za koje se misli da bi mogle odigrati bitnu ulogu na ovim izborima.
Jasno je zbog čega stranke idu na izbore. Žele ostati na vlasti ili doći na vlast, žele se dokopati Hrvatskog sabora, sigurnih plaća i dobrih beneficija, žele status, utjecaj, moć...
Ali zašto bi građani izašli na izbore? Što oni dobivaju, a što gube? Što bi ih u doba pandemije moglo natjerati da se izlože zarazi, stoje u redovima na biralištima i zaokružuju liste i političare za koje možda nisu sigurni ni da će opravdati taj glas i ostati vjerni svojim obećanjima?
Kampanja je trebala motivirati glasače da izađu na izbore. Nismo sigurni da su u tome uspjeli. Barem ne s ovakvim kampanjama.
1. HDZ
Najavljivani scenarij se ostvario. HDZ je u kampanji imao na svojoj strani i tehničku Vladu i Nacionalni stožer civilne zaštite preko kojih je, upravljajajući pandemijom koronavirusa, opet vodio kampanju i prikupljao glasove. Pored toga, HDZ je kampanju posipao ružinim laticama: nudio je neradne nedjelje i kraći radni tjedan, manje poreze i veće plaće, hvalio se svojim velikim uspjesima u borbi protiv korupcije, čak i kad su hadezeovci bili glavni akteri korupcijskih afera...
Hvalio se pobjedom nad koronom upravo kad je korona opet provalila na vrata.
Širokim potezima HDZ je neutralizirao suparničke argumente: promovirao je sigurnost granica, kako to ne bi morali raditi desni suverenisti, promovirao je nacionalni ponos, kako bi zadovoljio svoju desnicu, reklamirao je Andreja Plenkovića kao lidera, da bi zasjenio druge premijerske kandidate, liberale je preduhitrio porezima, socijaldemokrate većim minimalnim i prosječnim plaćama...
Falilo je samo nešto za Radničku frontu.
HDZ u kampanji nije imao nijedno prepoznatljivo lice, pa se sakrio iza lidera Andreja Plenkovića koji se zbog toga nije dao u samoizolaciju, ali je u sučeljavanju pokazao da je taj pritisak liderstva možda ipak pretežak.
I da, otvorio je vrata koronavirusu (i glasačima iz BiH), pa na nesigurnosti građana počeo podizati rejting. HDZ kreira strah da bi na njemu profitirao. HDZ kreira probleme da bi ih rješavao. HDZ uništava državu da bi je spašavao.
2. RESTART
Prvo, SDP je maznuo naziv koalicije. Onda je u kampanju ušao s Davorom Bernardićem na čelu. Pa je obećavao borbu protiv korupcije, s osuđenikom za korupciju na listi. Pa je Rajko Ostojić izveo šou sa samoizolacijom. Pa su plakati bili sterilni, kampanja nemaštovita, kandidati nezanimljivi... I premda je SDP pozivao građane da "Izađu i promijene" ipak nije stvorena atmosfera promjena.
Jer, tu leži glavni problem Restart koalicije: HDZ se ipak nije uspio dovoljno samouništiti. Ne kao u doba Ive Sanadera, pa čak ni kao u doba Tomislava Karamarka iz kojeg je HDZ s Andrejom Plenkovićem izašao još jači.
Drugi veliki problem jest da Restart koalicija ide na izbore pobijediti, ali s malim ili nikakvihm šansama da pronađe partnera za formiranje vlasti. Stoga je oko kampanje stvorena bizarno ozračje: prožeto nadom u pobjedu, ali bez prevelike nade za dolazak na vlast. To je stvorilo klimu malodušja, neobično za stranku koja još uvijek vodi u anketama.
Tko zna, možda bi osvajanje vlasti u ovakvom trenutku doista bilo ravno porazu.
3. Domovinski pokret Miroslava Škore
Škoro se prihvatio Mostove strategije: ide na izbore protiv svih, ali s jasnim signalima da će s jednima formirati vlast. Pitanje je samo cijene. S vremenom postalo je jasno što Škoro želi. Uvaliti frendove u Sabor, a koalicijske partnere u Vladu, a nije zaboravio ni svoju sestru. Tri dana prije izbora konačno je poručio da je spreman biti premijer.
Što je uopće bio taj Domovinski pokret? Amalgam klerikalne desnice, suverenističke desnice, filoustaške desnice, populističke desnice, narodnjaka i komedijaša, a sve pod vodstvom osobe koja možda nije bila na primanju u pionire, ali je zato sve to nadoknadila na dočecima Titove štafete i po komitetima.
Zlatku Hasanbegoviću, recimo, to nije smetalo. Njemu je Škoro tek trampolin za povratak u resor kulture.
Škoro je bio desna štaka Plenkovićeva HDZ-a, spreman pokupiti sve glasove desnije od desnog centra, kako bi HDZ imao potporu u osvajanju novog mandata. Drugog izbora naprosto nema.
A čini se ni za Škoru: koji bi mogao završiti kao Most.
4. MOST
Most je u kampanji praktički stvorio osovinu Metković-Zagreb, via Rijeka. Jasan povratak klerikalno-konzervativnim korijenima upotpunjen je proširivanjem te ideologije na dvije zagrebačke izborne jedinice s bračnim parom Selak-Raspudić. Upravo je Raspudić otvorio priču o pobačajima silovanih žena koja je obilježilo izbornu kampanju, a zajedno sa svojom suprugom postao je medijska uzdanica potrošenog i nezanimljivog Mosta kojeg je pokušao reanimirati hiperaktivni Marin Miletić.
5. Možemo!
Ako je itko unio svježinu u ovu kampanju, bila je to onda platforma Možemo!, okupljena oko stranačkog spektra ljevice, te oko zagrebačkih aktivista kojima je izlazak na ove izbore bio tek zagrijavanje za lokalne izbore i rušenje Milana Bandića u Zagrebu.
Napokon su mladi urbani glasači dobili svoje favorite, čiji su se pristup, stil i retorika nametnuli kao pandan klerikalnoj i konzervativnoj desnici. Trn u oku (ili čavao u glavi) predstavljala je Katarina Peović, čelnica Radničke fronte, čija je najava o nacionalizaciji ušteđevine preko sto tisuća eura u reakcijama pretvorena u prijetnju, a ne u obećanje.
6. Pametno-Strip-Fokus
Liberalni centar napokon je uspio na jedno mjesto staviti sve one individualce koji su godinama tražili svoje mjesto pod političkim nebom, a okupio ih je, zanimljivo, idejni kreator Mosta. Njihov nastup bio je jednostavan: manja država, manji porezi, manji nameti, veća poduzetnička i pojedinačna sloboda, a onda i veće plaće...
Antihadezeovsku britkoću davala im Dalija Orešković sa svojim križarskim ratom protiv korupcije, politiziranog pravosuđa, političke samovolje. Moglo bi se reći da je to inicijativa za "glasače s kravatom". (I glasačice bez kravate.)
7. HNS
Dovoljno je prenijeti samo rečenicu njihova šefa Predraga Štromara: "Možemo i s HDZ-om i sa SDP-om". Nakon svega, pitanje je mogu li uopće. A staviti ministricu obrazovanja kao glavnu izbornu uzdanicu u propaloj školskoj godini poseban je čin hrabrosti i smjelosti.
8. Živi zid
Otkako je stvoren Domovinski pokret, Živi zid više naprosto nema svrhu postojanja.
9. Željko Kerum
On je jasno rekao da je spreman nakon izbora ići s HDZ-om. Zato je, uostalom, i gurnut na izbore.
Jer parlamentarni izbori u Hrvatskoj sve više podsjećaju na utakmicu u kojoj sudjeluju sve stranke, a pobjeđuje HDZ. U regularnom dijelu, sudačkoj nadoknadi ili na penale. Njemu je svejedno.
