Uslijedi eksplozije koronavirusa otvorilo se pitanje uvođenja kazni zbog kršenja epidemioloških mjera. To je, međutim, otvorilo šire pitanje: ima li smisla kažnjavati ljude koje je HDZ-ova vlast odgojila da ne sluša vlast?
Sada kada je toga nestalo, spominju se sankcije i kažnjavanje.
Ali ima li smisla dijeliti kazne ljudima koji su, ne svojom krivnjom, izgubili povjerenje u one koji rukovode pandemijom koronavirusa?
I još gore, ima li smisla uvoditi kazne onima koji su izgubili povjerenje u institucije, sustav, kompletnu državu...? Ili to povjerenje nikad nisu ni imali?
"Preporuke za cijelu zemlju su bile jasne, ponavljaju se pola godine. Ako se ljudi toga ne pridržavaju treba nešto poduzeti. Inspekcija i kazna", poručio je sinoć u Otvorenom predstojnik Klinike za infektologiju KBC Split Ivo Ivić.
Krunoslav Capak odbacio je takve poruke. "U Stožeru smo zauzeli stav da trebamo educirati javnost, uvjeravati ih da su mjere dobre za njih i njihove zdravlje, bolje nego ići represijom jer ona izaziva revolt. Za primjenu represivnih mjera i kažnjavanje uvijek ima vremena".
Ali ima li vremena?
Zašto Istra?
Za edukaciju je naprosto već kasno, kao što je kasno za izgradnju povjerenja, stožer ga je odavno prokockao. A pitanje je ima li smisla kažnjavati ljude zbog nepoštivanja epidemioloških mjera, kad ni oni koji te mjere propisuju često nisu dosljedni, nisu uvjerljivi, ne znaju što rade ili naprosto djeluju protuustavno?
Ivo Ivić povukao je sinoć paralelu između Dalmacije i Istre. "Vidjeli ste u drugim zemljama da se potežu takve mjere", rekao je. "Mi u Splitsko-dalmatinskoj imamo najveći broj, ima razloga za to. Zašto nismo postigli isto što i Istra, da se ljudi pridržavaju mjera".
Zato što ljudi u Istri imaju povjerenja u sustav, institucije, tijela vlasti. U Dalmaciji nemaju. Niti žele imati. Niti se to povjerenje u sustav gradilo proteklih desetljeća. Capak je već jednom udario po Dalmatincima, zaključio da su "opušteniji" i da ne mare previše za epidemiju.
HDZ-ovi krajevi
Ali radi se o krajevima kojima već trideset godina dominira HDZ. I zahvaljujući kojima HDZ vlada već više od dva desetljeća.
To su krajevi u kojima se ljude navikavalo da ne slušaju vlast, ne vjeruju autoritetima, da vlast koriste za osobne probitke, a ne za javno dobro, navikavalo ih se da love u mutnom i rade po svome.
Jer tako radi i stranka koja ih vodi. Oni vide da se tako radi gotovo na svim razinama vlasti. Da je to recept funkcioniranja vlasti. I da se bez toga ne može napredovati, često ni preživjeti.
Kakvog smisla onda ima kažnjavati ljude zbog krajnje posljedice, a da se nije ušlo u analizu uzroka?
Tko sluša, budala
Gdje se još zabilježila eksplozija koronavirusa proteklih tjedana i mjeseci? U Slavoniji, gdje također dominira HDZ. Ni tamo se nije slušalo preporuke stožera ni lokalnih vlasti, štoviše tražili su se načini da se prevare upute i izigraju mjere.
To je, naime, način razmišljanja koji se kapilarno širi ovim društvom.
Mnogi su već shvatili da su oni koji se striktno drže zakona i uputa zapravo diskriminirani.
Ljudi vide kako se radi na nacionalnoj razini. HDZ-ovci hodaju bez zaštite, premijer tapše zaražene, proizvoljno se određuje tko mora u samoizolaciju, a tko ne mora, članovi stožera izigravaju vlastite mjere, izmišljaju se iznimke u vidu vjerskih procesija i političkih skupova, dok se udara po svadbama, noćnim klubovima i teretanama.
I običnim ljudima takozvanim "nediscipliniranim" pojedincima.
Odgoj Hrvata u koroni
Nažalost, za ovu Capakovu edukaciju sada je kasno, jer je i Stožer izgubio vjerodostojnost. Kao što je možda već kasno za preodgoj građana koje se desetljećima navikavalo da ignoriraju institucije, zaobilaze autoritete, slijede stranačku logiku i gledaju vlastiti, a ne javni interes.
Pogledajmo samo slučaj Josipe Rimac. Do koje razine se kapilarno širila korupcija i kako iznutra funkcionira vlast i državna tijela. Pogledajmo propale pravosudne istrage. Pogledajmo kako premijer Plenković ignorira upute institucija, konkretno Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, kojemu ne želi dostaviti tražene dokumente.
Pogledajmo kako se slave heroji koji su bježali od zakona, policije, sudova.
Zašto bi onda građani slušali, slijedili ili poštivali institucije, kad to ne rade oni koji moraju? Ili kad su te institucije politizirane, kontaminirane, osramoćene, neefikasne?
Revolt građana
Krizni stožer zatvarao je pa otvarao teretane, ograničavao, ali nije zatvarao noćne klubove, obuzdavao, ali ne i zabranjivao svadbe, kao što je radije šutio o porijeklu zaraženih, nego da upire prstom u vjerske skupove.
Capak tvrdi da bi kažnjavanje proizvelo revolt. I možda je u pravu.
Jer, i to kažnjavanje provodilo bi se selektivno i doživljavalo nepravedno.
Ako nekoga trideset godina učiš da zanemaruje zakone, ignorira institucije, ruga se vlastima ili ih koristi za osobni probitak, onda je teško očekivati da će preko noći promijeniti navike i mentalni sklop.
Žarišta pandemije obično nastaju kao posljedice zapuštenog društva. To se vidjelo u zemljama u kojima ne postoji povjerenje građana u državu, ali i države u svoje građane, od Italije i Španjolske, do Brazila i SAD-a.
Hrvatska je, dakle, u problemu: ne djeluje edukacija, ne koristi sankcioniranje, nema povjerenja u vlast, a institucije ne vjeruju građanima.
Nažalost, to se ne manifestira samo u korona krizi. To će ostati i kad jednoga dana korona ode.
