Zbog čega je Kolindino pjevanje Bandiću bilo tako skandalozno?

Kolinda Grabar Kitarović doista misli da je problem bio u pjevanju.

Zbog toga je sinoć izdala čitavo priopćenje iz Ureda predsjednika, kao da je proglašavala izvanredno stanje. 

"I zato ću zapjevati, jer pjesma i rane i dušu liječi i pjesma pokazuje optimizam i ono lijepo lice, i Hrvatske i Bosne i Hercegovine", napisala je predsjednica u svom referatu, komentirajući reakcije na njezinu pjevačku točku na večeri Broćanaca. "Zapjevat ću opet sa svojim narodom i nemam se namjeru ikome ispričavati zbog toga".

Kao da je doista bio problem u pjevanju.

Kao da problem nije bio u činjenici da je predsjednica države zapjevala jednom političaru. Što je ispod svake državničke razine.

I nije pjevala bilo kojem političaru: pjevala je višestrukom optuženiku za korupciju protiv koje se predsjednica navodno bori.

Pjevala seksistu

I nije pjevala samo optuženiku: pjevala je seksistu i primitivcu koji ponižava žene, omalovažava javnost i funkciju, kupuje svjedoke, zloupotrebljava funkciju...

I ako baš hoćete, Kolinda je pjevala bivšem komunistu i partijašu, jednom od osnivača zagrebačkog SDP-a... Toliko o Kolindinu antikomunizmu.

Nije Kolinda, kako se pravda, pjevala svom narodu, niti je pjevala s narodom, već je pjevala jednom čovjeku za njegov rođendan.

Čovjeku od kojeg bi se svaki pristojan političar, pa i građanina, trebao barem distancirati. A ne odavati mu ovakvu počast.

Uglavnom, dok Kolinda Grabar Kitarović u kampanji za drugi mandat nudi "Optimizam za Hrvatsku", ono što je ovoga vikenda izvela pred Milanom Bandićem, pjevanje i rođendanska torta ukrašena državnim grbom i njihovim šaljivim slikama, samo je proširilo i produbilo pesimizam.

Kafanska pjevaljka

Pesimizam koji izvire iz činjenice da Kolinda predsjedničku funkciju srozava na razinu kafanske pjevaljke, da u funkciji predsjednice podilazi jednom tako kompromitiranom političaru, da ignorira postojanje optužnica i još brojnijih afera, da svojim ponašanjem šalje poruku kako je predsjednica države apsolutno na raspolaganju optuženiku za korupciju.

Kako će se, primjerice, postaviti sudovi koji moraju donositi presude kad vide Kolindinu točku pred optuženim Bandićem? Možda će i oni složno zapjevati?

Možemo ići i korak dalje. Pesimizam izvire i iz činjenice da predsjednica Republike pjeva optuženiku za korupciju dok se u njezinu resoru, vojsci, odmata švercerska afera u zrakoplovnoj bazi, dok prosvjetari štrajkaju i izlaze u prosvjede, dok se dijele otkazi "zviždačima" u čiju se zaštitu ona zaklinjala u prvoj kampanji...

Selo gori, a predsjednica pjeva.

Koga briga za narod

Poziva se na narod i zaklinje u narod, a nema pojma niti je zanima što taj njezin narod prolazi.

Umjesto toga, zamara javnost priopćenjima o svom pjevanju.

Ako to ne budi pesimizam, onda je Hrvatska izgubila svaki osjećaj kako bi pesimizam zapravo trebao izgledati.

A opet, ako se govori o tome da je javnost počela gubiti kriterije, Kolinda Grabar Kitarović svejedno je ostala dosljedna svom kriteriju: na početku mandata slavila je svoj rođendan sa Zdravkom Mamićem, na kraju mandata pjeva rođendanske arije Milanu Bandiću.

Ne može se reći da nije dosljedna. 

I mi ne možemo reći da nismo bili upozoreni. 

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.