Uskok je istraživao Sanaderove letove u London i Beč. Vladina uredba kaže da se zrakoplov smije koristiti samo u službene svrhe. Milanović je njime odletio na Krk
Nismo mislili da ćemo opet o tome čitati. Da predsjednik hrvatske Vlade koristi službeni zrakoplov u privatne svrhe.
Naivni kakvi jesmo, mislili smo da je to završilo s Ivom Sanaderom. S njegovim čuvenim putovanjem na Maltu iz 2004. godine koje je istraživao Uskok, kada je premijer sa službenim zrakoplovom poletio u službeni posjet Malti, ali je prije toga odveo kćer Petru u London u školu glume, nakon toga u Veneciji pokupio šefa diplomacije Miomira Žužula, pa tek onda odletio na Maltu.
Ili kad je Vladinim zrakoplovom letio u Beč na probe fraka za bečki Opernbal.
A evo, jučer je premijer Zoran Milanović službenim zrakoplovom sletio na Krk. Na povratku iz posjeta BiH, umjesto u Zagreb otišao je u Omišalj, gdje je iz premijerova protokola fotoreporteru Novog lista poručeno da se udalji, jer je "premijer u privatnom posjetu i ne želi da ga se snima".
Kasnije su to potvrdili i iz Ureda za odnose s javnošću, da premijer privatno ostaje na kratko u Primorsko-goranskoj županiji, nakon čega će se automobilom vratiti u Zagreb.
Ukratko, žurilo mu se na produljeni vikend.
I prije nego se otvori rasprava o isplativosti, moralnosti i etičnosti takvog Milanovićeva postupka, valja podsjetiti na par činjenica.
Prvo, u istrazi Uskoka protiv Sanadera upozoreno je da se "svako korištenje zrakoplova Vlade RH u svrhe koje se ne ulaze u kategoriju državničkog posla, može definirati kao kazneno djelo zloupotrebe ovlasti".
Drugo, Vladina Uredba o direkciji za korištenje službenih zrakoplova, usvojena 2. svibnja 2013. godine, navodi sljedeće: "Zrakoplov u vlasništvu Republike Hrvatske koristi se za službene potrebe zračnog prijevoza Vlade Republike Hrvatske, Predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatskoga sabora i drugih korisnika prema odobrenju predsjednika Vlade Republike Hrvatske".
Nigdje se ne spominju privatni posjeti. Osim ako predsjedniku Vlade nije dozvoljeno nešto izvan te uredbe. Tipa, odlazak na vikend.
Dakle, stvari su puno ozbiljnije nego što izgleda na prvi pogled.
Milanović je vjerojatno ocijenio da mu je zgodnije u povratku s puta službenim zrakoplovom svratiti do Krka, umjesto da ide u Zagreb, pa onda automobilom na Krk. Ovako, zrakoplov je s Krka svejedno otišao u Zagreb, a vozila su iz Zagreba svejedno trebala ići na Krk po premijera.
Gdje je tu ušteda, osim što premijer štedi svoje vrijeme? Sat korištenja Vladina zrakoplova stoji 3320 dolara.
Iz Vlade su tokom dana objasnili da je ostvarena ušteda tako što je zrakoplov išao po Milanovića u Sarajevo, odvezao ga na Krk, pa u Zagreb. Odlučili su da je to ipak bilo službeno putovanje.
U svakom slučaju, ova Milanovićeva egzibicija stiže u trenutku kad se s podozrenjem gleda na svaku uzalud potrošenu kunu iz proračuna, u vrijeme kad se vladajuću politiku proziva zbog bahatosti i socijalne neosjetljivosti, i kad je javnost izuzetno senzibilizirana na bahato raspolaganje službenim zrakoplovom u privatne svrhe. Ili bi barem trebala biti.
Liječnicima se ne plaćaju dežurstva, nastavnici nemaju dodatke, poreznici blokiraju tvrtke s dvije tisuće kuna duga, a premijer Vladinim avionom ide na produljeni vikend. Zvuči kao demagogija? Pa što onda?
Možda je to za Milanovića normalno. Možda se tako radi u Njemačkoj, Austriji, Britaniji, Litvi, Latviji ili nekoj od skandinavskih zemalja na koja se naš premijer toliko voli pozivati. Možda misli da se to SDP-ovu premijeru može tolerirati, za razliku od Sanadera ili nedajbože, sutra Tomislava Karamarka.
Ali hrvatski građani nisu zaslužili opet čitati kako premijer koristi Vladin avion u privatne svrhe.
Hoće li se zbog ovoga sutra mijenjati Uredba o korištenju zrakoplova? Da ga premijer može koristiti u privatne svrhe. Hoće li Milanović podmiriti troškove leta do Krka, pa makar se radilo u tisuću kuna. Ili ćemo zaključiti da je sve to sasvim normalno, uobičajeno i, kad je Milanović u pitanju, svakako dobronamjerno?
Prije nego što je dao nalog da se Vladin zrakoplov skrene prema Krku, Zoran Milanović trebao si je postaviti samo jedno pitanje: bi li to isto napravio i Ivo Sanader?
