U ovoj zemlji zlostavljači skoro prolaze bolje od njihovih žrtava

"Izbori? Spremni smo na sve izazove, to je stav cijelog vodstva HDZ-a", tvitnuo je jučer ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. 

"Za razliku od SDP-ove vlade imamo pozitivne trendove, stalno podižemo plaće, no naš je put realan i ispravan. Stvaramo uvjete za još veći rast. A ako se bilo što ispriječi na tom putu...".

HDZ-ov ministar nije dovršio ovaj tvit, pa je tako u zraku ostala visjeti izjava koja je imala prizvuk neizravne prijetnje.

Što će biti ako se "bilo što ispriječi na tom putu"? Što bi se to moglo "ispriječiti", a što je ministra spriječilo da dovrši misao? Možda volja birača na izborima? I što će u tom slučaju HDZ-ov ministar policije učiniti?

Riječ je, podsjetimo, o ministru koji opravdava i tolerira nasilje policije nad migrantima na granici.

A radi se o nasilju policije, takozvanom "push backu", koje je opravdavala i predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, a koja je baš jučer podijelila s javnošću svoje zgražanje zbog nasilja sedmorice mladića nad maloljetnom djevojkom. Premda je i sama svojedobno pjevala i plesala s optuženim obiteljskim zlostavljačem, HDZ-ovim županom.

I kad smo već kod nasilja, ne zaboravimo ni kako se premijer Andrej Plenković svojedobno želio fizički obračunati s Nikolom Grmojom u Hrvatskom saboru. 

Dvostruke žrtve

A sada, pokušajmo sve te izjave i događaje staviti u kontekst zadarskih slučajeva, pa i onog požeškog, brutalnog nasilja nad ženama, u kojima je žrtva nasilja pretvorena u žrtvu sustava.

Taman kad se stišalo zgražanje nad slučajem Daruvarac, kad je osoba optužena za prebijanje djevojke u zadarskom kafiću privremeno puštena na slobodu, a obitelj zlostavljane djevojke iznova se našla u poziciji žrtve, javnost se jučer zgrozila nad puštanjem na slobodu mladića koji su godinu dana silovali, ucjenjivali i zlostavljali maloljetnu djevojku.

Sudac ih je pustio da se brane sa slobode uz argument da neće ponoviti djelo koje su ponavljali punih 11 mjeseci, obitelji mladića prosvjedovali su pred sudom tvrdeći da je žrtva "izazivala" svoje zlostavljače, glasnogovornik suda kritizirao je medije koji su digli buku, a među djelima za koja se zlostavljače tereti nigdje se ne spominje termin "silovanje".

Naime, hrvatsko zakonodavstvo još uvijek silovanje razlikuje od spolnog odnosa bez pristanka.

I tako, žrtva nasilja ponovno se našla u poziciji da se osjeća kao žrtva sustava.

A nasilje i prijetnje mogu se pratiti od političke govornice pa sve do razine ulice. Ili obrnuto.

Nasilje nad institucijama

Radi se o tome da se Hrvatska suočava s institucionalnim nasiljem, kao i s nasiljem nad institucijama.

Institucionalno nasilje provodi policija nad migrantima, policija nad prosvjednicima i novinarima, pravosuđe i sudovi nad žrtvama, vlast nad građanima, političari nad drugim političarima...

Nasilje nad institucijama provodi, primjerice, premijer Plenković svojim obračunima s Povjerenstvom za spriječavanje sukoba interesa čije naloge ignorira, čije odluke omalovažava i nad čijim se presudama iživljava.

Hrvatska se suočava s provalama nasilja na svim razinama, od institucionalne do ulične, gdje ne samo da nasilje - verbalno i konkretno - postaje normalno i poželjno, i ne samo da institucije provode ili amnestiraju takvo nasilje (i to ponajviše nad ženama), već smo takvo nasilje počeli anticipirati i smatrati dijelom sustava.

Tajkuni, premijeri, mafijaši...

U ovakvom sustavu sekundarna viktimizacija postala je uobičajena, a nasilnici, zlostavljači, kriminalci, korumpirani političari i tajkuni gotovo da prolaze bolje od svojih žrtava. Bez obzira radi li se o maloljetnim djevojkama, zlostavljanim suprugama, stranim turistima ili pak državnim tvrtkama, institucijama ili državnom proračunu, izostanak presude ili nepravedna presuda dovodi do gubitka kriterija, cinizma ili periodičnih provala gnjeva.

Ovaj posljednji slučaj nije izuzetak, već se polako pretvara u pravilo ponašanja institucija i sudova. 

Kratak je put od famoznog "ličkog rukovanja" do zadarskog silovanja.

A nedovršena prijetnja ministra policije Davora Božinovića nastavak je prijetnji represijom koja je već dotakla novinare i kritičare vlasti, a sada je upućena svima i svakome koji će se HDZ-u "ispriječiti na putu".

Nasilje s političke govornice nadovezuje se na nasilje na ulici, u obitelji, na grafitima, nad ženama, manjinama, socijalnim radnicima... Institucije podržavaju nasilje, institucije provode nasilje ili i same postaju žrtve nasilja.

Gotovo da više nema kriterija. Osim da je glavni kriterij širenje straha, nesigurnosti i rezignacije.

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.