Došao Tomo Karamarko u Sisak i u jednoj od najsiromašnijih županija govorio o neprijateljima države, o regionima, Miloševiću, genocidu i komadanju Hrvatske.
Došao Tomislav Karamarko na stranački skup uoči izbora u Sisačko-moslavačkoj županiji, jednoj od pet najsiromašnijih u državi, i stranačkim drugovima uputio sljedeću poruku:
"Hrvatska je danas u rukama onih koji Hrvatsku nisu htjeli. Oni koji upravljaju Hrvatskom uzimaju za savjetnike ljude koji su opravdavali politiku Slobodana Miloševića, koji negiraju genocid u Srebrenici i genocid kojeg su proveli Srbi u Hrvatskoj, Hrvatsku vode oni koji se ljube s onima koji su komadali Hrvatsku, oni koji nas stalno guraju prema nekakvom 'regionu'. Zar smo se za to borili, zar su zato toliki najbolji među nama poginuli da takvi vode Hrvatsku?".
I zato je, kaže predsjednik HDZ-a, važno pobijediti u nedjelju u Sisku, u Sisačko-moslavačkoj županiji.
Ne zato da se spasi županija od gospodarske propasti, siromaštva i beznađa. Ne zato da se otvore radna mjesta, pokrene ekonomija, izvuku građani iz sve dublje socijalne krize.
Ne, važno je pobijediti zato što je "Hrvatska danas u rukama onih koji Hrvatsku nisu htjeli".
Zeleni i žuti vragovi
To je bila predizborna poruka Tomislava Karamarka sisačkim hadezeovcima, njihovim članovima, biračima i svim glasačima u - ponavljamo - jednoj od najsiromašnijih hrvatskih županija. Falili su još samo "zeleni i žuti vragovi, jalnuški diletanti, jugokomunistički ostaci, bezglavi smušenjaci, fundamentalistički ekstremisti... (uzimanje daha) ... lažni propovjednici, pseudodemokratski obmanjivači".
Uglavnom, zvučalo je to kao nekakva parodija.
Zvučalo je kao da netko imitira Franju Tuđmana ne bi li potencirao besmislenost takve retorike u trenutku kad zemlja puca po šavovima, kad je sisačka rafinerija pred zatvaranjem, kad se održavaju izbori u županiji koja po ukupnom broju nezaposlenih zauzima peto mjesto u državi, a gotovo trećina stanovništva vodi se na burzi rada.
Je li moguće da je Karamarko ozbiljno pričao o ljudima koji "vole Miloševića", koji se ljube s onima koji su "komadali Hrvatsku", koji nas stalno guraju prema nekakvom "regionu"?
U koje svijetu on živi? Kakva je to poruka šefa opozicije i potencijalnog predsjednika Vlade?
Naravno, najlakše bi bilo nasmijati se na ove Karamarkove riječi, ali radi se o čovjeku koji bi trebao Hrvatsku izvući iz krize. Ne iz nekakvog "regiona", nego iz gospodarske i socijalne provalije u koju nas je najprije gurnula njegova stranka, a potom u njoj usidrila Vlada za koju je šef HDZ-a ustvrdio da "upropaštava Hrvatsku".
I preostaje nam samo da se zapitamo: govori li Karamarko sve ovo zato što misli da to njegovi članovi i birači žele čuti ili zato što on iskreno u to vjeruje?
Obje varijante jednako su pogubne.
Huškanje za glasove
U prvoj, Karamarko smišljeno širi mržnju i potpiruje iracionalne podjele u društvu, pokreće lov na vještice, žrtvene jarce i izmišljene neprijatelje, služi se inflamatornom retorikom kako bi probudio i produbio strahove kod hrvatskih građana, te na tim strahovima mobilizirao glasače.
U tom slučaju, radilo bi se tek o predizbornoj strategiji kojom se HDZ služi za osvajanje vlasti, da bi nakon toga krenuo u provođenje suvislih mjera gospodarskog oporavka.
U drugoj varijanti, ako Karamarko doista vjeruje u ono što govori, postaje jasno da za nas više nema nade.
Franjo Tuđman je iskreno progonio unutarnje i vanjske neprijatelje, nije u njegovim verbalnim ispadima bilo nikakve taktike, a još manje demagogije. U isto vrijeme, njegova stranka je uništavala i pljačkala zemlju: banke su propadale, tajkuni se bogatili, tvrtke nestajale, kriminal bujao, zemlja se nalazila u međunarodnoj izolaciji.
Danas ti Tuđmanovi govori predstavljaju tek spomenik jednom vremenu i političkoj epohi. Iz današnje perspektive, dvadeset godina od pobjede u ratu i godinu i pol od odlaska u Europsku uniju, oni zvuče toliko nestvarno i toliko iracionalno, da doista ne služe ničemu osim brutalnom parodičnom eksploatiranju.
Mikrofon je vaš
Upravo zato bi i Tomislav Karamarko s tim svojim "neprijateljima hrvatske države i regionima" bio beskrajno komičan. Kad ne bi bio tragičan.
Ako je to taktika, onda je pročitana. Ako je retorika, onda je izlizana. Ako je politički program, onda je promašen. Ako je duboko uvjerenje, onda je problematično.
Prije samo nekoliko dana Karamarko je prozvao premijera Milanovića "najboljim stand-up komičarem u zemlji". Sudeći po njegovim zadnjim govorima, očito je jako zapeo da mu, nakon premijerske i titule najomraženijeg političara, uskoro preotme i tu prestižnu titulu.
