Povratak trenda brijačnica u Hrvatsku: 'Brinemo o izgledu brojnih pjevača i sportaša'

Budući da su brijači, barem u Hrvatskoj, donedavno bili predstavnici gotovo izumrlog obrta, vraćanje trenda brijačnica izuzetno je pozitivna i sretna vijest. Posebice za mladog 28-godišnjeg splitskog barbera Domagoja Jukića, koji je ostvario svoj dječački san i otvorio Leekariju – vintage brijačnicu u srcu Splita. I to baš onakvu kakvu, sjetit ćete se, pamtimo iz priča naših očeva i djedova. S nama je podijelio kako je tekao njegov poduzetnički put i što misli o vraćanju brijačnica u Hrvatsku. 

Ljubav u obrt na prvi pogled

"Gdje ćeš u frizere s 15 godina?", bilo je pitanje koje su Domagoju postavili njegovi vršnjaci kad je odlučio da svoj život želi posvetiti uređivanju drugih. Odmalena su ga intrigirali, kaže, stari splitski brice, tako da je usprkos čuđenju svojih osnovnoškolskih kolega ipak upisao frizersku školu i počeo svoj profesionalni put u rodnom Splitu. No kako je uvijek htio pridonijeti svom gradu, otišao je raditi u Njemačku da bi u Split vratio nešto novo i ponudio nešto sasvim drugačije. 

- Ideja je krenula od toga da sam htio u Split prenijeti vrhunsku kvalitetu kakvu njeguju europske brijačnice i ostaviti svoj potpis. Tu se rodila Leekarija, nostalgija s modernim twistom, mjesto na kojem svi muškarci imaju priliku pobjeći od svakodnevice. A zašto baš Leekarija? ‘Likarija’, po splitski 'lijek', a u nazivu su dva slova 'e' zbog mog nadimka koji je ostao kroz godine odrastanja, Domo Lee, po slavnom Bruceu Leeju, koji me inspirirao da se i ja jedno vrijeme bavim borilačkim sportovima. Ime ima i poveznicu s brijačima i bojama barberpolea, s obzirom na to da su oni nekad bili doktori (odnosno po splitski ‘likari’), odatle dolazi i naš slogan ‘Izliči se u Leekariji’ – pojasnio nam je Domagoj na početku. 

U poduzetničke vode krenuo je, priznaje nam, hrabro. Ideja o vlastitoj brijačnici rodila se prije pandemije koronavirusa, koja mu je, u konačnici, ipak usporila cijelu realizaciju. Ali kao pravi borac, Domo Lee nije se obeshrabrio nego je nastavio koračati do svog cilja.

- Svaki početak je težak i sa sobom nosi nesigurnosti i strahove. Kod nas je taj strah bio pojačan jer smo vrata brijačnice otvorili u vrijeme pandemije. No uvijek se u životu vodim za time da, kad u nešto ulaziš srcem i iskreno, na kraju se sve nekako isplati – priča nam Domagoj. 

Poduzetništvo su i dobre i loše odluke

Bez ikakvog poduzetničkog iskustva, Domagoju je prvi korak u otvaranju brijačnice bilo povlačenje poticaja iz EU fondova. Rješavanje birokracije, kao i većini, nije bilo baš jednostavno, a proces je bio brz jer je tad bio kraj tekuće godine, priča nam Domagoj te dodaje da je uz malo više stresa i manjak vremena za proces otvaranja obrta na kraju sve završilo uspješno. 

- Na svom poslovnom putu ne bih mijenjao ništa jer su me i one dobre i loše odluke dovele upravo do ovoga gdje sam sad. Najteže kao mladom poduzetniku na početku bilo mi je snalaženje u birokraciji i svim novim izrazima u poslovanju. Svakim danom učimo i tu osjećam najveći izazov. Naravno, tu je i vođenje tima i odnosi s radnicima, koji su ujedno tvoji kolege – iskreno govori Domagoj,  koji kaže da će, kao i sve danas, morati poskupiti svoje frizerske usluge. 

- Zbog rasta cijena režija i materijala, jednostavno smo na to bili primorani. Ne mogu reći da su nam klijenti to zamjerili, imamo posla, a to je cijelom timu najvažnije. Poznatih lica uvijek ima, no i oni su ljudi kao i svi ostali, u Leekariji ne radimo razliku. Ono što nam je u poslovanju puno pomoglo su društvene mreže. Bez društvenih mreža ne bismo mogli zamisliti početak kakav smo imali – priča nam Domagoj. 

Zagrebačka barberica s bogatim iskustvom

A nije Domagoj jedini koji je odlučio pridružiti se povratku onih pravih i starih brijačnica. Pronašli smo u Zagrebu i jednu barbericu koja je vlasnica frizerskog salona za muškarce Faca. Diana Škalec, naime, ima bogato 23-godišnje iskustvo rada u ovoj branši, a već je kao dijete, kaže nam, znala da će biti frizerka.

- Doduše, nisam znala da ću biti barber, ali kao mala već sam šišala svoje lutke, a nakon završetka frizerske škole i odrađene prakse u ženskom frizeraju, počela sam raditi u jednom salonu za muškarce i tamo sam ostala sve do otvaranja svojeg salona 2019. godine – kaže nam Diana. 

Reakcije klijenata kada dođu u njezin salon i shvate da je ondje barberica su, kaže nam Diana otvoreno, vrlo pozitivne.

- Muškarci se rado prepuštaju u ruke ženi, a na kraju, vidim kako je najvažnije da se rezultat svidi nekoj ženi u njihovu životu, bila to supruga, punica, sestra, baka, ljubavnica, a tko bi bolje pogodio ono što se ženama sviđa od žene? – duhovito ističe ova barberica. 

Svaka je frizura posebna i drugačija

Diana je, kaže, po prirodi poduzetna i tvrdoglava. Što zamisli, to mora i ostvariti bez obzira na sve. Tako je bilo i s odlukom da krene u poduzetničke vode. Iako je neko vrijeme svoj posao šišanja i brijanja samo muškaraca smatrala nedostatkom, na kraju se, priznaje, upravo to pokazalo kao velika prednost. 

- Muškarci vole biti lijepi, uredni i njegovani, a ujedno muževni. Većina muškaraca ima bradu, ali sve te brade su održavane i uredne i nisu više sinonim za lijenost i zapuštenost. Prije 15-20 godina najčešća je muška frizura bila 'kao zadnji put', a sad toga nema, svaka frizura je posebna i drugačija – kaže nam Diana. 

Na pitanje kakvi su joj klijenti ili usluge najdraže Diana je spretno odgovorila rekavši da su joj svi klijenti jednako dragi, a navratite li u njezin salon, možda sretnete i neko poznato lice s TV ekrana. 

- Puno je klijenata koji su k meni dolazili na šišanje s tatom ili djedom. Zanimljivo je promatrati koje su sve faze i promjene imali tijekom odrastanja, a danas su odrasli ljudi. Moji klijenti su manje ili više obični Hrvati, ali mogu reći da imamo i nemali broj poznatih Hrvata iz poslovnog svijeta, politike i sporta, ali diskrecija je zajamčena – kaže Diana. 

Danas je teško pronaći dobrog radnika

Jedan od većih problema u frizerskoj branši je, ističe Diana, pronaći dobrog radnika. Smatra kako bi se i u sustavu obrazovanja napokon trebale dogoditi neke promjene. 

- Poduzetnici se susreću s različitim problemima, od papirologije do nedostatka radne snage, država opterećuje raznim nametima, plaćanjima, pa ni sam ne znaš što plaćaš. U srednjoj školi ne postoji smjer barber, uče se neke stvari koje im možda nikad neće trebati, tako da nakon završetka školovanja tek počinje pravo učenje – priča Diana i dodaje da ni trenutka nije požalila što je krenula u poduzetništvo. 

- Malo poduzetništvo temelj je našega gospodarstva – poručuje Diana, s kojom se slaže i naš sugovornik s početka priče. 

- Preporučio bi svim mladim budućim poduzetnicima da budu svoji i iskreni, da slušaju svoju intuiciju i da vjeruju u svoju viziju. A što je još važnije, da se okruže šačicom ljudi koji će im, kad zagusti, biti vjetar u leđa – zaključuje Domagoj.