'Ako pisme imaju emociju nikakvo digitalno čudo neće ih uništiti'

U susret glazbenom spektaklu za Dan Državnosti, koji će se održati u završnici Chill&Grilla, razgovarali smo s frontmenima grupe Dalmatino čiji će Live koncert sa splitskih Vidilica 30. na digitalnim platformama 24sata moći gledati građani diljem Hrvatske

Ivo Jagnjić i Zdravko Sunara već 20 godina sviraju zajedno u grupi Dalmatino, a njihovi brojni hitovi - 'Ditelina s četiri lista', 'Cvit od kamena', 'Dajem ti rič', 'Dvi sestre blizanke', 'Croatia' lansirali su ih u najprodavanije domaće singlove. Njihov dan, kažu, nema kliše. Obojica imaju po troje djece i veliku većinu vremena posvećuju obiteljskim obavezama. No, kad su na putu žive kao i svi glazbenici – satima u avionu ili autu, puno svirke i malo sna.

Kad stvaraju pjesme, to je kažu, najteže. Nema pravila. Nekad krene, pa su zadovoljni, nekad neopisivo sporo realiziraju ideje u glazbeno-literarno štivo. Jagnjić često radi pjesme noću, u osami svoje kuće u Vinišću. Poslije toga je danima neispavan, ali na kraju, dodaje Sunara, sve završi hitom kojim su obojica zadovoljni. Na pitanja za ovaj intrevju također su odgovorili zajednički.

Ovo vam je prvi koncert nakon proglašenja epidemioloških mjera. Kako ste provodili vrijeme u koroni?
Jagnjić: Meni je korona bila vrlo neinspirativna. Nije mi bilo do skladanja jer mi je situacija izgledala kao SF, a ne realnost. Išao sam na selo, u osamu, no nisan bio raspoložen za kreativnost. Čak dapače, u duši mi je vladao nekakav muk, gledao sam život oko sebe ne vjerujući da je sve to stvarnost. Nisam bio u stanju napisati jedan jedini suvisli stih. I zato smo neizmejrno sretni što se vraćamo na stage, pa makar i bez izravne publike. Pripremamo sjajan koncert, stoga, svakako pozivam sve da budu s nama u subotu u 14.45 na Live facebook koncertu.

Pokretanje videa...

00:14

dalmatino

Većina ljudi je vrijeme provodila istražujući nova jela. Jeste li vi pripremili štogod kulinarski zanimljivo?
Sunara: Novonastala situacija je osim nas u naše domove zatvorila i naše supruge pa smo kulinarske akrobacije prepustili njima a index naše tjelesne mase će pokazati koliko smo uživali u degustacijama.

S obzirom na novonostale okolnosti u svjetskim razmjerima kako vidite budućnost glazbe?
Jagnjić: Teško mi je dati ikakvu procjenu. Očito je da se mijenja fizionomija života u svim sferama, pa tako i u glazbi. Ne bih se iznenadio da za pet godina na gaže odlazimo dronom, a ne autom. I glazba se mijenja, ovisno o svjetskim ekonomskim kretanjima, tehničkim dostignućima i njihovoj primjeni u samoj glazbi. No, u srži, glazba je posebno tkivo. Tko može kazati kako će ta priča izgledati u skoroj budućnosti? Danas, kad imamo svjetsku glazbu na dlanu, informacije kolaju nevjerojatnom brzinom, pogledajte kakav glazbeni ukus vlada u Hrvatskoj i što se sve sluša.. od ekstrema do ekstrema..ništa me ne može iznenaditi...

Trajete punih 20 godina, s kontinuiranim glazbenim hitovima. Je li teško živjeti od glazbe?
Jagnjić: Od kad znam za sebe, glazba mi je opijat koji me drži i ne pušta. Tako je i danas. Ne mogu zamisliti da radim nešto drugo. Ona je jednostavno strast, jaka i posebna. Tresne te po glavi i ti si gotov. Korona je za nju mali miš. Glazbom sam se počeo baviti jer sam jednostavno imao jaku potrebu da se izrazim, a ona mi se učinila najadekvatnijim sredstvom koje je srcu bilo najbliže.

Sunara: Da završim drugi dio pitanja, imamo veliku sreću što su nas prepoznali brojni štovatelji širom svijeta gdje god nastupamo i možemo sa zadovoljstvom reći kako se od bavljenja glazbom može pristojno i dostojanstveno živjeti. Jasno je kako rezultatu pomažu naši realni životni stavovi i ne pretjerano velika očekivanja.

Zajedno ste od početka, kako je s nekim raditi 20 godina?
Sunara: Ivo i ja surađujemo već 30 godina jer smo i prije osnutka grupe Dalmatino svirali zajedno u grupi Tutti-Frutti. Obojica se trudimo svoj dio posla obaviti što je najbolje moguće, u putovanja, nastupe i snimanja unosimo pozitivnu energiju, veselje i smijeh, a politici ne dopuštamo ulaz u našu butigu. Ta jednostavna formula i nakon 20 godina grupe Dalmatino i nakon tisuća uspješnih nastupa pokazuje svoju visoku djelotvornost.

Koji koncert posebno pamtite i zbog čega?
Jagnjić: Bili smo u Australiji, u gradu koji se zove Wollongong. Negdje polovinom večeri na binu se penje stariji čovik i kaže da ima glazbenu želju. Bio sam uvjeren da će tražit neku pjesmu od Olivera ili Miše, i slično. No, on je htio našu pjesmu, Grdelin. Pjesma govori o tužnoj životnoj priči i jako sam se iznenadio, da s obzirom na životnu dob, zna tu pjesmu. Odsvirali smo je i vidio sam suze u njegovim očima, jer se došao zahvalito. Stislo me u prsima, bio sam u isto vrijeme i tužan i sretan. Par mjeseci nakon toga, nazvao me na telefon naš agent koji nas je odveo u Australiju i pitao me da li se sjećam  onog čovjeka iz Wollongonga. Kako ne, kažem ja.. Barba je umro neki dan, bio je teško bolestan, a  zadnja glazbena želja mu je bila pjesma Grdelin, koja je svirala na ispraćaju od oltara do groba... Rasplakao sam se kao malo dijete...Takve se situacije nikad ne zaboravljaju..

Koliko ste ukorak s digitalizacijom koje je promijenila glazbenu scenu i je li to promijenilo strukturu vaše publike?
Sunara: Istina je da digitalizacija radi svoje, tu nema govora. Produkcija se prmijenila i transformirala, no ona je samo sredstvo. Ta digitalna čuda su ipak u službi čovjeka. Evo na primjer, kad smo prvi put išli u Kanadu, a bili smo jedanaest put, ja san mislija, da oni nemaju predodžbu o većini naših pisama. Prevarija san se. Znali su sve pisme, i to jako dobro. Zašto? Zato, jer imaju You tube, a ne cd. Internet je odradija svoje. Ja iman svoju teoriju. Imaš dušu-nemaš dušu. I gotovo. Ako pisme imaju emociju, nikakvo digitalno čudo ih neće uništiti.

Vaši planovi?
Izdati naredni single skoro.. već je trebao, no korona je razlog. Poslije toga, još dva-tri singla, pa album.. sve ide svojim tokom.

Pokretanje videa...

00:15

chill