Aleksandra otkriva: Odgajati malog buntovnika je izazov

Malo je televizijskih lica ostalo tako jasno i živo u kolektivnom pamćenju naših gledatelja kao ono Aleksandre Mindoljević Drakulić (43). Iako je davno zamijenila kamere sveučilišnom katedrom, mnogi je i danas još na ulici pitaju koju emisiju vodi. 

- Od mog je zadnjeg honorarnog televizijskog angažmana prošlo više od 13 godina, a ljudi me još znaju pitati gdje ste sada na televiziji, ne vidimo vas baš tako često? To je možda i kompliment, ali je očito i da postoji razlika između realnosti, onoga što ja jesam, i mene kao suhoparnog imidža televizijske ličnosti. Zbog toga se nikad ne poželim vratiti na televiziju - govori doktorica psihologije koja katkad ipak rado gostuje u TV emisijama kao komentatorica psiholoških tema. 

- Tada mi je to lijep ‘izlet’ u nešto što mi je blisko, poznato i ugodno. Sad već sve televizije u Hrvatskoj, ne samo HRT,  imaju dovoljno dugu tradiciju pozivanja psihologa u goste - smije se Aleksandra čiji je put bio obratan. 

Mnogi se i danas čude kako se uopće odlučila napraviti takav profesionalni zaokret i povukla se “sa scene u sjenu, iza kamera“, ali Aleksandra ne misli da je bila riječ i o čemu naglom. 

- Nije bilo zaokreta jer sam čitavo vrijeme od završetka fakulteta pa do danas radila u struci, a posao na televiziji trajao je pet godina i bio je honoraran. Dok sam nakon diplome tražila posao u struci, na Zagrebačkom je velesajmu i u studijima HRT-a održavana audicija za Treći program HTV-a. Prijavila sam se i prošla - prisjeća se Aleksandra prvih koraka pred kamerom i napominje da je nakon toga trebalo proći najzahtjevniji dio audicije: tesanje dikcije u Službi za jezik i govor HRT-a. 

- Budući da su fonetičari mojim napretkom bili veoma zadovoljni, nakon tri mjeseca svakodnevnih vježbi dobila sam priliku - prisjeća se psihologinja i dodaje da taj dan pamti i po jednoj neobičnoj slučajnosti:

- Dogodilo se da sam zapravo istoga dana, sjećam se i datuma: 1. veljače 1995., počela raditi kao školski psiholog  i na HTV-u. 

Zbog takvog profesionalnog puta imala sam silan radni elan i samopouzdanje koje me je svakodnevno gonilo naprijed - prisjeća se danas Aleksandra.  

U školi se zadržala nepune dvije godine, položila stručni ispit i prešla raditi na Medicinski fakultet i u Kliniku za psihološku medicinu na Rebro kao znanstveni novak kod prof. Vladimira Grudena. Tada je, prisjeća se, upisala poslijediplomski i sve više  “zaranjala“ u struku.

S 30 sam godina vodila zadnju emisiju. Bila je to mozaična poslijepodnevna emisija “Dobar dan” u kojoj sam  imala rubriku Svijet psihe. 

Iskustvo na televiziji, kaže Aleksandra i dodaje da joj je pomoglo  i u psihovodama: 

- Rad na televiziji definirao je mnoge moje vještine kojima se danas služim. Naučio me je važnosti dobre pripreme, izlaganju koje mora uključivati optimalan omjer informacije, zabave i poziva na akciju ili promjenu. Naučio me je prilagoditi se publici, ali me je jednako obilježilo i vođenje psihoterapijskih grupa u Klinici.

Posebno ju je zaokupila psihodrama te je završila petogodišnju izobrazbu iz analitičke i klasične psihodramske psihoterapije čime je upotpunila znanje iz te osebujne terapijske tehnike. 

- Prednost je psihodrame što  neizravno utječe na kvalitetu odnosa koji gradimo prema važnim drugima. I ako redovito odlazite na terapijsku grupu, ta vas situacija uči  i da pokušate ući ‘u tuđe cipele’,  vidjeti problem iz drugog kuta. Čak i ako je riječ o tome da pokušate ući u one najomraženije uloge s kojima bi vam se bilo veoma teško identificirati - pojašnjava Aleksandra. Od 2008. Aleksandra je zaposlena na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, gdje kao doktorica znanosti i profesorica psihologije drži nastavu na nekoliko kolegija. - Nastavu doživljavam kao važan susret s mladima uz pomoć kojih se bolje međusobno vidimo. Iz takvih se susreta uvijek rađa neka nova vrijednost i to je proces poučavanja koji oplemenjuje obje strane u komunikaciji - kaže Aleksandra koja slično proživljava i kod kuće uz svog školarca, sina Olega. Jednom je šaljivo izjavila da je sama svladala sve akademske stupnjeve, a da sa sinom Olegom, kojeg je ima sa suprugom  odvjetnikom Dankom Drakulićem, opet iznova ide u školu. 

- Moj Oleg je izrastao u predivnog, zaigranog, veselog i toplog dječaka koji je sada već u drugom razredu osnovne škole. Uz njegove nove obveze i ja sam se prisjetila svojih davnih školskih dana, ali on svoje školske dane prolazi ipak ponešto drukčije od mene. Veći je buntovnik, što mi se čini posve zdravim načinom rješavanja dnevnih situacija. Iako jako zaposlena,  jer ovih dana promovira i svoju novu stručnu knjigu, sveučilišni udžbenik,  Aleksandra stigne pomoći sa zadaćama i još izaći iz kuće.  - Svakako sam uključena i u taj, neizbježan dio posla, ali se trudimo naći vrijeme i za razonodu. Vozimo bicikl, idemo na izlete, na košarku, u posjet prijateljima ili se jednostavno izležavamo uz ‘Aute 2’ ili kakav drugi dobar crtić i razgovaramo o svemu bez obiteljskih tajni. Dok sam pisala knjigu radni je dan trajao toliko dugo da sam prestala brojati sate, dane, vikende. Vrijeme nije postojalo. Sada se situacija ‘normalizirala’ i najljepši dio dana mi je jutro kada mogu napraviti glavninu posla, od priprema za nastavu do nekih novih stručnih tekstova na kojima sada radim i za koje se nadam da će također ugledati svjetlo dana - kaže Aleksandra i napominje da koliko god bila umorna ili neraspoložena nastoji održavati kvalitetnu komunikaciju sa sinom i suprugom. 

- Razgovaramo, ponajprije o onome što nam se događa ‘unutra’. Ne stavljamo stvari pod tepih, dogovaramo se uvijek kada iskrsnu problemi. 

A ako katkad zapne organizacija dnevnih obveza ili iskrsne nešto nepredviđeno, upomoć priskoče obje bake, ali ih, kaže Aleksandra,  pokušava “angažirati” što rjeđe jer ne želi ništa propustiti s Olegom. A kad se zaželi predaha nema samo jedan omiljen način opuštanja:  

- Odmaram se na različite načine i tu sam oduvijek bila dosljedna u svojoj nepredvidljivosti: izađem s prijateljicama na ples, pa sa suprugom na večeru ili u kino, a katkad se znam osamiti i minimalno sudjelovati u komunikaciji s drugima pa se tada predajem povučenim intelektualnim aktivnostima, ponajviše pisanju i čitanju. Katkad jednostavno odem ranije spavati. Opušta me i vožnja automobilom noću kroz grad, uz jako glasnu glazbu na CD-u, odlasci na put, surfanje po internetu, ranojutarnje pijenje čaja...   

Iako je poznata po njegovanu izgledu, Aleksandra kaže da joj je žao trošiti vrijeme na izgled. 

- Čak i ne  vježbam, što baš i nije pohvalno, a u ritualima ljepote jednostavno ne znam uživati, pa ih onda i ne koristim. Više ih doživljavam kao gubitak vremena koje je bolje utrošiti na neke druge, važnije životne preferencije - govori lijepa profesorica. Iskreno priznaje da joj kuhanje nije jača strana, ali kaže da je veseli što je dobra meta ukućanima za zafrkavanje zbog “kuhanja”.  - Oleg se uvijek pohvali mojom ukusnom juhom bez koje ne može početi ručak. To je dobra navika koju sam transgeneracijski povukla još od bake, kao nekakvu nevidljivu obiteljsku odanost stvarima kojih se sjećam još kao djevojčica u Splitu. I taj Split mi katkada nedostaje, a ovaj današnji, znatno manje - kaže. Ali zov mora je toliko jak da barem jednom na godinu mora na jug. 

- Moj je idealan odmor spoj Dalmacije i mora te sjevernih krajeva gdje temperature ljeti nisu tako ubitačne. Zato smo ovog ljeta upravo tako i napravili: Canterbury i London začinili smo s malo surfanja na Braču.

Obitelj uvijek dolazi prva, a tek onda ostalo 

Uvijek nastojim da nađem vremena za razgovor sa suprugom i sinom. Svaki problem odmah rješavamo, ništa ne guramo pod tepih, kaže Aleksandra.

Uspješna sveučilišna profesorica i terapeut  

Dok je pisala najnoviju knjigu, koja je predstavljena ovih dana, nije brojila sate. Knjiga o suicidu preporučena je kao sveučilišni udžbenik, ali je namijenjena svima. 

Veza sa Splitom živi još za obiteljskim stolom  

Nisam vrsna kuharica, ali se Oleg uvijek pohvali mojom juhom bez koje ne može početi ručak. To je navika koju sam povukla još od bake, kao nekakvu nevidljivu obiteljsku odanost stvarima kojih se sjećam još kao djevojčica u Splitu. I taj Split mi katkad nedostaje.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!