Bijele boje se ne treba bojati - idealna je za stvaranje topline

Već pri ulasku u izuzetno moderno namješteno prizemlje obiteljske kuće poznate arhitektice Helene Alfirević Arbutina, u Brezovici nadomak Zagreba, koja u kući živi sa sinom Lukom (16) i kćeri Lanom (10), svakom će gostu dah oduzeti veliki stakleni zid sa vratima koja vode na istočnu terasu kuće. Kako je još Helenin otac u dvorištu ispred kuće posadio nekoliko borova iz tegle koje su nekada kitili baš u vrijeme božićnih blagdana, tako pogled kroz staklenu stijenu čini da se osjećate kao da sjedite na rubu šume, a ne za blagovaonskim stolom. 

- Ovo je kuća koju su još 80-ih godina prošlog stoljeća gradili moji roditelji. Neko je vrijeme bila prazna, a kad sam zasnovala obitelj, bilo mi je logično da se vratim. Ipak je riječ o prostoru koji je krasan  za obiteljski dom, a blizu je Zagreba i začas ste u gradu. No, kako nisam imala ni vremena ni novca da ju uredim odjednom, tako je uređenje išlo postupno i trajalo je. Prizemlje je zadnje došlo na red, a danas mi je i najdraži dio kuće, priča Helena.

Čim je prvi put ušla u kuću s planom da se u nju preseli, znala je da u prizemlju želi otvoreni prostor te da će otvoriti i ostakliti dio zida koji vodi na istočnu terasu. No, kako su drugi radovi bili u prvom planu, čekala  je na to oko 12 godina, dodaje. Tek prije otprilike dvije godine srušila je pregradne zidove koji su nekada dijelili smočnicu od kuhinje, te kuhinju od dnevnog boravka, te otvorila zid koji gleda prema van, što je bio veliki građevinski zahvat i trošak, jer je trebalo misliti na statiku i dodati gredu, no ni u jednom trenutku nije požalila, kaže Helena.

Svi koji su je odgovarali od te ideje, zbog činjenice da je znatno podigla troškove uređenja, danas su oduševljeni, posebno u ljetno vrijeme, kad je staklena stijena otvorena i pruža se pogled na terasu.  

I Lani je, kaže, najdraže sjediti za staklenim blagovaonskim stolom ujutro prije škole, tako da dok doručkuje uživa u pogledu na prirodu, s tim da joj je teško odlučiti je li taj pogled ljepši u proljeće, kad se priroda budi, ili zimi, pogotovo kad padne snijeg, pa bijeli interijer nadopune borovi pod snijegom vani.

Ona kaže kako će jednog dana možda raditi kao dizajnerica interijera, a jedina zamjerka koju ima na mamino uređenje zajedničkog prostora ide za tim da je mama ugradila ‘previše svjetla po kući’. 

Doista, puno malih stropnih svjetiljki začas osvijetle prostor, što zbog bijele boje koja prevladava u namještaju i zidovima, pa i slikama i mnogim drugim detaljima, čini da se osjećate kao u nekom space shuttleu za budućnost. 

- Volim moderne linije i htjela sam da ovo bude uvod u 21. stoljeće, kaže Helena. Tako ni ormarići u kuhinji nemaju ravna vrata, već različite geometrijske oblike, zbog čega se neka malo teže i otvaraju, pa je i raspored stvari trebalo prilagoditi tome da u takvim policama budu stvari koje koristi rjeđe. Moderno je zamišljen i kuhinjski otok s jako velikim prostorom za rad i neravnim geometrijskim oblicima sa strane uz kuhinju, uz koju su smješteni stolci.

- Često mi kažu da je to nepraktično, jer se za pultom ne može jesti, no to i nije bio cilj. Jesti možemo za blagovaonskim stolom koji je odmah pored pulta, ovo je prostor koji je zamišljen radi druženja dok kuham, pa je zbog toga i pomalo poseban, objašnjava Helena. A pred večer, kad vani padne mrak i pogasi se većina svjetala u kuhinji, te ostane samo svjetlo s visilice iznad otoka, na kojoj je Lana ovih dana iscrtala božićne zvjezdice, ostaje dojam kao da otok lebdi u prostoru.

Svjetlo je, zapravo, alat kojim Helena u nekoliko trenutaka može promijeniti ugođaj u cijelom interijeru.

Kako prostorom baš dominira bjelina, Helena ističe da se takvog prostora ne treba bojati, jer upravo bjelina omogućava da s nizom detalja u boji stvorite dašak topline i ugođaj u kojem će upravo detalji doći do izražaja. Tako kad pogledate iz dnevnog boravka prema kuhinji, prostorom ovih dana doslovno dominira predivna božićna zvijezda na staklenom blagovaonskom stolu. Kako je i postolje stola bijelo, kao i stolci, dojam je opet kao da tegla sa cvijetom lebdi u prostoru. Otprije nekoliko dana tu je i božićni vjenčić sa svijećama, koji su zajedno izradile Helena i Lana. 

- Nekako je tradicija da se takve stvari ukrašavaju crvenim ili zlatnim detaljima, no ja se volim igrati i drugim bojama, tako da smo izabrale ovu nježnu roza boju koja je trenutno moderna, kaže Helena. Upravo ti detalji prostoru daju posebnu notu. Dašak tradicije zadržao se, ipak, na ulaznim vratima kuće, gdje goste dočekuje također vjenčić domaće izrade, od grančica bršljana sakupljenih u nedavnoj šetnji, s crvenim detaljima, kao znakom dobrodošlice.

  
- Tako je i s tragovima ove limun zelene u kuhinji, koja podsjeća na moj logo, a zapravo je boja koja me nekada, dok sam radila u zatvorenom uredu, podsjećala na prirodu i pomagala mi da izguram radni dan. Trenutno je to boja koja me veseli, i slaže se s cvijećem u teglicama i bojama vani, no ako jednom poželim nešto promijeniti, dovoljno je promijeniti boju na ta dva akcenta u kuhinji, pa da prostor postane drugačiji, kaže arhitektica.

Posebnu toplinu velikom prizemlju daje kamin, koji je izgradio još Helenin otac, a ona ga kasnije ozidala prema svome ukusu, koji je baš nasuprot garniture u kojoj se obitelj odmara i druži. Da ne naruši cjelinu uljanog parketa koji je u dom donio još malo prirodnog ugođaja, Helena je ispred njega kao zaštitu postavila kaljeno staklo, pa se opet miješaju osjećaj ugode i topline s pomalo futurističkim dojmom.

No, taj kutak ima i dodatni šarm, jer su se na dvije police smjestile obiteljske uspomene, među kojima je i stara petrolejka. Ti detalji čine svojevrsnu  ravnotežu s kutkom u hodniku u kojem se smjestila stara bakina Singerica te djedov nacrt brodskog motora iz vremena dok je plovio. Uspomene na njih tu su spojene u cjelinu koju prvo primijetite već na ulasku u dom. 

U kutu dnevnog boravka smjestio se i Helenin radni kutak, koji baš nimalo ne narušava ugođaj. Naime, iako ima i radnu sobu u kojoj prima klijente koji joj dolaze na prvi razgovor, kad je potreban mir, Helena najviše voli raditi u ovom prostoru, pa klijente često prima i ovdje. A radni stol nadomak kuhinje omogućava joj da bude uz računalo i u vrijeme kad pristavi nešto kuhati ili peći, ili želi biti blizu djece. No, radni kutak i bojama i oblikom stola osmišljen je tako da ga gotovo i ne primjećujete na prvi pogled. 

U dane Božićnih i novogodišnjih blagdana, njihov dom postaje kao bijelo platno na koje se samo dodaju ukrasi različitih boja te mnoštvo svjećica koje Helena obožava i inače ih često pali. 

- Velika kuhinja s dvije pećnice i velikom radnom plohom pokazala se odličnom za to da pozovem prijateljicu s kćerkom, pa da nas četiri zajedno pečemo kolače i dobro se zabavimo pritom, priča Helena. No, njoj je, ipak, najljepši dio doma južna terasa koju ukućani nekada nisu koristili, jer gleda na cestu, pa je bilo i dosta prašine. 

- Jedva sam dočekala da zatvorim taj prostor i pretvorim ga u zimski vrt, kaže nam Helena u ugodnom dodatku kuće u koji se smjestio i ovogodišnji bor. Tu je mjesto na kojem se tijekom toplijih zimskih dana može ručati, ili popiti kava, no posebno je lijepo za vrijeme kišnih dana ili večeri, kad sjedite kao ispod slapa, priča Helena. Još jedan djelić prirode u prostoru koji pomalo djeluje kao da ste na svemirskom brodu.  

POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:

Pokretanje videa...

21:06

Šarić pozvao Kolindu i Cobyja da pjevaju u Zenzaciji