CBAM u Hrvatskoj: Koje obveze imaju uvoznici robe?

Za hrvatske tvrtke koje uvoze robu iz trećih zemalja to više nije samo pitanje carinske dokumentacije, nego i pitanje usklađenosti s klimatskim pravilima koja izravno utječu na trošak uvoza, rokove i organizaciju poslovanja.

Što je CBAM i na koju se robu odnosi

Pun naziv sustava je Carbon Border Adjustment Mechanism, odnosno mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama. Svrha mu je izjednačiti trošak ugljika između robe proizvedene u EU i robe koja dolazi izvan Europske unije, osobito iz zemalja u kojima proizvođači nemaju usporediv teret emisija.

U praksi to znači da uvoznik za obuhvaćenu robu, ovisno o količini ugrađenih emisija, mora kupiti i predati odgovarajući broj CBAM certifikata, čime se zapravo podmiruje financijska obveza povezana s emisijama nastalima tijekom proizvodnje te robe.

CBAM se odnosi na odabrane skupine proizvoda s većim ugljičnim otiskom. U praksi to ponajprije uključuje:

Za uvoznika je ključno provjeriti tarifnu oznaku robe, jer se obveza ne procjenjuje prema općem nazivu proizvoda, nego prema konkretnom carinskom razvrstavanju. Dovoljno je da je određeni proizvod obuhvaćen relevantnom uredbom i pripadajućim tarifnim oznakama u Kombiniranoj nomenklaturi (KN) pa da nastupi CBAM obveza.

Što se promijenilo za uvoznike u Hrvatskoj

Prijelazna faza CBAM-a služila je prikupljanju podataka i izvještavanju, bez kupnje certifikata. S početkom pune primjene sustava obveze su znatno konkretnije. Hrvatski uvoznik više ne smije promatrati CBAM kao izdvojeni administrativni zadatak, nego kao dio redovnog carinskog i logističkog procesa.

Ako tvrtka uvozi CBAM robu, mora na vrijeme utvrditi:

U protivnom može doći do zastoja pri puštanju robe u slobodni promet, pogrešnog obračuna obveza ili naknadnih korekcija koje povećavaju trošak poslovanja.

Tko ima obvezu ispunjavati CBAM zahtjeve

Za ispunjavanje CBAM zahtjeva odgovoran je uvoznik robe koja podliježe CBAM izvještavanju i plaćanju certifikata.

Važno je naglasiti da formalni carinski deklarant, bez obzira djeluje li kao izravni ili neizravni zastupnik, nije nadležan za CBAM izvještavanje niti automatski može biti ovlašteni CBAM deklarant. Carinsko zastupanje i CBAM odgovornost nisu isto pa se te uloge ne smiju poistovjećivati.

Tvrtka može imati neizravnog carinskog zastupnika koji će ujedno biti i ovlašteni CBAM deklarant ukoliko neizravni carinski zastupnik na to pristane.

Ako je uvoznik tvrtka sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, ona mora odrediti zastupnika koji će djelovati kao njezin ovlašteni CBAM deklarant. U takvoj situaciji ovlašteni CBAM deklarant mora biti osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

Za dio gospodarskih subjekata posebno je važan prag mase. Kod robe obuhvaćene sustavom, uvoznici koji prelaze prag od 50 tona moraju pravodobno ishoditi potreban status za uvoz. Kada se dosegne prag od 50 tona, u izvještavanje je potrebno uključiti i svu do tada uvezenu robu koja podliježe CBAM izvještavanju. Izvještavanje uvijek uključuje period od jedne godine. To znači da procjena količine robe po godini postaje važan element planiranja, osobito za tvrtke koje imaju više manjih pošiljki tijekom godine.

Ovlašteni CBAM deklarant i CBAM certifikat

Jedna od najvažnijih obveza jest pravodobno rješavanje statusa ovlaštenog deklaranta. Bez toga uvoz određene robe može postati administrativno rizičan ili operativno otežan. U praksi to znači da tvrtka mora prije samog uvoza provjeriti ispunjava li uvjete za zakonito postupanje i na koji način organizira ispunjavanje CBAM obveza.

Nakon toga dolazi financijski dio obveze. CBAM certifikat predstavlja instrument kojim se pokriva deklarirana količina ugrađenih emisija. Broj certifikata koje treba predati ovisi o emisijama nastalima tijekom proizvodnje robe u trećoj zemlji, uz moguće uvažavanje već plaćene cijene ugljika u zemlji podrijetla ako su ispunjeni propisani uvjeti.

Drugim riječima, nije presudna samo vrijednost robe, nego i način na koji je taj proizvod proizveden. Pritom vrijedi važno pravilo: onaj tko je obveznik CBAM izvještavanja ujedno je i obveznik plaćanja CBAM certifikata.

Koje podatke uvoznik mora prikupiti

Najveći izazov za mnoge tvrtke nije sama uredba, nego kvaliteta dokumentacije. Za pravilnu prijavu potrebno je prikupiti podatke od inozemnog proizvođača, i to dovoljno rano da ne ugroze carinjenje i isporuku.

To uključuje podatke o:

Ako proizvođač ne dostavi vjerodostojan podatak, uvoznik može završiti s nepovoljnijim obračunom ili dodatnim provjerama. Zato CBAM nije samo obveza europskog uvoznika, nego i test spremnosti dobavljačkog lanca izvan EU.

Zašto su čelik, aluminij i električna energija posebno osjetljive kategorije

U hrvatskoj praksi posebno su osjetljivi čelik, aluminij i pojedine industrijske sirovine jer se često uvoze u većim količinama, kroz kontinuirane isporuke i uz složeniju dokumentaciju. Kod takve robe svaka pogreška u tarifnoj oznaci, zemlji podrijetla ili evidenciji emisija može imati financijski učinak na razini cijele godine.

Dodatnu složenost nosi električna energija, jer se njezina priroda, način mjerenja i evidencija emisija razlikuju od klasične fizičke robe. Zato tvrtke koje posluju u energetskom sektoru trebaju posebno pažljivo pratiti tehnička pravila i pripadajuću metodologiju.

Kako se hrvatski uvoznici mogu pripremiti

Za većinu poduzeća najbolji pristup je povezati CBAM s postojećim carinskim procesima. To znači da se provjera obuhvata robe, dokumentacije dobavljača i obveza deklariranja radi prije ugovaranja ili otpreme, a ne tek kada pošiljka stigne na granicu.

Posebno je korisno unaprijed urediti:

Upravo tu stručna logistička i carinska podrška ima veliku vrijednost. Kada se uvoz, uvozni i izvozni postupci i regulatorne obveze vode usklađeno, manja je vjerojatnost kašnjenja, nepotrebnih troškova i naknadnih ispravaka. Za tvrtke koje u Hrvatskoj redovito uvoze CBAM robu, pravodobna priprema znači sigurniji protok robe, bolju kontrolu troškova i manje operativnih iznenađenja u svakodnevnom poslovanju.

Za dodatni kontekst korisno je pratiti i CBAM mehanizam u širem regulatornom okviru, osobito ako tvrtka tek uspostavlja interne procese za usklađivanje s novim pravilima.