Čisti užitak u gastrosvijetu: Mrvicama do ostvarenog sna

Željka Klemenčić (34), jedna od najvećih hrvatskih gastrogurua, odlučila je prije dvije godine drastično promijeniti svoj život - nakon deset godina novinarskog posla i uređivanja renomiranih gastročasopisa odlučila je reći - dosta! I posvetila se vlastitom projektu: časopisu i portalu o hrani - “Mrvica”. Osim što piše i uređuje “Mrvicu”, Željka i hranu za fotografije priprema sama, u dnevnom boravku koji joj je postao mali studio. Nakon snimanja sjedne i jede jer u “Mrvici” nema nejestiva food-stylinga.

- Kao mlada trčala sam za poslom, sve prihvaćala i kad sam grizla, grizla sam. Ali nakon tridesete prioriteti su mi se počeli mijenjati. Odjednom mi je izazov bio nakon svih tih godina u redakciji posao prilagoditi sebi. Željela sam prekinuti rutinu svakodnevnih odlazaka u ured u kojem osam sati sjedim, jedem dostavljenu hranu iz plastičnih posuda i plastičnim vilicama. Činilo mi se da samo mogu čitati o ljudima koji na vrhu zgrada u New Yorku uzgajaju povrće i prave med, a ja cijeli dan provodim u zatvorenom - govori ta rođena Vinkovčanka. Iako je mislila da je njezina epizoda u novinarstvu završena, shvatila je da i dalje želi pisati o hrani. Ideja o vlastitom gastročasopisu rodila se zapravo na jednom putovanju po Danskoj i Švedskoj na koje je pošla s prijateljicom fotografkinjom koja je danas jedan od “Mrvičinih” “dežurnih” fotografa. 

- Cijelo smo vrijeme razgovarale o hrani i o tome kakav bismo časopis htjele raditi. Sad mi je drago da sam pokrenula ‘Mrvicu’. Ona na neki način okuplja strastvenu zajednicu ljudi koji promišljaju prehranu i svoje izbore, brinu se o načinu na koji hrana utječe na njihov život, ali i na svijet oko njih. Dijelimo recepte s čitateljima, ali i savjetujemo i educiramo. Recimo, čitatelji me često pitaju gdje nabaviti heljdino brašno iz ekouzgoja ili što da učine s tonom rabarbare koju su uzgojili - govori Željka i dodaje da je Mrvica multimedijalni food magazin namijenjen zaljubljenicima u hranu, ljudima kojima je “hrana više od hrane” i kojima je odabir doručka - ključno politično, ekološko, ali i socijalno pitanje. 

A takvih je sve više: Hrana je svakodnevna, sveprisutna i vrlo moćna tema. U njoj se spajaju mnoge druge sfere života i svaki komad mesa možete gledati iz mnogo različitih perspektiva, redom vrlo važnih. Zanima nas prirodni uzgoj, održiv razvoj i promoviranje svega što je zbilja autentično i dobro. Za nas hrana ne počinje u supermarketu nego na zemlji, pa nam je kontakt s proizvođačima iznimno važan - govori Željka i nadovezuje da je prošle godine od prijatelja u Bestovju “dobila” parcelu da uzgoji gredice vlastitog neprskanog povrća... 

- Lani sam imala početničku sreću da uzgojim najbolju ciklu, salatu i paradajz na svijetu. Ove godine zbog kiša i nedostatka vremena nismo bili te sreće - priča Željka koja je široj publici poznatija kao oštra članica žirija kulinarskog showa “Tri, dva, jedan, kreni...” Njezina strast za hranom, govori, i jest i nije vezana za rodnu Slavoniju. Oduvijek je bila na domaćoj hrani, mesu i povrću, no o hrani koja je na stolu nikad se nije razgovaralo u kontekstu što je zdravo, a što nije. 

- U Slavoniji se hrana ne mistificira. Čak ni kad sam došla na faks nisam znala cijeniti domaću hranu nego tek kad sam počela raditi. Kada sam u jednom trenutku shvatila da kvaliteta doručka utječe na kvalitetu života, život mi se preokrenuo - prisjeća se Željka. Na posao je počela nositi vrećice i kantice s vlastitim ručkom pa je izgledalo kao da se svaki dan - seli. Jedno se vrijeme čak hranila i sirovom hranom, te se zbog posla, ali i zdravlja mnogo educirala o zdravoj prehrani. Želja za kuhanjem bila je popratna pojava.

- Volim jednostavnu hranu i čiste okuse. Zapravo nisam počela kuhati jer sam morala, budući da sam bila okružena ljudima koji su odlično kuhali. Onda sam rekla: ‘e pa kad već ne moram, kuhat ću’!  – govori Željka. Kuha vrlo jednostavno, ali svaki dan, jer - voli kuhano. Važno joj je  jesti s prijateljima i obitelji jer smatra da je to važan dio rituala - želi ih nahraniti na razini koja nije samo fizička. 

- U stanu ispod mog, u cimerskom suživotu žive moj i suprugov brat, pa svaki dan dođu k nama jesti - smije se. Priznaje da danas najviše “živi” na čušpajzima jer obožava jela žlicom, no jede i sve ostalo - od makrobiotičkih keksića do čvaraka, ali i obilje voća i povrća... - Ne ustručavam se jesti sve ako je dobro i domaće - zapravo sam prava Slavonka u duši - obožavam masnije komade mesa, slaninu, ali se užasavam ‘krte’ salate s piletinom - govori Željka koja dodaje da su joj sve masnoće vrlo drage i važne - koristi mnogo maslinova i bučina ulja u prehrani, a prži na svinjskoj masti. Nije sladokusac, ali svi vole njezinu pitu od jabuka. 

- Posebno sam ponosna na naš kućni kruh - i to s divljim kvasom koji uzgajamo na kuhinjskom pultu. Tako da jedino izbjegavam pekare - zaključuje.

"Dok sam bila mala, mama me tjerala iz kuhinje" 

Najviše od svega drži me to što radim posao koji zaista volim i za koji vjerujem da ima smisla i koristi većem broju ljudi, govori Željka kojoj su jedna od najdražih jela pečeni patlidžan nadjeven kuskusom s bademima, grožđicama i preljevom od jogurta i mente (dolje desno) te zapečeni batat sa smokvama i kozjim sirom. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!