Dadilja zna: Otkrila roditeljima kako riješiti probleme s djecom
Louenna Hood (36) dadilja je elitnih obitelji koja je završila koledž Norland, a tvrdi kako nema problema s djecom koji se ne može riješiti - postoji samo pogrešan i pravilan pristup te dosljednost u tome
Roditelji znaju kako je njihova uloga nevjerojatno dragocjena, ali može biti i velik izazov za živce. Od tantruma do odbijanja odlaska u krevet, djeca ponekad mogu biti nevjerojatno izazovna, a najbolji način rješavanja njihovog lošeg ponašanja nije uvijek očit. Često može biti previše primamljivo popustiti njihovim zahtjevima za gledanje televizije ili igranjem na iPadu, ali iako ih drži tihim, to nije dugoročno rješenje i može imati štetan utjecaj na njihov razvoj, kaže 36-godišnja britanska dadilja Louenna Hood za Daily Mail.
POGLEDAJTE VIDEO: Najčešće greške koje roditelji rade
Pokretanje videa...
01:19
Ona je prije 15 godina završila Norland College, najelitniju svjetsku školu dadilja, a od tada radi za neke od uglednih britanskih obitelji. Visoko ugledna institucija pružala je usluge čuvanja djece roditeljima poput Micka Jaggera i, što je najpoznatije, princa Williama i Kate Middleton.
Louenna je prošla rigoroznu obuku na akademiji u Bathu, uključujući brzu vožnju kako bi izbjegla paparazze, borilačke vještine za obranu od otmičara i klasične vještine poput kuhanja. Ova dadilja i primalja je nedavno pokrenula novu aplikaciju koja pomaže roditeljima širom svijeta u odgoju djece, a dijeli svoje mudre savjete za rješavanje nekih od najčešćih roditeljskih problema.
Opsjednutost tehnologijom
Djeca moraju naučiti koristiti računala, ali bez zaštitnih mjera gube na toliko drugih iskustava izolirajući se i gledajući u zaslon. Statistika je zastrašujuća - 30 posto djece u dobi od 2 do 4 godine posjeduje tablet, a prosječno dijete provodi gotovo osam sati dnevno na ekranu. To mora biti jedan od razloga za sve veći problem pretilosti - djeca koja su se nekoć igrala vani sada često idu ravno do iPada ili uključuju televizor.
Pa kako možemo spriječiti da naša djeca postanu ovisna o tehnologiji? Mislim da ovo započinje kod kuće, kad su djeca vrlo mlada, ističe Hood.
- Ne dopustite djeci da sate provode gledajući u ekrane. Kad vas pitaju za tablet, recite: 'Naravno, možete dobiti svoj iPad, ali volio bih da mi pomognete postaviti stol za 20 minuta.' Ovo ograničava bezumno korištenje - što mislim da je najgora navika i najviše šteti fizičkom i društvenom razvoju naše djece - kaže ona.
Imajte pravilo da nema tehnologije kad idete na odmor. Sve je novo i uzbudljivo i ne bi trebalo biti potrebe za iPadima i aplikacijama.
Savjetujem roditeljima koji djetetu daju tablet da imaju 'stanicu' na koju svi stavljaju telefon ili iPad tijekom noći. Djeca trebaju naučiti voljeti knjige tako da to postane dio njihove rutine prije spavanja, jer je čitanje mirno i tiho i može imati uspavljujući učinak na mozak.
- Bebama počinjem čitati u dobi od šest mjeseci. Nemojte samo čitati riječi na stranici; razgovarajte o tome što se događa na slikama, pitajte ih 'koliko ptica možete vidjeti na nebu', nagovorite dijete da okrene stranicu, upotrijebite smiješne glasove i pitajte ih što misle da će se na kraju dogoditi - objašnjava.
Snažno vjerujem da televizore treba držati dalje od spavaćih soba - neka braća i sestre zajedno gledaju film o kojem moraju razgovarati, raspravljati i dogovoriti se što će gledati!
Nemojte samo reći djeci da ne mogu gledati televiziju, objasnite im zašto biste radije da nisu cijeli dan sjedili buljeći u ekran. Dajte im prijedloge za alternativne stvari poput šetnje, pečenja ili izrade skloništa.
Tehnologija je danas dio našeg svijeta, pa nema smisla govoriti da je djeca ne mogu koristiti.
- Prema mom iskustvu, djeca kojima se govori da ne mogu imati nešto, samo to više žele. A nije sva tehnologija loša. Istraživanje iz 2012. pokazalo je da se djeca predškolske dobi zapravo brže poboljšavaju u pismenosti kada koriste iPade. Postoji nekoliko obrazovnih aplikacija koje ocjenjujem kao korisne za učenje djece - ističe Hood.
Imajte na umu da bebe i djeca mlađa od tri godine uče prvenstveno oponašajući druge ljude - pa bismo svi trebali staviti vlastite telefone sa strane i slati im tako pozitivne poruke.
Loše ponašanje za stolom
Prihvatljivo i pozitivno ponašanje uči se svaki dan. To nije nešto što možete očekivati od svoje djece da se uključi u posebnim prigodama, to bi trebalo dolaziti prirodno.
Roditelji često ne provode vrijeme redovito sjedajući za stol i podučavajući djecu - na vlastitom primjeru - što su dobra ponašanja.
To uključuje stvari poput upotrebe noža i vilice, čekanja dok svi ne završe prije nego što napuste stol. A onda odlaze u restoran i očekuju da djeca samo znaju sva ta pravila. Vodite ih primjerom!
Zabranite telefone i tablete tijekom obroka; kad god je to moguće, obitelji bi trebale sjediti zajedno za stolom kako bi razgovarale o svom danu i komunicirale.
Moljakanje i cviljenje
Kada biste trebali početi reći djetetu ne? Bebe od samo osam mjeseci razumiju koncept odbijanja. Ali umjesto da samo kažete 'ne', recite im u razgovoru, nikada ne vičući, savjetuje Hood.
To je način da kažete: 'Ne možete to učiniti jer je opasno ili će vam naštetiti'. Uklonite bebe iz situacije kako bi razumjele kad kažete 'ne' i morale se maknuti od onoga što rade. To im je prva lekcija o sigurnosti, a pritom upotrijebite distrakciju kao način na koji će zaboraviti na ono što je radila. Bebu je lako omesti samo gledanjem kroz prozor, ukazivanjem na nešto u sobi ili pokazivanjem nekih igračaka.
Postavljanje granica, izgovaranjem 'ne' i discipliniranje djece - na pravi način - važan je dio odrastanja. Disciplina nikada ne uključuje fizičko kažnjavanje. Kao odrasli, tu smo da vodimo svoju djecu u spoznaji što je ispravno, a što pogrešno.
Discipliniranje djece može vas nakratko učiniti nepopularnima kod njih, ali dugoročno će biti sretnija jer će znati gdje leže granice, a njihova ljubav i poštovanje prema vama će jako rasti. Ako djecu ne discipliniramo, oni - i vi - dugoročno patite.
Nemojte se bojati roditeljstva ili odbijanja zbog straha da ćete povrijediti osjećaje svog djeteta ili pokvariti svoju prijateljsku vezu. Dajući djeci sve što žele, činimo ih jadnima, pohlepnima i sebičnima. Kad djetetu kažete ne, pomislite u svojoj glavi: 'Zašto to govorim? Mogu li dati razlog? ' Uvijek biste trebali biti u mogućnosti opravdati svoj razlog - na primjer, sada je vrijeme za spavanje, jer će u protivnom sutra biti umorni; ili ne možete dobiti drugi sladoled jer će vas boljeti trbuh itd. Dajte kratko objašnjenje, ali ne dopustite da pregovori počnu!
- Imajte svoja pravila i držite ih se. Moja su pravila da dobro jedemo, dobro spavamo i imamo dobre manire. Ljubazni smo prema drugima i nikome drugome ne nanosimo fizičku ili mentalnu bol - ističe Hood.
Ono što ne želite da se dogodi je da stalno govorite ne. Ako vaše dijete zna koja su vaša pravila, tada vas neće trebati ni pitati. Dakle, budite dosljedni. Budite čvrsti, ali pošteni, pazeći da uvijek budete razumni. Ne bi trebalo značiti ne, a ne možda.
Udaranje i agresija
- Vidjela sam kako djeca javno udaraju roditelje, a roditelj ne čini ništa drugo nego izgleda posramljeno. Ako vas dijete udari, apsolutno ga treba postaviti na mjesto , bez obzira gdje se nalazite. Nikada se nemojte sramiti zbog ponašanja vašeg djeteta. Nijedno dijete nije savršeno i to zna svako tko je ikada imao kontakt s djecom! Najgore što možete učiniti je gurati probleme pod tepih - smatra Hood.
Što se tiče udaranja - ako dijete držite kad vas udari, spustite ga na pod i strogo im recite da ste jako uznemireni i da nikada ne smiju nikoga udariti. Zamolite ih da se ispričaju i nemojte ih podizati dok trenutak potpuno ne završi.
- Djeca će biti djeca, a ja im se trudim dopustiti da budu što slobodnija da potroše svu energiju koju imaju kako se ne bi počela penjati po zidovima. Svježi zrak ima velik utjecaj na ponašanje djece pa ih pokušajte pustiti da trče i viču i glupiraju se kad mogu, tako da kad je dobro ponašanje bitno, možete ih zamoliti da prestanu skakati uokolo bez osjećaja krivnje - kaže.
Nepravedno je dopustiti bebi da se izvuče udarajući druge 'jer su bebe', a zatim ih iznenada upozoravati na to kad postanu stariji. To je zbunjujuće i čini mališane vrlo ljutima i vjerojatno će nabaciti bijes. Stoga, pravila postavljajte od najranije moguće dobi.
Stidljivost
Djeci moramo dati vrijeme, sigurnost i samopouzdanje. Ne možete natjerati sramežljivo dijete da postane ekstrovert, ali možemo ga potaknuti da isproba nove stvari pronalazeći nešto što ga uzbuđuje i zanima što mu omogućuje rast u samopouzdanju.
Sramežljivom djetetu treba pružiti priliku da se pridruži i kaže svoje mišljenje i osjeća se cijenjenim i saslušanim kad izrazi svoje misli.
Neposluh
Ako se djeca loše ponašaju, dajte im još jednu priliku, a zatim provedite posljedicu. Djeca također moraju znati da će vaša reakcija biti ista svaki put u toj situaciji. Vaša se djeca nikada ne bi trebala bojati vas ili se pitati kakva će biti vaša reakcija.
Ponekad vidim roditelje kako se jednog dana smiju nekom ponašanju, a zatim neki drugi dan odbacuju djecu za potpuno isto ponašanje, obično zbog vlastite razine stresa. Ovo je toliko zbunjujuće za djecu i prilično nepravedno. Dijete često navodi na takvo ponašanje, samo kako bi saznalo kakva će biti reakcija ovaj put.
Uzmite u obzir situaciju vašeg djeteta. Ako su premoreni, bit će razdražljivi, ako su gladni, vjerojatno će histerizirati. Pokušajte se staviti na mjesto svog djeteta i uvijek razmišljajte unaprijed kako se ove situacije ne bi pojavile.
Pokušajte kao roditelji imati iste granice i očekivanja kao jedni prema drugima, kako se na kraju ne biste svađali oko toga što je u redu, a što ne.
Laganje
Velika je razlika od mališana koji u svojoj mašti izmisli nešto o tome kako je tigar u vrtu, do starijeg djeteta koje laže kako bi se izvuklo iz nečega što ne želi raditi. Djeca također mogu lagati svojim vršnjacima kako bi zvučala važnije. Ako mališan pretjeruje s nečim potpuno neizvedivim, obično znaju da znate da je to samo bezazlena igra.
- Ne bih ispravljala dijete koje laže o tome kako se dobro snašlo u igri niti koliko golova je postiglo na nogometnoj utakmici, jer to vjerojatno dolazi iz nedostatka samopouzdanja. Ako mislite da vaše dijete laže kako bi se izvuklo ako je u nevolji, razgovarajte s njim o istini i prihvaćanju svojih postupaka - kaže Hood.
Tantrumi
Svako dijete ih povremeno ima, to je dio odrastanja! Mnogo je razloga za bijes djeteta. To bi moglo biti od frustracije, jer djeca koja ne mogu izgovoriti ono što žele mogu biti vrlo frustrirana jer točno znaju što žele!
Zbog toga je važno što više slušati i komunicirati s mališanima. Mogu imati tantrum jer smatraju da su s njima postupali nepravedno ili ako od vas ne dobivaju nikakvu pozornost. Mnogo je vjerojatnije da će imati tantrum ako su nenaspavani, gladni, umorni ili pred bolest.
Svaka je situacija drugačija, a ponekad im treba samo puno pružanje ljubavi, maženja i pažnje. Pokušajte zaustaviti situaciju koja nastaje tako što ćete razgovarati s njima i saznati u čemu je problem kako bi osjećali da ih se sluša. Ako je to samo zato što nemaju svoj način, iskoristite 'time out' kako bi osjetili posljedice svog ponašanja i znali da to nije prihvatljivo. Također im daje malo vremena da se smire, a često se sve zaboravi u roku od jedne minute.
Za malu djecu, time out, odnosno 'hlađenje' u mirnom dijelu sobe odvodi ih od situacije i zaustavlja im bilo kakvu pažnju, na što nisu navikli.
- Koristim jednu minutu za to koliko imaju godina, dakle jednu minutu za jednogodišnjaka, dvije minute za dvogodišnjaka itd. Provjerite jesu li na sigurnom, ali tih nekoliko minuta ne obraćajte im pažnju - savjetuje.
Ako je vaše dijete prošlo određenu dob i još ima tantrume, pobrinite se da zna da njegovi postupci imaju posljedice. To uopće ne bi trebalo utjecati na nas, ne bi nas trebalo stresirati ili učiniti da se osjećamo krivima, trebalo bi imati samo negativan učinak na dijete tako da djeca nakon što se kazna izvrši nekoliko puta, znaju da ste ozbiljni i ne prijetite 'u prazno'.
Budite mirni i zamolite dijete da ode u svoju sobu. Ako odbiju, budite mirni, uhvatite ih za ruku i vodite do njihove sobe. Recite im da se moraju smiriti i doći i ispričati se za svoje ponašanje kad budu spremni. Dijete mora znati da njegovo loše ponašanje ne utječe na nikoga osim na njih same i da će svi ostali nastaviti bez obzira. Uskoro ćete vidjeti veliko poboljšanje u ponašanju i slušanju.
