Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Imate priču? Zovite i šaljite! 099/224-2424 za WhatsApp, Viber, MMS, SMS email: reporter@24sata.hr telefon za čitatelje: 01/24-24-242
3 komentara

Daniela, Ksenija i Julijana su otkrile što im donose pedesete

Godina se ne smijemo bojati već ih okrenuti u svoju korist, kažu žene koje nisu pokleknule pred mnogim životnim izazovima - voditeljica, glumica i književnica

Robert Anić/Pixsell
Foto: Robert Anić/Pixsell
3 komentara

Televizijska voditeljica Daniela Trbović proslavila je nedavno 50. rođendan u obiteljskoj atmosferi. Za svečarskim su se stolom okupili sin Lovro, mama, sestra i njezina djeca. Kako i sama kaže, kad bi mogla ući u vremenski stroj, voljela bi se vratiti u dvadesete ne zbog nostalgije, nego samo nakratko da nakon tulumarenja i besane noći bez problema krene u radni dan. 

“Danas to više ne mogu jer mi treba nekoliko dana da nadoknadim neprospavanu noć. Ali pedesete imaju mnogo prednosti. Prije svega, danas sam mnogo sigurnija i samosvjesnija nego prije 25 godina, što je šteta jer sam tad bila znatno bistrija i pametnija. Danas samo mudro raspolažem s ovime što je ostalo.”

Na pitanje je li moguće s vremenske distance promišljati i procjenjivati vlastite poteze koje je vukla u toj dobi, oprezno odgovara:”Lako je sad praviti se pametan. Mudroj gospođi od pedeset ne preostaje ništa drugo nego da sa simpatijama promatra Danielu, dvadesetogodišnjakinju sa stotinama upitnika. Ali isto tako znam da su neke odluke koje sam tad donijela utjecale presudno na moj kasniji životni put. Jedna od njih je da odustanem od studija medicine. Televizija je došla nešto poslije, ali je ne krivim. Baš zato danas ništa ne bih mijenjala, samo bih si dodala više samopouzdanja i manje bih se brinula.”

U svom stilu duhovito dodaje da još nije u fazi kad ne zna što je radila jučer, ali se baš ne sjeća jasno svih događaja od prije 30 godina. “Moram priznati da je to bilo jako davno, a svakodnevica mi je nakrcana događajima, pa bih trebala prikočiti, stati i udubiti se. No nisam tip koji kopa po prošlosti, a otkad sam svjesnija da se ‘tika-taka’ ubrzala, još i manje. Moj moto je ‘hura za sad i ovdje!”

Priznaje da se s 20 uopće nije mogla jasno vidjeti u budućnosti. Tridesete su joj bile neshvatljive i daleke, a pedesete potpuno nedokučive, kao život nakon života. “Zgodno je da se danas osjećam živom isto kao ona dvadesetogodišnjakinja, samo s više sebeljublja i sigurnosti. Ali važno je da sam već tad usvojila neke stavove i principe koje ni danas nisam promijenila, a to je da i dalje vjerujem da su ljudi dobri. I ne želim odustati od toga, iako to nije uvijek lako.” Kad govori o odustajanju od studija medicine, danas u tome vidi samo prednosti iako tada to možda i nije izgledalo kao najpametnija odluka.

Bivša voditeljica Hit-depoa, što je radila u svojim 20-ima, kad je - zvuči nevjerojatno - imala istu kilažu kao i danas, kaže: ”Kad bih danas imala 20, slušala bih Arctic Monkeys, Daft Punk i Michaela Kiwanukaa. Eto, pa neka još netko kaže da 50-e nisu zakon!”

Zrelost me omekšala, ne znam koliko je to danas dobro ili loše 

O čemu sam u mladosti maštala, za čim i za i kim čeznula te jesam li išta od toga, grubo je reći, i ostvarila, prvi put sam se upitala navršivši trideset i šestu godinu. Nekako mi se čini da je upravo ta godina predstavljala startnu crtu s koje se kreće prema nježnoj ženskoj zrelosti i pravi mala životna avantura, govori sveučilišna profesorica Julijana Matanović (54). Trebala je postati liječnica jer je bila odlična učenica, ali je knjiga Faulknerova “Legenda”, koju joj je otac poslao za deseti rođendan, Julijanu mnogo godina poslije nagnala da ostvari svoje snove i upiše književnost. Odrastanje bez majke, prerani odlazak iz doma, kaže, obilježio ju je, pa je u dvadesetima na vlastiti život i na svijet počela gledati kao na priču koja teče. Istodobno je čeznula za svojom kućom, domom... Ma koliko god se silno trudila zbog toga, uvijek joj je, uz silne želje, sve izmicalo...

- Danas kad se okrenem i pogledam u godine koje su iza mene, a njih je daleko više nego onih ispred mene, zaključujem - i o tome govorim svojim studentima - da je svaki naš život vrijedan priče, da imamo onakve živote iz kojih možemo biti najbolji, pod uvjetom da sve ono što nam se dogodi prihvatimo kao dar - govori Julijana. Životno iskustvo učinilo ju je tolerantnijom osobom.

- Ako, na primjer, nakon svakodnevnog odlaska na onkologiju, u sobu u kojoj leži teško oboljeli otac vaše kćeri, čovjek koji pun nade i vjere u ozdravljenje spominje Savu i njezinu desnu obalu, uđete u predavaonicu i nekoliko vam djevojaka prizna kako nisu uspjele dočitati roman, više nećete od toga praviti problem. Iz životnih trauma možete izaći ogorčen i zbog toga prema drugima postati okrutni. Osobno sam izabrala suprotno. Omekšala sam. Ne znam je li to dobro, ili je to jako, jako loše. Počinjem razumijevati ono što i ne bih možda trebala razumjeti, toleriram ono što u mladosti ne bih. Ukratko, ne nalikujem na sebe s početka predavačke karijere, na onu sebe koja je bilježila svaki dolazak na seminar, preispitivala teorijsku literaturu do posljednjeg zareza. Izdržanim životom, sustav vrijednosti je postao drukčiji. Daleko mi je važnija radost moje kćeri nego stopostotno riješen test iz hrvatskog - zaključuje Julijana. 

Nikad nisam imala toliko samopouzdanja kao sad

Glumica Ksenija Pajić (51) ima jedno od lica kojem je teško pridružiti godine. Različiti je naraštaji gledaju na televiziji i u kazalištu, ali će njezino lice koje je, čini se, imuno na godine, malo će kome odati njezinu pravu dob iako je ona ne skriva. Glumica, koju ovih dana možete gledati u popularnoj televizijskoj seriji “Tajne”, zakoračila je u pedesete, ali kao da je i sama “izvan vremena“ jer, kaže, ne osjeća nikakav teret godina. 

- Ne osjećam se nimalo drukčije sada nego u tridesetima ili četrdesetima. I dalje radim istim intenzitetom i vidim da i dalje mogu što sam mogla i prije. U glumačkom je poslu jako važna sposobnost memoriranja  i koncentracije i dok na tom planu nema problema, sve ide. A ja zaista nemam nikakvih problema, i psihički i fizički se osjećam odlično - govori nam glumica nakon što je cijeli dan provela snimajući “Tajne”. 

A kad se osvrne na postignuto u prošlim desetljećima kaže da ne žali ni za čim, iako vjerojatno svatko katkad ima osjećaj da je mogao dati još više, pa tako i ona, ali se zato bavi i dalje jednako predano istim poslom u kojem i dalje uživa.

No ono što joj se ipak promijenilo s godinama su prioriteti.

- Kada si mlad i sam, misliš samo na sebe, a kad imaš dijete život se preslaguje i prioriteti se mijenjaju. Sada uživam u suživotu sa svojom Vitom, i gledam je kako odrasta  i stremi ostvariti svoje snove i ciljeve te  uživam u tome, sve proživljavam skupa s njom, onako malo po strani, ali pružajući joj apsolutnu podršku - kaže glumica koja napominje da se čak nema ni potrebu više njegovati, samo si katkad priušti masažu koja joj je “više potreba nego luksuz”. 

- No nešto se ipak promijenilo - sjetila se naposljetku Ksenija. 

- Postala sam iskusnija i zrelija te imam više samopouzdanja.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!

#zajedno24sata
Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message