Inspektor Frame dobije naputak da nikome ne govori za popis jer više nisu sigurni kome se može vjerovati. Sa svojim mladim partnerom Rogerom Stewartom pokušava doznati gdje svi ti ljudi nestaju
RECENZIJA KNJIGE
'Djeca slijepoga kovača' Mire Morovića iznenadnim obratom će zadovoljiti i okorjele čitače
'Vaga na kojoj su se nalazile pravda i pravo bila je uvijek osjetljiva i nepoželjna tema u razgovoru profesionalnih policajaca.'
Prva knjiga koju smo čitali u književnom klubu Mali klub boema u 2022. godini – i već se pitam, hoće li ijedna uspjeti nadmašiti ovu? Sigurna sam da će zauzeti mjesto na mojoj listi preporuka za prvo tromjesečje, a nimalo me ne bi čudilo ni da završi kao jedna od najboljih knjiga koje sam imala prilike pročitati ove godine. Ako me pratite duže vrijeme, tada vam nije strana činjenica da su centar moje komforne zone psihološki trileri i kriminalistički romani.
Više nije lako napisati odličan kriminalistički roman koji će oduševiti publiku jer kriteriji su narasli i pisanje se podiglo na jednu višu razinu kako bi se zadovoljila glad čitatelja. Gotovo svi krimići imaju istu strukturu, a književni kritičari upravo to navode kao jedan od razloga zašto se taj žanr svrstava pod trivijalnu književnost.
Svaki roman iz ovog žanra nastaje po shematskom uzorku koji uključuje detektiva, zločin i razotkrivanje krivca. S toga, ono što čini odličan kriminalistički roman u moru krimića je upravo autentičan stil pisanja i postignuće nepredvidivog obrata, plot twista.
Nancy Kowalski je sa svojih devetnaest godina, praktički bila na početku svojeg života, no odlučila je počiniti samoubojstvo bacivši se s trinaestog kata. To je scena koja nas uvodi u radnju koja se odvija u Shallow Lake Cityju, mjesto u kojem ljudi već neko vrijeme neobjašnjivo nestaju.
Javnost ima pitanja i želi odgovore, a policija ih ne može pružiti jer istraga stagnira te nikako ne mogu dokučiti tko stoji iza brojnih nestanaka.
Inspektor Andrew Frame se nalazi na poprištu zločina, mjesto gdje si je mlada djevojka odlučila oduzeti život. Umjesto oproštajnog pisma, pronalazi crtež osobe i popis na kojem se nalazi imena petero, naizgled međusobno nepovezanih ljudi.
U cijeloj toj situaciji nešto mu je sumnjivo i neobično te odluči popis ljudi spremiti kod sebe na sigurno mjesto - i pretinac kod značke gdje se nalaze sve bitne stvari koje nikako ne smije izgubiti.
'Prvo pravilo koje je Andrew naučio bilo je da postoje i uvijek će postojati sile koje ne možeš kontrolirati. I to pravilo nije naučio samo u policiji. Tu ga je samo najviše puta postao svjestan.'
Framea postave na slučaj nestalih osoba u nadi da će doći do napretka u istrazi. Svojem šefu D’Angellu kojeg javnost i nadležni pritišću oko slučaja, pokaže popis koji je našao kod Kowalski u stanu. Ubrzo počinju nestajati osobe s popisa, jedna po jedna, i jedino logično što se može zaključiti je da su ta dva slučaja, nekako, povezana.
Inspektor Frame dobije striktan naputak da nikome ne govori za popis jer više nisu sigurni kome se može vjerovati. Sa svojim novopečenim, mladim partnerom Rogerom Stewartom pokušava doznati što se događa i gdje svi ti ljudi nestaju.
Istina je daleko kompleksnija, mračnija, okrutnija, nehumanija od svega što su mogli zamisliti. Sve je pomno i u detalje isplaniralo, a Frame nije ni svjestan da taj plan uključuje i njega…
Već prvom scenom koja je poprilično enigmatična, stvorila se znatiželja koja je moju pažnju držala sve do posljednje napisane riječi – a to je rijetkost. Iako ima oko 500 stranica, na posljednjoj sam poželjela da to nije kraj.
Autorov stil pisanja je jednostavan, jasan i uvjerljiv te odiše iskustvom kao da iza sebe broji nekoliko romana. Vještina pisanja koju je Morović pokazao u ovom romanu čitatelja drži angažiranim i zainteresiranim. Sve je toliko dobro osmišljeno, isprepleteno i povezano da na samom kraju ostaneš u šoku.
'Svi smo dovoljno dobro svjesni da, kad je riječ o primitivizmu, nije opasno ono u što primitivan čovjek vjeruje, već ono što primitivan čovjek postaje tim vjerovanjem.'
Protagonist je tipičan inspektor kojeg progoni prošlost koju potiskuje te ona u nekom trenutku ispliva na površinu. Nema socijalan život te ga u policiji gledaju kao inspektora kojeg treba izbjegavati u širokom luku.
Na prvu ni malo simpatičan, izrazito ciničan i egocentričan, to su riječi koje savršeno opisuju Framea. Ispod svega toga, skriva se brižna i osjećajna osoba koja je shvatila da je takve stvari bolje potisnuti, pogotovo kada se baviš ovim poslom.
Autor koristeći tragove, odlično manipulira čitateljima i poigrava se njihovim umovima. Pomisliš kako si napokon shvatio što se događaja, pa te zadnjih 15 stranica izbaci iz tračnica, a u glavi ti se počnu slagati kockice i pitaš se kako to prije nisi shvatio – to je jedan od razloga zašto toliko obožavam ovaj žanr. Na kraju samo sjediš sa zaklopljenom knjigom i blow mindom.
'Uvijek postoji nešto iza onoga što vidimo, Andy' - rekao je djed. 'Uvijek. Zapamti to.'
Bilo je nekoliko scena koje su izazvale onaj nelagodan osjećaj, kao da se sve to dešava negdje u tvojoj blizi – a onda te zaprepasti pomisao da se svašta može događati oko nas, a da mi toga nismo ni svjesni. Prikazuje se surovost svijeta te činjenica da pravda i pravo, dvije naizgled slične riječi, ponekad nemaju veze jedna s drugom.
Čitala sam brojne komentare ljudi prema kojima je knjiga predugačka i da se dosta toga moglo skratiti. Stvar je iduća, prema nekom moje mišljenju, to je jedan od kriterija koji autor nikada ne može u potpunosti zadovoljiti. Najopćenitije gledajući, ljudi ili vole duže opise i puno stranice, ili ne vole.
Ja osobno spadam u prvu skupinu. Smatram da neke scene ne moraju nužno biti relevantne za srž radnje, ali moraju imati svoju svrhu – ta svrha može biti i da jednostavno pridonesu cijeloj atmosferi, da se stvar prikaže što realnije. Sve je dobro dok opisi doista nisu uzaludni i dosadni. No, opet kažem, to je dosta subjektivno.
Toliko je stvari koje želim reći, ali ne smijem jer bih vam otkrila stvari koje bi upropastile autorovu sposobnost smišljanja odličnog obrata. S toga, teška srca, šutim i fakat se nadam da ćete posegnuti za naslovom.
Toplo i od srca vam želim preporučiti ovu knjigu ako ju već niste pročitali. Ja malo kasnim, ali znate kako kažu – bolje ikad nego nikad! Knjiga je publicirana 2019. godine u nakladi izdavačke kuće Naklada Fragment te ukoliko sam dobro informirana, to je ujedno i prva knjiga koju su izdali u sklopu te naklade.
Ja se uskoro bacam na drugi dio koji je izašao krajem prosinca 2021. godine i nosi naziv Voštani princ. Can’t wait. Nadam se da ćete uživati u čitanju! Slobodno mi u komentar ostavite svoje dojmove ako ste već pročitali knjigu.
'Nekim ljudima jednostavno ne pristaju obećanja. Ne uklapaju im se uz ofucane traperice, tanke proljetne jakne i penzionerske šilterice s logom omiljene sportske momčadi iznad pokajničkog pogleda. (…) Većinu duše ukradu ti odmah, a po onaj preostali komadić vrate se za dvadeset godina kao da su zaboravili kišobran za izlasku. A ti im ga moraš vratiti svjestan da si ti taj koji će ponovno pokisnuti.'
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
