Dreamoholic: Čarobni svijet snova i povratak u djetinjstvo

Odraslima sitnice, a djeci najbolji prijatelji od kojih se teško odvajaju. To su dekorativni ukrasi koje s mnogo ljubavi izrađuje Zagrepčanka Mirna Bučević (35). A kad dobije fotografije mališana koji spavaju na njezinu jastuku ili grle njezin mjesec, zna da nije pogriješila što se upustila u ovaj hobi.

- Dreamoholic je mali izlet u svijet mašte, djetinjstva, topline, bliskosti... Sve što izradim unikatno je te u svaki ukras unesem mnogo energije i emocija - govori Mirna. Čaroban svijet snova otkrila je slučajno, kad je prvi put postala majka. Uz sinčića Bartula, danas osmogodišnjaka, prije sedam godina upijala je na internetu sve o kreiranju sitnica za djecu.

- Oduvijek me zanimao ručni rad. Još kao mala svašta sam izrađivala s mamom. Cijela moja obitelj je umjetnički nadarena. Volim misliti da je dio toga prirodno prešao na mene. Počela sam šivati sitne darove za mališane u obitelji te prijatelje, inspirirana slučajno kupljenom knjigom o izradi jedinstvenih sitnica i stvaranju materijalnih obiteljskih uspomena - prisjeća se. Iako joj nije išlo glatko u početku, nije odustala. Čak i kad je morala neprestano prekrajati. I danas nekad potroši trostruko više vremena na izradu jer se pomno brine o detaljima.

- Nisam znala šivati, a prema naravi sam nestrpljiva, što je loš spoj. Srećom pa sam uporna, a kad sam opuštena, nastaju najljepši komadi. Dio sam i nekoliko online zajednica prekrasnih talentiranih i inspirativnih žena koje su mi pomogle savjetima i ohrabrenjem. Nikad ne završavam ako nisam zadovoljna. Bez obzira na to što me često uvjeravaju da je dobro - smijući se govori Mirna, koja “kupi” inspiraciju od sinova Bartula i Gregora, životnih situacija, slikovnica... Kreativni dio promišljanja joj je najteži, ali ga i najviše voli. Sve ostalo je stvar vještine i rutine.

- Izrađujem sve ono što mi se svidi. Pokrivače, jastuke svih vrsta i oblika, girlande, male vrećice, podloške za jelo, torbice... Posebnije materijale većinom nabavljam preko interneta iz Amerike, Koreje, Japana, Australije... Pratim scenu proizvođača materijala, poznajem linije i dizajnere, a najviše volim kupovati od malih dizajnera iz kućne radinosti koji prodaju male količine. Ti materijali su vrlo posebni, ali i nezamislivo skupi pa kupujem tek ponekad. Neke bazične materijale kupujem u Zagrebu. Samouka sam, sve ručno šivam  strojem te vezem najrazličitije vrste bodova. No volim jednostavnost i uvijek mislim da je manje više - priča Mirna, kojoj se ime Dreamoholic nametnulo samo od sebe jer je opisuje do u detalja - veliki zanesenjak i još k tome uporna u toj svojoj zanesenosti. Lista čekanja kod nje je poduža (zbog toga je svima zahvalna što su strpljivi), i to samo zato što je ovo tek hobi koji ne želi komercijalizirati.

- Više od 15 godina bavim se videoprodukcijom i taj svijet je vrlo kreativan, tako da šivam u slobodno vrijeme kojeg i nemam previše. Kad me zatrpaju obveze, ponekad i želim dići ruke od toga hobija koji mi i nije osnovni izvor prihoda. Ali budi u meni neku nježniju osobu, a uz osmijeh djece do kojih stigne ono što napravim svojim umijećem, to mi je i više nego dovoljno - dodaje. Kad zaškripi s vremenom, pomognu joj i roditelji i sinovi koje osobito fascinira šivaća mašina.

- Nekad i njihov crtež izvezem na jastuku. Vole sudjelovati u izradi, sve ih zanima. Iako su možda već zasićeni mojim radovima, jako su ponosni na svoju mamu, a četverogodišnji Gregor mi često bude model na fotkama i to ga jako veseli - smijući se govori Mirna i zaključuje:

- Dreamoholic je više potreba za lijepim i jedinstvenim. Ne opterećujem se hoće li postati nešto više od hobija jer je isključivo odmor za dušu i odgovor na potrebu za kreativnošću i stvaranjem nečeg svojim rukama što je potreba svakog od nas. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!