Obavijesti

Lifestyle

Komentari 6

Svestrani glumac oživio zanat koji su mnogi zaboravili: 'Mali Dubrovčani rado prave brodove'

Svestrani glumac oživio zanat koji su mnogi zaboravili: 'Mali Dubrovčani rado prave brodove'
16

Nekad poznati glumac Igor Hajdarhodžić život je posvetio raznim oblicima umjetnosti - živi od prodaje slika, a u LA-u je nedavno snimio i album. Uz sve to, djecu uči starom zanatu izrade drvenih brodova

VIDEO

Muzičar, glumac, performer, kipar, kalafat, trgovac, dizajner, pedagog, žongler riječima i slikar - sve je to Igor Hajdarhodžić, koji je ipak široj javnosti najpoznatiji kao glumac. Iako više ne provodi vrijeme u kazalištu, gluma iz njega ne izlazi, jer kaže, teško se 'okaniti' onoga što si studirao. Ipak, možda nesvjesno, naglasak u zadnje vrijeme više stavlja na neke druge vidove umjetnosti, poput slikarstva i glazbe. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

Dubrovnik:  Igor Hajdarhodžić, slikar i umjetnik 01:46

- U ovom trenutku sam i dalje sve od toga. Moj dan protječe na način da se bavim svime onime čime sam se bavio cijeli život: crtanjem, slikarstvom, modeliranjem gline, glazbom, izradi golemih željeznih konstrukcija... Mogu govoriti još i o glumi, interijerima i brodogradnji - nabraja nam Igor svoje hobije dok sjedimo u ugodnom okruženju jedne od njegovih radionica, u samom srcu starog grada u Dubrovniku, odmah na Stradunu pokraj palače Sponza.

Za sve nađe vremena

- Nisam od ljudi koji bi na kraju života rekli 'to me sve zanimalo, ali za to nisam imao vremena'. Svoje sam vrijeme jednostavno prepustio tome pa se ponašam potpuno po pravilima neba. Ako je kiša bit ću slikar, ako je sunčano bit ću kalafat i na čistom zraku raditi brod. Ako su mi došli prijatelji koji su muzičari, tog ću trenutka i ja postati muzičar - objašnjava nam Igor cijeli spektar svojih zanimanja. 

Iako je 26 godina života proveo u kazalištu, ono ga trenutno baš i ne privlači.  

Dubrovnik:  Igor Hajdarhodžić, slikar i umjetnik

- Na izvjestan način sam sretan da nisam dio onog teatra koji funkcionira naokolo jer mi se čini da on ne nudi odgovore na neka ozbiljna pitanja. Teatar danas dosta robuje sistemu pa je bolje napraviti predstavu koja ne pokreće neka pitanja - tumači nam svoj stav. Nedavno je dobio ulogu u filmu Lordana Zafranovića, ali splet okolnosti nije dopustio snimanje.

- Nismo snimali jer se dogodila oluja koja je odnijela dobar dio scenografije, pa je to propalo. Davno sam s Lordanom radio dva filma, Pad Italije i Večernja zvona. Za Pad Italije sam 1979. godine dobio nagradu za debitanta - rado se Igor prisjeća glumačkih početaka. Upravo ga je boravak u kazalištu usmjerio na životni put kojim i dalje kroči.

Umjetnost kao utopija

- Od malena sam odlazio u scenografsku stolarsku radnju u kazalištu, vjerujem da sam najveći broj znanja naučio upravo tamo. Cijeli su me život zanimale majstorske tajne - otkriva nam.

- Kada su me izbacili iz kazališta mogao sam se jedino baviti svojim hobijima, pa sam krenuo raditi posao od onoga što mi je prije bila ljubav, a to je najljepši posao. Ja umjetnost dijelim samo na alate: je li to kist, čekić, aparata za varenje ili minijatura, meni je potpuno svejedno. Ali važno je što ja želim reći s ovim što radim - objašnjava nam.  

Dubrovnik:  Igor Hajdarhodžić, slikar i umjetnik

- Kroz umjetnost zapravo progovaram o onome što mene u našem prostoru, vremenu i društvu smeta. Nimalo se ne slažem s onim što je ponuđeno na političkoj sceni niti s cijelom strategijom. Ja vidim egzodus naših ljudi, Dubrovnik je napušten grad. Stoga u mnogim serijala slika koje radim govorim od nekim drugim vremenima. One se ne odnose niti na ovu ili onu državu, već na ove ili one ljudske potrebe. Svi su otišli za boljim životom i boljom zaradom koja se uopće nije dogodila - sjetno nam govori Igor. Zato sada radi seriju slika pod nazivom Povratak.

- Ljudi se na mojim slikama vraćaju u grad, dočekuju ih baloni i cepelini. Nažalost, realnost ne prati tu utopističku misao, ali ja od nje ne odustajem. Uvijek mislim da će doći dan kada će se ljudi vratiti u Dubrovnik - optimističan je. 

'Cijepao sam drva poderanih koljena i slušao Operu box, a dogurao sam do Metropolitana'
'Cijepao sam drva poderanih koljena i slušao Operu box, a dogurao sam do Metropolitana'

Taj se optimizam ogleda i u kalafatstvu, odnosno izgradnji brodova i prenošenju znanja na mlade generacije kroz školu brodogradnje koju je Igor ponovno pokrenuo.

Vrsni brodograditelj

- Nisam imao sreće s gradskim strukturama što se tiče moje škole male brodogradnje na Lokrumu. Sada se događa jedna nova radiona u Dubrovniku u kojoj klinci stvaraju i dolaze u gradsku luku gdje pravimo brod - ponosan je. Pitamo ga kako izgleda jedan sat u njegovoj režiji.

- To podrazumijeva učenje mornarskih vještina i praktičnih stvari o samoj plovidbi. Proučavali smo brod sv. Ivan koji je jedan od najstarijih na Mediteranu, na njemu smo objašnjavali osnove plovidbe - odgovara nam. Dodaje kako su ponekad djeca sami kreatori vremena koje provode kada dođu u radionu. 

Dubrovnik:  Igor Hajdarhodžić, slikar i umjetnik

- Samo modeliranje i rad s materijalima djecu inspirira pa na kraju ispadne da su djeca dosta toga naučila mene, a ne ja njih. Djeca su ipak ispred nas. Mi često znamo reći da djeca danas ne znaju raditi rukama i to je istina, ali ta istina traje jako kratko. Njihova ruka danas izgleda kao ruka koja nikad ništa neće moći napraviti, a sutra je ta ruka preciznija nego što je moja ikad bila - tumači nam te dodaje kako je sretan što je on sam od djece "ukrao" mnogo znanja.

- Možda čak i više nego što su oni dobili od mene - ističe. 

Dubrovnik:  Igor Hajdarhodžić, slikar i umjetnik

Veliki je interes djece za radionicu, stoga prema njegovom mišljenju kalafatstvo, barem u Dubrovniku, ima budućnost. 

- Djeca mi dolaze sa znanjima koja su pronašla na internetu, što je zapravo odlično jer su današnji klinci skloni pojednostavljenju i ubrzanju, a meni se to sviđa. Za mene je brzina prva riječ nakon slobode - govori Igor. Ipak, sloboda u nekim situacijama nije dobra te je potrebna intervencija države, koja u slučaju brodogradnje itekako izostaje, smatra Igor.

Dubrovnik:  Igor Hajdarhodžić, slikar i umjetnik

- Država uopće ne brine o nacionalnoj baštini vezanoj za more. Brod koji je star 150 godina je stoga prepušten motornoj pili unuka koji će se eventualno ogrijati na to drvo. To govori o našoj nekulturi i nekomunikaciji između Ministarstva pomorstva i Ministarstva kulture - nezadovoljan je. Ipak, to ga ne sprječava da vlastitim rukama i dalje vraća život u stare brodove.

Ključno je voljeti svoj posao

- Puno sam brodova kupio i restaurirao. Sada se najviše bavim savjetovanjem i dizajnom, kako plastificirani brod ponovno napraviti lijepim. Ljudi se su što se toga tiče probudili, sada opet žele imati drveni brod, ali bez epoxy smole i plastificiranja se ne može - objašnjava nam.

Nakon nekog vremena kojeg smo proveli s Igorom, ne možemo a da ga ne upitamo kako sve to stigne. 

- Često radim i 14 sati dnevno, kada spavam jedva se čekam probuditi i nastaviti svoj posao, volim svoj rad, a to je ključno - kaže.

- Sam sam sebi projekt, nemam nikakve planove, imam samo igru u kojoj uživam. Dan i život su puno bolji planeri od nas samih. Meni se dešava, da ako danas nađem stara vrata od ormara koja me inspiriraju i mogu postat podloga za sliku, danas ću biti slikar - pokazuje nam upravo na jedna takva stara vrata koja su u njegovim rukama postala slikarsko platno.  

Dubrovnik:  Igor Hajdarhodžić, slikar i umjetnik

- Ako pronađem neke odbačene cijevi od dimnjaka i podsjete me na dimnjak od parobroda, radit ću parobrod. Zapravo životu puštam da on napravi plan, a ne da sam ja planer koji ima svoj ego i opuse, kojem pomaže država i institucije. Ne, meni pomažu jedino radnici čistoće koji mi donose materijale za moje recycling i upcycling modele i to je jedina pomoć koja mi treba - ističe. 

Osim prostora pokraj palače Sponza, Igor ima radni prostor/galeriju i u ulici Dinka Ranjine u starom gradu, na otoku Šipanu te galeriju u Hamburgu. 

- Sa mnom ovdje radi kolega i kum Vjekoslav Gelemanović koji je u Dubrovnik došao iz Istre, a pomaže mi u svim mogućim radovima. Imamo i drugu radionu u suradnji s Carstenom Kobsom, a on je jedan od nekoliko najboljih proizvođača gitara na svijetu - objašnjava Igor. 

Suradnja s Kobsom

- Kobs je čovjek koji je doselio u Dubrovnik i ima kuću u starom gradu. Ja sam sretan da dijelimo radionu gdje ja radim brodove od instrumenta, a on pravi nove instrumente. Njegove su gitare čuvene u svijetu. On u Hamburgu ima prostor za pravljenje gitara pa smo i tamo otvorili jednu galeriju - naglašava. 

VIDEO Izložba slika jednog od najintrigantnijih suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika
VIDEO Izložba slika jednog od najintrigantnijih suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika

- Kad se slika proda nisam nešto posebno sretan, jer da sam se htio baviti prodajom prodavao bih pojačala, punjače ili takve stvari, a ne umjetnine. Smatram da ja sad trebam stvarati i izrađivati, a kada mene više ne bude, neka netko drugi to prodaje - govori nam.

Dubrovnik:  Igor Hajdarhodžić, slikar i umjetnik

A osim što stvara slike, Igor stvara i glazbu, koju je neko vrijeme zapostavio.

- Ja sam se davnih godina ozbiljno bavio muzikom kada sam s Baksuz bendom snimio dvije ploče, 70-ih godina smo bili predgrupa za Leb i Sol. Krajem 80-ih godina sam napravio neke pjesme, album sam nazvao 'Čudan neki mir', a tekstovima sam dosta dobro predvidio ono što se kasnije dogodilo, odnosno Domovinski rat. Tu ploču zbog rata nisam nikad objavio - priča nam. Ali sada je došlo vrijeme da ugleda svjetlost dana, zahvaljujući još jednom Dubrovčaninu, Draganu Caporu, koji je dobio Grammy-ja te je radio s velikanima poput Nore Jones.

Dubrovnik:  Igor Hajdarhodžić, slikar i umjetnik

- Ta muzika je na mom tavanu čekala 30 godina sve dok nije došao Dragan Capor koji je u međuvremenu postao jedan od najvećih producenata. Teško se nakon 30 godina vratiti u takav posao, glas je drugačiji, svirka je drugačija…Nedavno sam u Los Angelesu u jednom od najboljih studija na svijetu završio album, dogodila se digitalizacija, a na projektu je radilo više od 20 ljudi - otkriva nam detalje.

- Album je sada gotov pa uskoro idem u Ameriku da tamo napravim mali broj vinyl ploča. Jednom kada sve bude spremno, napravit ću promociju. Volio bih da ljudi vide o čemu sam ja razmišljao prije 34 godine i kako ta stvar danas zvuči. Još uvijek stojim iza svakog tona i riječi koji sam tad stvorio - ističe Igor. 

Da mu je glazba u krvi potvrđuje činjenica da mu je Arsen Dedić bio ujak. Za glumu je jasno da je talent naslijedio od oca Izeta Hajdarhodžića, glumca i redatelja. Priča se nastavlja jer Igorova kćer Gita, koju je dobio u vezi s Divasicom Majom Vučić, u Londonu studira glazbu i glumu, pa možda možemo očekivati i neki duet.

VIDEO Međimurski umjetnik od šibica radi fascinantne skulpture
VIDEO Međimurski umjetnik od šibica radi fascinantne skulpture

- Gita je sa mnom i majkom odrastala okružena raznim umjetnostima. Sama je poželjela otići u London i studirati, izvrsna je u pjevanju. Bez lažne skromnosti, tu se radi o djevojci koja u pjevanje unese mnogo emocije i karizme. Nešto ti se dogodi kad je slušaš, a to je jedini kriterij u tome je li nešto dobro ili loše - zaključuje Igor. 

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 6
VIDEO

Veliki tjedni horoskop: Rak bi trebao paziti što potpisuje, a Ovna očekuje puno strasti
OD 28.4. DO 4. 5. 2024.

Veliki tjedni horoskop: Rak bi trebao paziti što potpisuje, a Ovna očekuje puno strasti

Osamljene Djevice će biti nagrađene pojavom srodne duše koja će samozatajno osvojiti njihova srca. Strijelac će se suočiti s neplaniranim obavezama i povećanom odgovornošću

Ajmo, znalci! Tko može riješiti svih 25 pitanja na ovom kvizu?
25 PITANJA

Ajmo, znalci! Tko može riješiti svih 25 pitanja na ovom kvizu?

Samo za čitatelje 24sata donosimo zabavan i izazovan kviz od 25 pitanja u kojem se testira vaše znanje iz filma, zemljopisa, povijesti, glazbe...
Praznik rada bio je prilika da se na livadi 'okrene' janje, okupi obitelj i prijatelje na druženje...
kako se slavio 1. maj

Praznik rada bio je prilika da se na livadi 'okrene' janje, okupi obitelj i prijatelje na druženje...

Evo zašto je 1. maj proglašen Međunarodnim praznikom rada i kako su ga ljudi nekada slavili: Do 50-ih godina u prvom planu bile su parole za bolji život radnika i izgradnju zemlje, a otad postaje prilika za obiteljsko druženje uz roštilj, janjca na ražnju, karte i smijeh