RADILO SE, DRUŽILO, JELO DOMAĆE...
FOTO Zazveckali srpovi, odjeknula kopita: U Bakotama oživjeli stare običaje
U Bakotama kraj Zagvozda ponovno su zazveckali srpovi, a starim kamenim guvnom odjeknuo je topot konjskih kopita. Mještani su još jednom oživjeli prizore koji su prije pedesetak i više godina bili svakodnevica zabiokovskih sela te pokazali mlađim generacijama kako se nekada vršilo žito
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Prošle subote u starom kamenom guvnu glavnu je ulogu imao konj Grom, koji je satima kaskao po pokošenom klasju i kopitima odvajao zrno od slame. Uz kratke stanke za odmor i vodu, na temperaturama višima od 30 stupnjeva, trebalo mu je više od četiri sata da odradi posao koji je nekada bio sastavni dio svakog ljeta.
Za očuvanje starih običaja već se godinama brinu stanovnici Bakota okupljeni u Udrugu Vitrenik sv. Ante. Njihov je cilj sačuvati tradiciju, običaje i način života koji polako nestaju zajedno sa stanovništvom ovoga kraja.
Prošle subote u starom kamenom guvnu glavnu je ulogu imao konj Grom, koji je satima kaskao po pokošenom klasju i kopitima odvajao zrno od slame. Uz kratke stanke za odmor i vodu, na temperaturama višima od 30 stupnjeva, trebalo mu je više od četiri sata da odradi posao koji je nekada bio sastavni dio svakog ljeta.
Prije same vršidbe trebalo je obaviti niz teških poslova. Pšenica se najprije sijala u škrtu zabiokovsku zemlju, potom kosila, vezala u snope i donosila do guvna. Tek tada bi konji danima gazili po klasju kako bi se zrno odvojilo.
Tomo Bakota prisjeća se kako gotovo nije bilo kuće bez konja ni zaseoka bez barem nekoliko guvna.
Tih dana cijelo je selo bilo na nogama. Ljudi su si međusobno pomagali, zajedno radili, dijelili kruh i družili se. Danas je slika potpuno drukčija. U cijelim Bakotama stalno žive tek tri stanovnika, dok ih je nekada bilo više od stotinu. Većina se tijekom godina odselila, ponajviše prema Splitu.
– Vikendom se vraćamo, obnavljamo naše stare kamene kuće u kojima borave turisti i pokušavamo očuvati dio svojeg identiteta i kulturne baštine – kaže Marijan Bakota, predsjednik Udruge Vitrenik.
Stariji stanovnici pamte i brojna vjerovanja koja su pratila poljoprivredne poslove. Na dan sjetve, primjerice, iz kuće se navodno nije smjelo ništa iznositi, posuđivati niti darivati.
Sjetva i vršidba trebale su početi rano ujutro, a posebno su se birali takozvani „ženski dani”, srijeda ili subota. Vjerovalo se da je to važno jer je pšenica ženskog roda te da radovi započeti u „muške dane” neće donijeti dobar urod.
Upravo takve priče danas su mladima gotovo nepoznate pa ovakve manifestacije imaju i edukativnu ulogu. Dok su pratili Groma kako neumorno kruži guvnom, mogli su vidjeti koliko je truda nekada bilo potrebno da bi se od zemlje dobilo ono najosnovnije – brašno i kruh.
Ni nakon što bi konj odvojio zrno od klasja posao nije završavao. Uz žito bi ostala pljeva, koju je trebalo odvojiti čekajući dovoljno vjetrovit dan da bi se zrno moglo izvijati.
Tek nakon toga pšenica bi bila spremna za žrvnjeve. Zorom su žene mljele žito kako bi od dobivenog brašna pekle kruh na kominu.
Tomo Bakota kaže kako se upravo tih prizora i danas najživlje sjeća.
– Plamen vatre na kominu i miris domaćega kruha dok bi ga mater rukom lomila i nama djeci davala i danas osjećam. To su slike koje se ne mogu zaboraviti – prisjetio se.
Guvno pritom nije bilo samo mjesto rada. Ondje se družilo, pjevalo, upoznavalo, a mladići su djevojke prosili i pjesmom ih dozivali na sijelo.
Danas su od tog vremena ostale priče, poneko sačuvano guvno i ljudi koji ih još uvijek žele prenijeti dalje. U Bakotama su zato ponovno spojili konjski topot, klasje pšenice i staru zabiokovsku „brkulju”, podsjećajući kako je nekada izgledao život od zemlje koja nije davala mnogo, ali je hranila generacije.
