Gay donira spermu na kućnom pragu: Već ima desetoro djece

Prošlog je tjedna Britanac Kenzie Kilpatrick postao otac osmi put, a dvoje je djece na putu. Iako oduševljen i ponosan, u životima svoje djece neće igrati nikakvu ulogu - on samo donira spermu. Ima 26 godina, homoseksualac je i trenutno nema partnera, a prošli su ga tjedan proglasili jednim od najplodnijih donatora sperme u zemlji. Svoju je priču odlučio javno ispričati za Daily Mail.

Dosad je pomogao devet lezbijskih i jednom heteroseksualnom paru da se ostvare kao roditelji. 

- Odličan je osjećaj pomoći tolikim ljudima u tako malo vremena, ali zasad sam odlučio uzeti pauzu. Možda eventualno uskočim dosadašnjim parovima ako požele proširiti obitelj, ali nije mi cilj naseliti svijet svojom djecom - odlučan je Kenzie.

Kaže kako novac ne uzima, jedino traži da mu se podmire putni troškovi. Zna sva imena svoje djece, ali ne veže se uz njih jer ih gleda kao donacije. Otkako je prošle godine na Facebooku prvi put ponudio svoje usluge, javile su mu se stotine zainteresiranih parova. Kenzie radi mimo zakona o oplodnji jer, kako kaže, djeca nemaju cijenu.

- Ja na to gledam kao na mijenjanje života drugih ljudi nabolje. Srce mi je puno dok slušam priče parova kojima sam pomogao da dobiju dijete. Ne želim biti anonimni donator kojeg će netko izabrati jer ima plave oči ili odbiti zbog obrazovanja - objašnjava.

Ali što je s djecom? Za 18 godina bi ovom mladiću na vrata moglo doći desetoro odraslih ljudi koji žele upoznati oca. Kenzie je po tom pitanju otvoren za sve mogućnosti. Ipak, najviše od svega je želio dobiti i odgajati vlastito dijete sa svojim partnerom, s kojim se u međuvremenu rastao. Što se tiče oplodnje, vrlo je odgovoran - provjerava svaki zainteresirani par je li u stabilnoj vezi i može li financijski podnijeti brigu o djetetu. Također pazi da svoje "donacije" rasporedi geografski kako bi se umanjila mogućnost upoznavanja i susretanja braće i sestara i spriječio eventualni incest.

Kenzie živi zdravim životom - ne drogira se, pije vrlo malo alkohola, nema zdravstvenih problema i prakticira siguran seks, ali svejedno prije svake donacije odlazi na detaljne liječničke preglede. Većina parova želi ostati s njime u kontaktu, čak je i držao u naručju svoju novorođenu djecu. Osjeća li što kad mu djeca dođu na svijet?

- Naravno da osjećam, plačem svaki put. Ne mogu si pomoći, bebe me osvoje na prvu. Čujem kako imaju moj nos i oči, ali druženje s njima poistovjećujem s ljubavlju prema nećacima, sve je to jako slatko, ali ne bih za sebe, hvala - priznaje.

S parovima se nalazi u unajmljenim apartmanima - sve započinje ugodnim razgovorom i večerom uz vino, a potom se Kenzie osamljuje u sobi pored kako bi mogao u miru "obaviti posao". Uzorak sperme daje budućoj majci i ona ga sama aplicira u sebe. Hvali se kako su svi njegovi parovi zatrudnjeli iz prvog ili drugog puta. 

Ishodište Kenziejeva stava prema roditeljstvu može se naći u njegovoj prošlosti. Roditelji su mu se razveli dok je on imao pet godina, a odgojila ga je druga žena. Otac je bio tek prolazna figura u njegovu životu. Tek su se nedavno opet povezali preko Facebooka. I loš psihijatar uočio bi poveznicu - donirajući spermu Kenzie je također samo prolazna figura u životu svoje djece. 

Posebno ga je rastužilo što se jedan lezbijski par predomislio nakon što je žena već zatrudnjela. Željele su se riješiti djeteta jer obitelj jedne od partnerica nije podržavala njihovu odluku o roditeljstvu.  

- Rekao sam im, ako je stvarno tako, ja ću uzeti to dijete. Nije da mi to sad treba u životu, ali odgojit ću ga. Pomogao sam u njegovu stvaranju i, ako roditelji odbace dijete, ja ću ga uzeti pod svoje, dijete nije ni za što krivo - dodaje Kenzie.

Nakon prekida s dečkom pao je u depresiju i prestao raditi. Vratio se živjeti sa ženom koja ga je odgojila, a već se upisao za donaciju koštane srži kako bi nastavio pomagati, ali na drugačiji način. Sva su mu se djeca rodila zdrava i on će na neki način uvijek biti dijelom njihova života - ali ne i financijski. Svi su parovi potpisali ugovor kojim Kenzieja oslobađaju bilo kakve novčane odgovornosti.

- To je pitanje povjerenja. Ja majkama moram vjerovati kako neće tražiti da plaćam alimentaciju, a one meni da neću tražiti prava na djecu - zaključuje Kenzie.