Hvatač snova stavite uz krevet i spavat ćete bolje, bez buđenja

Snovi su Indijancima oduvijek imali mnogo značenja, a jedna od najstarijih tradicija vezana je uz vjerovanje kako je zrak oko nas prepun dobrih i loših snova te naša sudbina i životne odluke ovise o tome koji nam se snovi uvuku u podsvijest tijekom noći. 

Dio je tradicije i vješanje hvatača snova (eng. dream catcher), ručno pletenoga kruga, isprepletenog mrežom koja sliči paukovoj, uz uzglavlje kolijevke u kojoj spava dijete ili iznad kreveta odrasle osobe.

Vjerovalo se kako takav hvatač propušta dobre, a zaustavlja loše snove. Izvorno, hvatači snova pojavili su se u plemenu Ojibwa, koje je zapadna grana Indijanaca Chippewa. Oni su s jezerskog područja prodrli na velike prerije Sjeverne Amerike i usvojili kulturu bizona.

Postali su poznati kao Bungee ili Plains Ojibwe, a zadržali su se u Sjevernoj Dakoti na područjima današnjih rezervata Turtle Mountain i Rocky Boy u Sjevernoj Dakoti i Montani. 

Simbol ujedinjenja

Poslije su hvatače snova brakovima i trgovinom preuzela još neka plemena, a poznato je da su ih izrađivali i prvi narodi Kanade. Tradicija se posebno proširila nakon panindijanskog pokreta 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, kad su se preživjela plemena počela ujedinjavati. Stoga mnogi hvatače snova smatraju i simbolom indijanskog ujedinjenja te općim simbolom identifikacije.

Prvi hvatači snova bili su namijenjeni prepoznavanju prirodne mudrosti, a u plemenu Ojibwa najčešće su ih pleli djedovi i bake za novorođeno unuče, objesili bi ih iznad kolijevke, da bi djetešce lijepo sanjalo. Svaki, pa i najmanji pokret pera značio bi prolazak još jednog prekrasnog sna, a to je i zabavljalo dijete koje bi ležalo ispod njega.

Tradicionalno, pleli su se od grančica crvene vrbe, a za pletenje mreže rabile su se stabljike koprive i crvene grančice sviba. Te su se grančice skupljale svježe i savijale u krug u spiralnoj formi te sušile. Upotrebljavalo se prirodno perje, a u svaki hvatač snova bio je upleten i jedan poludragi ili dragi kamen.

Kad se u mrežu uhvati dobar san, on lagano prolazi njome i spušta se na uzglavlje. Mekano pero (ili perje) isprepleteno oko kruga koji drži mrežu predstavlja dobar zrak i pomaže da se dobri snovi lagano spuste u našu podsvijest, tako lagano da se često ne možemo sjetiti što smo sanjali.

Zaštitna mreža

Istodobno, loši snovi “ne znaju” put kroz mrežu, zbunjeni ostaju zapetljani u njoj sve do prvih zraka sunca. Tada isparavaju iz mreže kao kapi vode na suncu i nikad ne uspiju doći do naše podsvijesti te nam nanijeti zlo. Legenda kaže kako se izvorno za pletenja hvatača snova za žensku djecu upotrebljavalo pero sove, kao znaka mudrosti, a za dječake su se pleli hvatači s perom orla kao simbola hrabrosti.

No to ne znači kako je takva upotreba perja bilo strogo ograničena prema spolu, odnosno pri izradi hvatača snova za odrasle ono se najčešće i nije rabilo. Postoje dvije različite legende o tome kako je nastao hvatač snova.

Obje kažu kako je stari duhovni vođa Lakota jednom bio na visokoj planini i imao viziju. Prikazao mu se Iktomi, sin boga stvoritelja, božanstvo koje je bilo poznato mnogim plemenima Sjeverne Amerike. Ukazao mu se u obliku pauka prevaranta, a to je izvorni oblik koji su mu mnoga plemena pridavala, iako se mogao prikazati i u drugim oblicima, pa i u ljudskom. Dok je govorio, Iktomi je uzeo vrbinu grančicu u koju je bilo upleteno perje, konjsku dlaku i kuglicu te počeo plesti mrežu.

Govorio je duhovnom vođi o ciklusima života, od toga kako život počinjemo kao djeca, putujemo kroz djetinjstvo do odrasle dobi i onda prema starosti, gdje ponovno postajemo kao djeca i završavamo ciklus. Iktomi je rekao kako u svakom ciklusu života postoje dobre i loše sile koje djeluju na nas i, ako slušamo dobre, one će nas usmjeriti u pravom smjeru.

Ako poslušamo loše sile, one nas mogu odvesti u pogrešnu smjeru i povrijediti. Ukratko, te sile mogu utjecati na našu sudbinu. Kad je završio s pričom, Iktomi je starješini dao mrežu i rekao kako je ona savršen krug s rupom u sredini te kazao da se ljudi mogu koristiti tom mrežom kako bi postigli svoje ciljeve, čineći dobro provesti svoje ciljeve te živjeti snove i vizije.

Ako vjerujete “velikom duhu”, mreža će filtrirati dobre ideje i zarobiti loše, koje vam tako neće moći nauditi. Zbog toga danas mnogi Indijanci iznad kreveta imaju hvatača snova koji “prosijava” dobro i zlo koje pokušava ući u njihov život.

Druga legenda kaže kako je pauk mirno pleo mrežu iznad uzglavlja starice Nokimis. Jednog je dana došao njezin unuk i popeo se na stolac s cipelom u ruci da ubije pauka, no baka ga je zaustavila. Kad ju je pitao zašto štiti pauka, samo se nasmiješila. Te joj se večeri pauk obratio i zahvalio joj što cijeni njegov rad te joj je rekao da će joj zato dati dar.

Kad je mjesec obasjao njegovu mrežu, rekao je: “Ovo je moj dar tebi. Svaka mreža koju mjesec osvijetli zadržat će loše snove i zlo daleko od jastuka osobe koja spava ispod njega”.

Lovac na snove kćeri autora ‘Lovca u žitu’ 

“Lovac na snove” (“Dream Catcher”) naslov je knjige memoara Margaret Salinger, kćeri J. D. Salingera, koja piše o životu sa svojim poznatim i povučenim ocem. Knjiga nudi pogled na poznatu i skrivenu stranu pisca čija su djela mnogi obožavali. Margaret je jedanput rekla kako ju je pisala zato da pokaže i drugu, ljepšu stranu očeve biografije i sna koji je živio. 

Koliko je važna boja osnove ili niti

Postoje različite pretpostavke o tome koje bi boje trebalo upotrebljavati u izradi osnove hvatača. No tradicija govori kako sve ovisi o tome koje snove treba “probrati”: za ljubavne birajte ružičastu, za tužne snove plavu, narančastu ako vam je dosta života, krem ako želite seksi snove... No najčešće je mreža bijela. 

Izradite sami svoj hvatač

Trebaju vam: Snažna nit za mrežu, drveni ili metalni prsten, vrpca od antilopa, kristal, perla ili stakleni kamen te perje

Izrada: