Jean Paul Gaultier: Odlazi li (prerano) još jedan velikan?

Nema šanse da bilo što vezano za francuskog i svjetskog modnog velikana Jeana Paula Gaultirea prođe nezapaženo! A najmanje poruka modnom svijetu da odustaje od rada na svojoj pret-a-porter modi... No sve je moguće, jer Gaultier dao je puni smisao pojmu “entfant terrible”, pojmu zločestog djeteta, s kojim su i sva iznenađenja moguća, a JPG se potrudio i da nam ih priskrbi. Izjavio je da mu “komercijalna ograničenja i frenetičan tempo kolekcija ne ostavljaju nikakvu slobodu, ni vrijeme potrebno za nove ideje i inovacije”. 

Odlučio je odstupiti. Kolekcija koju je pokazao na posljednjem Paris Fashion Weeku pokazala je da ima pravo - nije ju se moglo hvaliti kao one prije kad je njegov genij blistao, spajajući francuski modni duh i novi modni poredak u kojem se Raf Simons usudio “prekrojiti” duh Diora i u tome uspio, a Lagerfeld naći snage za novo lice Chanela koji upravo puni kupcima pariške Chanelove dućane. Gaultieru to nije uspjelo, no možda i hoće ako podrijetlo odustajanja nije njegovo loše zdravstveno stanje, o čemu se itekako govori u kuloarima. Ali, taman da ništa više ne napravi, Gaulter ostaje prvoklasnom modnom institucijom i spomenikom kulture 20. stoljeća, kojoj je dao maksimum. Pokazale su to brojne izložbe, pa i posljednja u londonskome Barbicanu, u kojem su i velike modne izložbe redovite, a poučavaju nas u kojoj je mjeri moda pitanje kulture i umjetnosti. Za Jane Alison, voditeljicu likovnih umjetnosti u Barbicanu, Gaultier je “umjetnik koji neprestanim transformacijama, transgresijama i reinterpretacijama briše granice između kultura, ali i spolovima, redefinirajući pojam androginije ili potkopavajući hiperseksualne modne kodove”. 

Zvuči to i preozbiljno s obzirom na činjenicu da je Gaultier na otvorenje te izložbe došao u dugoj crnoj suknji s visokim prorezom, pozirajući s nogom pruženom kroz prorez, “ismijavajući” poznatu pozu Angeline Jolie koja još traje u pamćenju poklonika pop-kulture. Dug je put prošao Gaultier - rođen 1952. u pariškome predgrađu - otkad se zaljubio u modu zahvaljujući svojoj neuništivoj baki Marie Garrabe do danas kad izgovara svoj adieu modi. Kad su bankrotirali, ona je noću radila kao medicinska sestra i učinila sve da otvori salon ljepote i pokrene život u pozitivnom smjeru. U bakinu je ormaru ugledao i ženski korzet, kakav će, doživotno fasciniran time, u njegovoj dizajnerskoj “preradi” proslaviti Madonnin ružičasti korzet oštrih konusnih košarica na turneji Blonde Ambition 1992. Cijeli je život bio teatralan, gladan spektakla, groteske, ružnoće iz koje će izmamiti grotesknu ljepotu. I posljednji pret-a-porter šou s kolekcijom za proljeće i ljeto 2015. održan u kinu Le Grand Roux u pariškome drugom arondismanu, karikirao je poput burleske temu izbora za miss: plesačice odjevene u prugaste suknjice s tipično njegovim retonskim prugama jasno su to pokazivale nošenjem lenti. I sam je na kraju navukao lentu na kojoj je pisalo “enfant terrible”, postajući time “miss zločestoće”... 

Naravno da mu nikad ništa nije bilo sveto, pa ni visoka moda: svoju je najnoviju haute couture kolekciju ovog proljeća finalizirao poslavši na pistu brkatu pobjednicu Eurovizije Conchitu Wurst odjevenu u tešku gotičku toaletu... Naravno da Gaultieru ni spolna podjela nikad nije bila sveta, ali su ludorije zato uvijek bile dobro došle. Zahvaljivao je to Pierru Cardinu za kojeg je počeo raditi već s 18 godina! S Cardinom je sve bilo moguće, govorio je Gaultier, pa i sulude ideje. I sam prepoznatljiva izgleda poput kakva klauna - gotovo uvijek u prugastoj majici, s poblajhanom kosom, pretjeranih gesta - Gaultier je, međutim, bio pravi modni mag. Digao je spomenik mornaričkoj majici prevedenoj u modni jezik. Prepoznatljive je pruge uselio u sve modne žanrove: prugasta je bila duga “pernata” haljina, prugasti su i kaputi i jakne koje je dizajnirao za Lindex, a upravo su predstavljene i prodavane u Lindexovu dućanu u Zagrebu. 

Tu je i tipičan njegov tatoo-uzorak na majicama. Za njega je čvrsto vezan i punkerski stil. Kritičari su sjajno uočili da je Gaultierov punk upravo suprotan onom destruktivnom, Vivenne Westwood. U rujnu 1984. on šalje na pistu mladiće u suknjama. Kakva revolucija! U mnogih je naroda muška suknja dio narodne nošnje. Ali za zapadnog je urbanog muškarca suknja bila tabu. Gaultier ga je razbio. Htio je, kaže, pokazati i zavodničku stranu muškarca uz kojega se uvijek ističe samo muška snaga. Tabu se i dalje polako topi, a Gaultier ne prestaje poticati takve modne promjene. Svjestan da je njegova ekscentričnost postala trend, kao što su nakon Madonnina korzeta i grudnjaka koji je lansirao kao odjeću, modne piste toliko bile preplavljene grudnjacima, da je modna kritičarka Suzy Menkes zapisala kako bi se mogao obogatiti da uzima tantijeme od svakog grudnjaka koji se otada pojavio na pisti.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!