Kao umjetničko djelo - nakit je važan dio našeg identiteta

Kad je 70-ih godina mladi svijet izašao na ulicu u odjeći koju je krasila gomila "ziherica" bilo je jasno: to su punkeri. Desetljeće ranije hipiji su imali svoj ukrasni znak pripadnosti – metalni obruč iznutra podijeljen na tri dijela, čija je poruka bila "vodite ljubav a ne rat". 

To je vrijeme kad se rađa i takozvana konceptualna umjetnost, kad i nakit doživljava veliku promjenu, jer mu je poruka koju nosi svojim oblikom i sadržajem važnija od ukrasne funkcije. Tu prestaje biti važan i nakit kao statusni simbol. A mijenja se i dotadašnji odnos prema nakitu kao ukrasu tijela. Nakit ostaje na tijelu ali nije nužno da ga i ukrašava. Tako nakit postaje neutralnim umjetničkim djelom. Klasični nakitarski obrt dobiva modernijeg susjeda: umjetnički nakit koji ne mora biti od zlata, srebra i dragog kamenja. 

Velika je to revolucija, a u nju su uključeni svi s talentom oblikovanja, nezavisno od toga imaju li ili nemaju novaca za kupnju zlata... Nakit se radi od svih dostupnih materijala. I mi danas više i ne mislimo da je to nešto neobično. Važan je dizajnerski talent, a u ponudi nebrojenih likovnih poetika koje nam se nude u obliku umjetničkoga nakita, biramo upravo nakit kojim određujemo svoj vlastiti identitet. Tako kažu teoretičari nakita, koji svoja znanja o tome crpe iz povijesti umjetnosti, psihologije, antropologije, etnologije, pa čak i filozofije. 

Zato je danas vrsni autor umjetničkog nakita poštovan kao umjetnik više negoli kao zlatarski obrtnik čak i ako nakit oblikuje u čistom zlatu. No  rijetko kad biramo nakit svjesni svega toga. Biramo ga instinktivno, potaknuti trenutačnom modom i znanjem što se sve nudi na tržištu koje nam je dostupno. U nas, suvremeni umjetnički nakit biramo između nakita koji nam nude velika renomirana imena, ili nakita kojeg oblikuju članovi Ulupuhova Sekcije za oblikovanje metala, ili nakita čiji autori su okupljeni u Klub prijatelja nakita. Upravo su se ovi potonji predstavili sjajnom izložbom "Vis a vis" u Medijateci Francuskoga instituta u Zagrebu!

U izlozima Instituta otvorenima prolaznicima Tesline i Preradovićeve ulice, stoje ogrlice, prstenje, broševi, narukvice 25 članova kluba čije je oblikovanje inspirirano francuskom povijesti, kulturom, umjetnošću – i likovnom i književnom – i arhitekturom... Kustosica im je Sonja Švec Španjol čime se potvrđuje da je takvome nakitu mjesto u galerijama. Potvrđuju to mnoga poznata umjetnička imena iz Kluba  Eva Lumezi Šimatović, Smiljka Franjić, Tomislav Pađen, Mario Nokaj, Dubravko Jagarinac... 

Potvrđuju to i  mnogi primjeri s izložbe. Ljepote francuske Provence Zdravka Radić primjerice iskazuje ogrlicom od srebra, aventurina i rubina oblikovanom poput grančice s fragilnim bobicama. Ogrlica Sandre Zubčić "Les yeux" od mesinga inspirirana je pak pjesmom "Oči" Renea F. A. Prudhommea i nalik je na oko s trepavicama. Dina Grgurić radi golemi kuglasti prsten "Bretonov zagrljaj" od srebra, tikve i laka... Baudelaireovi "Cvjetovi zla" potakli su Petru Podnarčuk da svoju voluminoznu ogrlicu načini od impregniranih kružno krojenih listića gaze, suhog cvijeća i čelične žice.  Glasoviti dizajner stakla Rene Lalique pokreće izgled omčaste ogrlice Marija Nokaja od srebra i australskog opala... Klub ljubitelja nakita koji je osnovan 2010. a okuplja 34 člana, i danas vodi začetnica Sabina Kolonić koja se na izložbi predstavlja ogrlicom od lave, mesinga i papira naziva "Papillon" prema pjesmi De Lamartinea.

Upravo nas ona podsjeća na samostalne i kolektivne izložbe članova  Kluba u HDLU-ovu Artomatu, na Perwoll Fashion.hr-u, u Galeriji Greta... Svi su oni odavno izborili ravnopravnost različitih materijala od kojih rade svoj nakit, s dragocjenim, skupim materijalima. Jedino se još fimo-masa u nas čvrsto drži kao hobistički materijal, iako na primjer u njemu Sandra Zubčić sjajno oblikuje svoje radove, i mada u svijetu dizajnerski predmeti od fimo mase stoje u stalnim postavima muzeja...