Zaviruješ ispod kauča, to je sad već ona očajnička faza kad znaš da ga sigurno nećeš tu nać, ko što znaš da Hajduk neće dobit u gostima, al ipak gledaš. Imam osjećaj da sam pola života proveo tražeći daljinski
Nevjerojatan misterij taj daljinski upravljač, ali stvarno. Dođeš napokon doma sav sretan, izvališ se na trosjed s idejom da ćeš sad fino gledati neku seriju na Netflixu ili šta već, pojest štokod i ka bog. Ali ne. NJEGA nema.
Pipaš rukom iza sebe, nije tu. Gledaš okolo jel pao na pod. Nije. Sad si već živčan.
Zaviruješ ispod kauča, to je sad već ona očajnička faza kad znaš da ga sigurno nećeš tu nać, ko što znaš da Hajduk neće dobit u gostima, al ipak gledaš. Je, imam dvoje djece i daljinski je čas ovamo, čas onamo. Al to govno ima ugrađenu mogućnost trans... Kako se ono zove? Nije transplantacije nego transmisije. E, da, transmisije.
Imam osjećaj da sam pola života proveo tražeći daljinski upravljač. Ali ozbiljno. On vidi da ja dolazim doma i negdje se sakrije. Nekad ode i u drugu sobu. Ima noge, majku mu. Prokleto daljinsko samoupravljanje.
Onda se sjetim:
- Aha! Imam te!
I skinem aplikaciju na mobitelu koja "glumi" Samsungov daljinski.
- Doskočio sam ti, Samsunže. Pali pilu!
I stisnem okruglu crvenu tipku na zaslonu mobitela, ali ma kakvi. Dobijem ovo:
Naime, da bi radila aplikacija , odnosno da bi mobitel glumio daljinski - a to onda valjda znači još gore jer ću sad po logici stvari izgubiti ne samo daljinski nego i mobitel koji misli da je daljinski, al dobro - dakle, da bih mobitel pretvorio u daljinski moram prihvatiti nekakvu poruku koju mobitel šalje televiziji. A ne mogu je prihvatiti kad je daljinski u bijegu! Začarani krug, nikako ne mogu upaliti TV (koji btw nema tipku da ga upališ ručno). Sad sam već duboko uvjeren da su televizija i daljinski u dosluhu.
Trebao bih biti dosta naivan pa da povjerujem kako je to sve slučajnost. Misteriozni nestanak daljinskog, govori mi moj detektivski njuh, direktno je povezan s televizijom. Aparati jednostavno otkazuju poslušnost gospodaru.
Tražio sam posvuda, čak sam i frižider otvorio misleći si da ga nisu djeca slučajno gurnula tamo. I onda kad sam već izgubio svaku nadu, ugledam ga. Gore na polici kako čita knjige, Povijest CIA-e i svo ostalo štivo koje tamo skuplja prašinu.
Ova neravnopravna borba čovjeka i daljinskog samoupravljača završit će na kraju porazom mojim, ćutim to. Ali jednom sam negdje pročitao "Gentlemani se bore za unaprijed izgubljene stvari". A daljinski je točno to.
