Zapalite svijeću uvijek u isto vrijeme kako biste se povezali s najmilijima ili preminulima. Pamen nam omogućava da se povežemo s nekim višim, unutarnjim znanjem i mudrošću
Moć plamena: Upalite svijeću i privucite ljubav, zdravlje, novac
Kad smo sami ili usamljeni, njezin nas plamen može povezati s milijunima ljudi koji u istom trenutku sjede pored plamena svijeće. Kad osjećamo tugu ili žaljenje zbog krivo izgovorenih riječi ili nečega što nismo izrekli, možemo upaliti svijeću i preko njezina plamena u mislima poslati poruku osobi kojoj nešto želimo prenijeti.
Paljenjem svijeće uvijek u isto vrijeme možemo se povezati s prijateljima ili rođacima na drugom kontinentu i posvetiti nekoliko trenutaka dok gledamo u plamen razmjeni dobrih želja i ljubavi. Lojanice, pa kasnije voštane svijeće tisućama su godina bile jedan od znamena obožavanja.
U Egiptu i na Kreti oko 3000 godina prije Krista lojanice su se palile u čast bogova, u ranoj kršćanskoj tradiciji voštanice su označavale odanost Djevici Mariji, a i danas ih u palimo iz sličnih razloga. Među ostalim, i zato da nas svjetlo obrani od zla. Danas se ritual paljenja svijeća koristi kao dio magičnih i spiritualnih obreda.
S razvojem tehnologije i svijeće su postale raznolike, pa možemo birati one u boji, s mirisnom notom, dodatkom eteričnih ulja koja plamenu daju posebnu magiju, pa i u različitim oblicima. No posebnu atmosferu, magiju i čaroliju možete stvoriti i običnom svijećom od bijeloga voska, koja je simbol jednostavnosti, istine i čistoće. Iskoristite tu ljepotu u svakodnevnim situacijama.
Ako vam je važno postići ugodnu atmosferu za važan obiteljski razgovor te podići razinu komunikacije tako da ima manje nerazumijevanja i povišenih tonova, jednostavno upalite svijeću na stolu oko kojega će se okupiti obitelj. Njezin plamen obično čini da se u razgovoru koriste tiši tonovi, da su sugovornici mirniji i tolerantniji jedni prema drugima Štoviše, ako želite svima za stolom dati podjednaku priliku da iskažu argumente i mišljenje, iskoristite svijeću kao sat.
Ljudi su svojedobno u međusobnoj komunikaciji mjerili vrijeme tako da bi svijeću zarezali na nekoliko odjeljaka pa bi svaki sugovornik imao vremena dok njegov dio svijeće ne dogori. Svijeće su jedan od nezaobilaznih alata ako želite sačuvati romantiku te povratiti osjećaj zajedništva i međusobnog povjerenja u vezi. Obrok koji pojedete uz svjetlo svijeće je poseban, ako sa svojim partnerom održite praksu da barem jednom u dva tjedna večerate uz svijeće, to će bez sumnje pomoći da razvijete skladnu i lijepu vezu.
Prvi magični rituali u kojima se koristi svjetlost svijeće bilježe se kod Egipćana, otprilike u 3. stoljeću prije Krista, kad su se one koristile da potaknu kreativne snove. Tada se to nazivalo “sanjanjem istine” – čovjek se povlačio u mračnu pećinu koja je imala jedini izlaz prema jugu i tu bi u potpunome mraku gledao u plamen svijeće. Zatim bi čekao da se u njemu ne prepozna božanstvo. Tada bi spavao i vjerovalo se da će mu Bog ili Božica u snu dati odgovore na pitanje ili problem za koji je tražio rješenja.
Danas bi se taj ritual mogao poistovjetiti s ritualom paljenja svijeće u prostoru u kojemu čovjek želi meditirati. Iako je prvenstveni cilj stvaranje posebne atmosfere, a kod nekih i čarolije, mnogi će i danas reći da je plamen svijeće ono što nam omogućava da se povežemo s nekim višim, unutarnjim znanjem i mudrošću.
Narodna povijest bilježi ritual prizivanja ljubavi
Djevojke su svojedobno provlačile isprepletene pribadače kroz vrh zapaljene svijeće, uz brojalicu kojom su prizivale da mladić kojega su odabrale nema mira dok se njegovo srce ne spoji s njihovim.
Tada bi čekale da svijeća gori do mjesta u koje su pribadače ubodene i ako bi ostale isprepletene, smatralo se da će njihov ljubavnik doći. Alternativa tom tumačenju bilo je ono da dvije pribadače označavaju dva mladića te da djevojka treba izabrati onoga čija je pribadača ostala na mjestu.
Kad svijeća dogori do mjesta na kojemu su pričvršćene, njegova je ljubav – postojanija. Rituali s pribadačama koristili su se i kad su se ljudi htjeli osloboditi nekih negativnih navika, razočaranja ili tuge. Pribadača se provlačila oko 2,5 centimetra u svijeću, uz brojalicu u kojoj ju se pozivalo da spali negativne navike ili tugu koja nas muči.
Tada je trebalo ostaviti svijeću da dogori do mjesta gdje je pribadača te pustiti da ona padne na tanjurić na kojemu se svijeća nalazi, nakon čega je na plamenu trebalo spaliti mali komadić crne vune. “Gori, tugo i nevoljo”, riječi su kojima možete “ispratiti” tugu, na primjer. Tada pribadačom treba zahvatiti mali komadić voska koji je pao na tanjurić i brzo ga spaliti da nestane.
Na kraju, na komadu čistoga papira ispišite svoje sljedeće korake u životu, oslobođeni od ružne navike ili tuge. U međuvremenu, pustite svijeću da dogori do kraja.
Pročistite prostor u kojem živite
Svijeća i danas ima posebnu snagu i može se koristiti u ritualima kojima želimo pročistiti prostor u kojem živimo i radimo te potaknuti pozitivne promjene u poslu ili ljubavi. Pritom možete koristiti svijeće u boji, koje nose i određenu simboliku.
Naprimjer, žuta predstavlja sunce koje donosi energiju i plodnost u vaš život, dok će ružičasta potaknuti određena pomirenja, dobre obiteljske odnose ili imovinu. Odlučite se za bijelu svijeću ako ste spremi za nove početke, a sivu ako želite ostvariti skrivene želje. Ne zaboravite i na mirisne svijeće, koje mogu pročišćavati, umiriti ili razbuditi.
Plamen ih je približio suncu i plodnosti
Dijete koje poželi želju i snažnu puhne u svjećice na rođendanskoj torti na poseban je način povezano s bogatom poviješću i mitologijom ranijih naroda, koji su palili lojanice da osvijetle mračnu pećinu ili da si osvijetle put.
Plamen svijeće povezuje nas kroz vjekove sa seljacima i zemljoposjednicima koji su nosili plamen svijeće u procesijama tijekom različitih sjetvenih ili žetvenih festivala kroz polja, prizivajući snagu boga Sunca, od kojega su tražili da osigura plodnost ljudima, životinjama i zemlji.
Plamen svijeće povezuje nas s brižnim ženama koje su nekad uz plamen svijeće satima sjedile uz bolesnu djecu ili umiruće rođake, u nadi da će vatra osnažiti bolesnoga, a umirućoj duši osvijetliti put. Kad svijeća dogori ili kad utrnemo njezin plamen, više nećemo osjećati njezinu toplinu i neće osvjetljavati prostoriju u kojoj sjedimo, ali njezin sjaj ne nestaje – osjećamo da nas je obasjala ljubavlju, toplinom i ljekovitom energijom. I onaj tko gleda plamen u nekoj tuzi, boli ili strahu, osjetit će olakšanje.