Muškarci odgajatelji kažu da je s djecom lakše nego odraslima

Ante Žuvela (30) odgojitelj u vrtiću postao je spletom okolnosti i zasad je jedini u Splitu. Studirao je na Kineziološkom fakultetu, ali je  nakon ozljede morao prekinuti studij. Tada je počeo tražiti nešto u što bi mogao uključiti sport, ali i rad s djecom. Odgovor je našao na studiju predškolskog odgoja i kaže, nije pogriješio. 

- Kada sam došao predati papire za studij, djelatnici u referadi su bili oduševljeni. 

Isprva nisam razumio čemu toliko oduševljenje jer, naime, nisam ni bio svjestan da na tom fakultetu uopće nema muških studenata. Tako je na godini bilo 49 žena i ja - smije se Ante i dodaje kako su predmeti bili jako zanimljivi te je sve završio u roku. 

Sada već petu godinu radi u vrtićima grupe Marjan. Tri je godine radio na zamjenama, a posljednje dvije ima svoju grupu u vrtiću Mandalina u kojem je prošle godine napokon dobio stalan posao.  

- Dok sam bio na zamjenama, radio sam i u jaslicama, s bebama. To je mnogo zahtjevniji posao. Djeca u vrtićkoj skupini su već razumna, možeš im sve lijepo reći, oni će poslušati. S bebama moraš imati mnogo nježnosti i strpljenja jer im ne možeš objasniti zašto ih je mama tu ostavila. A kada sam došao u jaslice, kolegice su mi rekle da će me poštedjeti mijenjanja pelena, ali ja sam želio naučiti. Nisam mogao čekati da im netko promijeni punu pelenu, a da ja stojim po strani - govori Ante. 

Bilo ga je, priznaje, strah reakcije okoline kada je upisao fakultet. Od svojih je roditelja uživao bezrezervnu podršku, oni su ponosni na odabir njegova zanimanja, ali neki prijatelji i ekipa iz teretane u kojoj je dotada radio, reagirali su s podsmijehom ili, u najmanju ruku, s čuđenjem. 

- Rekao bih da radim u vrtiću, a onda bi oni ostali šokirani i nakon nekoliko sekundi šutnje rekli bi: ‘A daj, ajde sad ozbiljno, što radiš?’. Ali, ja sam sa svojim poslom prezadovoljan. Lakše je raditi s djecom nego s odraslima. Na prijašnji sam posao znao ići raditi u grču, a danas radim s osmijehom na licu – kaže nam Ante kojemu je najvažnije da su ga roditelji djece brzo prihvatili iako su neki bili iznenađeni da ih odgaja “muška teta”.

A da djeca iz njegove grupe poštuju Antu kao autoritet osvjedočili smo se i sami. Pri izlasku na igralište strpljivo je pomagao nekima obuti tenisice, dok su se drugi slagali u vrstu. Nije to bila vojnička vrsta - mališani su stajali u redu, igrali se, gurkali, smijali... Kada su svi bili spremni, Ante je stao na čelo kolone kako bi im rekao na koje igralište idu. Smireno izbroji: “Jedan...dva...tri!”. I nastala je apsolutna tišina! A kada smo pitali djecu je li barba Ante strog, svi su uglas povikali: “Neee!”

Humor i šarm  stričeka Boška oraspolože svakog mališana...

Odgojitelja Boška Abramovića (39) u zagrebačkom vrtiću Vladimira Nazora poznaju sva djeca. Kad se on pojavi na vrtićkom igralištu, odjednom desetak dječjih glasića počne dozivati: “Striček Boško, Boško”. Ozarenih lica što ga vide, u zagrljaj mu trče i mališani kojima on nije odgojitelj. Boško se javlja svima. On, naime, poznaje i djecu koja nisu u njegovoj grupi Ribice.

- Sigurno 90 posto djece poznajem u vrtiću. Svima znam i imena - kaže Boško, rodom iz Crikvenice, koji je Pedagošku akademiju završio u Petrinji. Sa suprugom koja radi kao logopedica u osnovnoj školi ima dvije kćerkice. Mlađoj, koja sad ide u prvi razred osnovne škole, on je bio odgojitelj dok je išla u vrtić. A djecu s kojom radi, kaže nam, poznaje kao i svoju. S njima je od njihove prve godine života. I sve o njima zna. Od Boška njegove Ribice ništa skriti ne mogu.

- S njima sam od jaslica. Nije mi teška ni ta pelenaška faza kad su još sasvim maleni i ne govore te ih stalno treba presvlačiti. Svoj posao radim s užitkom i nikad ga ne bih mijenjao - ističe Boško u čijoj je grupi 26 djece. Sedam djevojčica i čak 19 dječaka. S disciplinom nema problema. Sva ga djeca bespogovorno slušaju. Kod njega kaže, vlada, vojni sustav - red, rad i disciplina, ali sve kroz igru i veselje.

- Znate što me najviše ispunja srećom? Kada na ulici u pratnji roditelja ili djeda i bake sretnem svoju djecu, a oni kad me vide presretni mi potrče u zagrljaj. Isto je tako i s djecom koju sam ispratio iz vrtića i sad su u školi. To znači da ste sigurno napravili dobru stvar - kaže na kraju Boško, jedini muški odgojitelj u svom vrtiću.

Roker koji zna put do dječjeg srca 

Marko Odak, odgojitelj u dječjem vrtiću Špansko, u mladosti je sanjao kako će jednog dana biti rock and roll zvijezda. Planovi  koje je imao nisu se izjalovili jer on je to i postao, ali u vrtiću. Za svoje mališane Marko je “striček s gitarom” koji pjesmom tjera sve dječje brige i nezadovoljstva. 

- Za posao odgojitelja odlučio sam se slučajno ili ipak ne postoji slučajnost, ali bilo je otprilike ovako: 1992. razmišljao sam o studiju prava ili povijesti, a onda kako sam otišao u Zadar (bilo je ratno vrijeme, pa je iz mog Šibenika bilo teško doći do Zagreba) odlučio sam nešto upisati, a to nešto bio je Učiteljski fakultet. Sviranje gitare me obilježava pogotovo stoga što sam ponosni vlasnik dva CD-a s vlastitim dječjim pjesmama koje zaista izvrsno prolaze kod djece kao najiskrenije publike. Tako, na primjer, kad mi je glavna medicinska sestra rekla da bih trebalo poticati djecu da jedu voće, napisao sam pjesmu o voću koju čim otpjevam djeca jurnu u kupaonicu prati ruke uz vesele povike: ‘Voće, voće jede ga tko hoće, jabuka je zdrava poslastica prava. 

Naranča i limun i jedna banana puni vitamina zdrava su hrana’. Što se tiče reakcija roditelja, bilo ih je, a i još ima malo skepse i bojazni da jedan muškarac pa još duge kose može dobro odgajati i čuvati njihovo dijete, ali dosad bi to brzo nestalo, mada mislim da neke stvari cure još rade mnogo bolje od mene (na primjer, kad u predbožićno doba radimo ukrase dođe do izražaja ono nešto što žene imaju, a da ne kažem da žene ipak mogu raditi jednu stvar i misliti na još dvije). 

Najviše me veseli što se uloženi trud i rad vrlo brzo vraćaju. Kad sam neki dan u autobusu sreo jednu djevojku koja mi je prišla i rekla da je nekad davno bila kod mene u grupi te da me je zapamtila i kako je uživala ići u vrtić, onda se može reći da je to to, da je moja misija ispunjena! 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!