Nakon 285 km pješačenja sam je osvojio vrh Sjeverne Afrike

U planinarskim sam krugovima poznat po tome što na ekspedicije idem sam. Nije to neko herojstvo, ali nije ni uobičajeno, kaže Matej Perkov. Nedavno se vratio s jedne takve ekspedicije iz Maroka, u kojem je krenuo s plaže u osvajanje više od deset vrhova Atlasa visokih oko 4000 metara.

- Bila je to prva ekspedicija u povijesti hrvatskog planinarstva u kojoj se netko uspeo na najviši vrh krenuvši s razine mora - kaže 31-godišnji Koprivničanin, koji godinama živi u Zagrebu.

Krajnji cilj bio je Toubkal, najviši vrh Atlasa, visok 4167 metara. Polazište je bila Essaouira, 285 km udaljeni grad na obali Atlantika. Krenuo je u kratkim rukavima, doslovno na plaži, a završio na snijegom prekrivenim vrhovima.

Privatna arhiva

- Želio sam ići tijekom zime, kad ima snijega, jer je tako veći izazov. Sam uspon na Toubkal nije težak, ali ja sam želio obići i ostale vrhove, ukupno njih šest viših od 4000 metara i još osam visokih oko 3800-3900 metara. Sve zajedno trajalo je 23 dana, od dna do vrha i natrag. Cilj mi je bio napraviti snjegovića u Africi. To je fascinantno. Prvo si među palmama i gledaš te vrhove prekrivene snijegom. Onda se popneš na vrh, napraviš snjegovića, a s druge strane u daljini gledaš Saharu - rekao je Perkov, čije je cijelo putovanje trajalo 34 dana, a sve ga je zajedno koštalo samo 5000 kuna. 

Za usporedbu, uspon na Mt. Everest koštao bi ga 150.000 kuna, od čega skoro polovica odlazi samo na dozvolu.

- Možeš odlučiti hoćeš li skupljati novac za takav pothvat ili ga raspodijeliti na osvajanje različitih vrhova u Alpama, Kavkazu ili poput mene u Maroku - objasnio je.

Iz Hrvatske su Mt. Everest osvojili Stipe Božić, kojem je tu avanturu platila državna televizija, te ženska ekspedicija na čelu s riječkim sestrama Darijom i Iris Boštjančić. Perkov zasad ne planira takvu avanturu.

- Obišao sam sve planine i vrhove Hrvatske, mnoge u Sloveniji, imam projekt penjanja na najviše vrhove bivše Jugoslavije pod nazivom “Od Vardara pa do Triglava”, još mi fale vrhovi Kosova i Makedonije. Popeo sam se i na Musalu, najviši vrh Bugarske i Balkana (2925 m), na ekspediciji Monte Rosa 2013. Samostalno sam se popeo na deset vrhova preko 4000 m, na ekspediciji ‘Romantični val’ 2014. na najviše vrhove Monte Rose i Mont Blanc. Sljedeći cilj mi je uspon na Elbrus, najviši vrh Europe na Kavkazu, na koji također namjeravam krenuti s razine mora. To još nitko nije učinio, a meni je velik san i izazov, a planiram ga ispuniti na ljeto 2016. - ispričao je Perkov.

Privatna arhiva

Planinareći se gube kile i jačaju mišići cijelog tijela 

Matej Perkov je putopisac i predavač, a na predavanjima ‘Hrvatsku volim putujući’ motivira ljude da više putuju svojom zemljom da bi je bolje upoznali i voljeli.

- Planinarenje je poput uleta nekoj curi u kafiću. Nekom je to znanstvena fantastika, a nekom najnormalnija stvar, rekao je Matej Perkov.

Planinarenjem se počeo baviti još kao desetogodišnjak izletima s Planinarskim društvom “Pevec” iz rodne Koprivnice, a ozbiljnije mu se prepustio prije šest godina. U tom je razdoblju postao spreman na najveće alpinističke izazove.

- Nije nogomet ‘dva na dva’ ispred kuće isto što radi Luka Modrić. I planinarenje se može kategorizirati. Imamo rekreativno-izletnički stil kad ideš u šetnju na Sljeme pojesti nekoliko tanjura graha i popiti nekoliko piva. Zatim ozbiljnije planinarenje kad staviš na leđa ruksak od 10-15 kg i ideš na nekoliko dana na Velebit. Tu je i ozbiljno visokogorsko planinarenje i osvajanje tehnički zahtjevnih vrhova, poput ovog čime se ja bavim, te naposljetku profesionalni alpinizam kakvim se bavi Stipe Božić - kaže Perkov i dodaje da je planinarenje jedna od najzdravijih fizičkih aktivnosti.

- Zbog kardioaktivnosti gube se kilogrami, cijelo tijelo radi, zbog neravnog terena svaki je korak drukčiji, nošenje ruksaka jača ramena i leđa, korištenjem štapova za hodanje 30 posto opterećenja prebacuje se i na ruke, a uza sve oblikuju se noge i stražnjica. Opasnosti su eventualne ozljede koljena, može se iskrenuti gležanj ili dobiti žulj, a na proljeće se nakon povratka treba pregledati zbog krpelja - objasnio je.

Za one koji se žele ozbiljnije baviti planinarenje potrebna je i adekvatna oprema, ali ona se može s vremenom nadograđivati.

- Prava planinarska jakna može stajati i 1600 kuna, a razlika u cijeni je materijal goretex zbog kojeg je laganija i zauzima manje mjesta, grije, znoj propušta vani, a unutra ne propušta ni kišu ni vjetar. 

Privatna arhiva

U ruksaku je nosio 23 kg opreme i baš sve koristio