Neobično zanimanje: Jasna Held je pripovjedačica bajki...

Njezin je život - bajka. I to doslovno. Jasna Held (53) s bajkama ustaje, od njih živi i s njima tone u san. Oko njih je ta Dubrovčanka stvorila posao i izgradila život. Jasna Held je naime profesionalna pripovijedačica bajki. U tom opisu njezina zanimanja čak je nekoliko neobičnih podataka: počevši od toga da je profesionalna pripovijedačica do toga da pripovijeda bajke koje danas mnogi smatraju zastarjelima.

- Nema govora o zastarjelosti! U njima su tisućgodišnje ljudske spoznaje koje se prenose usmeno s generacije na generaciju. Koliko god mislimo da smo napredni, tehnološki možda, ali u ljudskom smo smislu na sličnoj razini razvoja svijesti gdje su bili i ljudi prije više tisuća godina. Bajke pripremaju za život: dobro se nagrađuje, zlo je uvijek kažnjeno. Ima li jasnije poruke djeci, ali i odraslima - govori nam Jasna koja je shvatila da joj je bajka životni poziv upravo u jednom trenutku kad je pritisnulo zlo.  

- Početkom ‘90-tih sjedili smo uplašeni u skloništu. Po Dubrovniku su padale granate. Svakih se tridesetak sekundi čula zaglušujuća eksplozija. U jednom mi trenutku prilazi moja tada devetogodišnja kći i kaže: ‘Mama, ispričaj nam bajku’. Gledam je u nevjerici i mislim si, kakvu sad bajku. Ali ona ponavlja svoje. I, ništa, okupim ja tada svojih troje i počnem pričati... - prisjeća se Jasna i dodaje kako su im se malo-pomalo pridružila i druga djeca, pa i odrasli koji su posjedali u krug po podu.

- Nikad neću zaboraviti kako su me slušali, raširenih očiju, posve predani bajci... Nešto se dogodilo tada: sva su lica zasjala, svi smo se našli na nekom posebnom mjestu. Iako su i dalje eksplodirale granate oko nas, više nismo reagirali na njih, gotovo da smo se osjećali sigurno, kao na nekom posebnom mjestu, u nekom drugom svijetu.

No nije to bilo prvi put da je Jasna osjetila posebnu čar bajki. Kaže da ih je oduvijek voljela, čitala i uz njih rješavala i adolescentske probleme. Uvijek se razlikovala od druge djece i sjeća se da se najbolje osjećala na pozornici dubrovačkog kazališta Marin Držić, gdje je provela djetinjstvo u skupinama za najmlađe, i čitajući bajke. Sve drugo je, kaže, nevažan podatak u njezinoj profesionalnoj biografiji.

Nije stoga oklijevala da sve troje svoje djece, čim su porasla dovoljno da razumiju njihove pouke, okruži bajkama. Trenutkom koji joj je odredio budućnost smatra gostovanje njemačkih umjetnika u Gradu. S njima je bila profesionalna pripovijedačica bajki i u tom je trenutku Jasna pomislila da bi se i ona mogla time baviti. Registrirala je tvrtku i sredinom devedesetih počela pričati bajke svima koji su ih željeli čuti. 

A takvih je više izvan naše zemlje nego u njoj, jer , kaže, drugi narodi nisu kao mi prekidali tradiciju pripovijedanja bajki pa se vani pričaju i bajke za odrasle. Gostovala je tako na festivalima u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji gdje su je i uvrstili među deset najboljih pripovijedača na svijetu. Zahvaljujući njima spoznala je da je jezik bajki univerzalan.

- Kad se nađemo, mi pripovijedači, iz svih krajeva svijeta, točno znamo kako se tko osjeća. Kad netko kaže da je pošao kraćim putem, mi se glasno nasmijemo, jer je ‘kraći put’ ili ‘prečica’ nama pripovijedačima sinonim za dulji put. Tako uče bajke. 

Sretna je što je stalno pozivaju da pripovijeda djeci u vrtićima i školama širom Hrvatske. Mnogim je malenima to prva prigoda da slušaju bajku...

- Nije malo djece kojima je moje pripovijedanje prvi susret s bajkom. I nije riječ samo o najmlađima, ima i starijih. Oni su u početku nemirni i naizgled nezainteresirani, ali kad ih bajka zainteresira i povuče, teže ‘izlaze’ iz nje i dublje ih se dojmi nego one koji su već ‘doživjeli’ bajku. Reakcije ih odaju; katkad su pomalo ošamućeni...

Teško je zamisliti koliko sugestivno Jasna pripovijeda dok je ne vidite uživljenu i okruženu desecima lica koja gotovo bez udaha slušaju priču koja je svaki put drukčija, jer se mijenja sa svojim interpretatorom.

- Pričanje je stvaranje i potpuno me ispunjava. Svatko priča bajku kao svoj doživljaj svijeta. Tako je bilo i nekad kad su se bajke i priče jedino usmeno i prenosile. Katkad prema dječjim reakcijama vidim da moram prilagoditi planirano ili malo promijeniti. Ne prilagođavam im priče u smislu sadržaja niti mijenjam arhaičan jezik. Čuju se katkad pitanja što znači neka riječ, ali tijekom pričanja ništa ne objašnjavam, a kad priča završi, rijetko kome što nije jasno. Katkad u samu priču uključim objašnjenje, ako čujem pitanje. Na primjer, kad kažem ‘pruće’ i čujem pitanje, a što je to, znam dodati: ‘Natovari tako on to svoje pruće, prutove ili drva...’  

Jasna ističe da pripovijeda samo izvorne narodne bajke i priče koje je sve teže pronaći jer ih govori sve manje ljudi. 

Interpretacija je, kaže, toliko kreativan čin da nema potrebu pričati niti smišljati svoje priče, ali je prema njima svojedobno radila lutkarske predstave. U posljednje vrijeme, kaže, prima sve više prijedloga da pripremi priče koje interpretira za izdavanje u knjizi i tome će se uskoro posvetiti. 

Veseli se što sve više ljudi opet zanimaju bajke i žele naučiti kako ih približiti djeci. Zbog toga drži radionice za odgojitelje i pedagoge, ali i roditelje, koji žele naučiti “oživjeti” bajku kao što to Jasna radi. 

Njezino troje djece je odraslo, odgojila ih je bajkama i našli su svoj put: danas 30-godišnja kći je završila likovnu akademiju, 26-godišnji sin pravo, a 24-godišnji studira francuski i lingvistiku. No drugima još treba pomoći pa će Jasna pričati bajke dok ih god bude pratila posebna čarolija i ozarena lica slušatelja. 

Među 10 najboljih na svijetu 

Posljednjih godina Jasna je gostovala na brojnim festivalima pripovijedanja bajki - u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji gdje su je uvrstili među deset najboljih pripovijedača na svijetu. Zahvaljujući njima spoznala je kako je jezik bajki univerzalan. Sretna je što je stalno pozivaju da pripovijeda u vrtićima i školama diljem Hrvatske. Mnogima je to prva prigoda da slušaju bajku... 

Pričanje je stvaranje i potpuno je ispunjava 

‘Kad pripovijedam bajku, stvori se nekakva čarolija. Teško je to opisati, ali sva se lica ozare i gotovo bez daha prate i upijaju svaku riječ. Svejedno je pritom jesu li se navikli kod kuće slušati bajke ili nisu.’  

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!