'Nismo imali novca za još jedno dijete, no evo zašto je ipak tu...'
Kada je došla pandemija koronavirusa Lauren se nije više brinula o financijama, sve što joj je bilo bitno je da ne dobije koronu od medicinskih sestara, ona, njena beba ili njeni ukućani...
Ujutro kad sam ušla u ured svog ginekologa kako bih potvrdila trudnoću, s mog bankovnog računa skinuto je više od 900 dolara. Tjeskoba mi je proletjela tijelom dok sam sjedila u čekaonici i osluškivala svoje ime, piše Lauren Wellbank za Huff post.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:02
Je li bi morala platiti još osiguranje za to? Ako bi, bi li mi dopustili da napišem ček kako se ne bih morala nositi s neugodnosti zbog odbijanja moje debitne kartice? Bi li se prekoračena sredstva vratila na moj račun nakon što je moja banka shvatila da nemam dovoljno novca za pokriće 1.200 dolara?
Više od godinu dana borili smo se za napredak u svojim financijama. No novost je bila beba za koju smo tek nedavno saznali da raste u meni. Ona zbog koje sam sjedila u liječničkoj ordinaciji do koje si nisam mogla priuštiti ni da vozim, a kamoli da platim sve ovo.
Suprug i ja oduvijek smo željeli veliku obitelj. O tome smo puno razgovarali u prvim danima naše veze. No, kako su godine prolazile, a mi smo izgubili financijsku podlogu, svi naši razgovori postali su upravo to: razgovor.
Odlučili smo ostaviti ideju o trećoj bebi za budućnost jer smo se sada fokusirali na to da riješimo račune. Umjesto napretka, borili smo se s neočekivanim troškovima koji su nas dodatno još više zadužili. Na kraju smo odlučili u potpunosti ne razmišljati o bebi i ostaviti se toga.
Tada sam u svibnju osjetila previše poznatu znojnu mučninu koja je pratila moje prve dvije trudnoće. Davno zaboravljeni test trudnoće kojeg sam imala ispod sudopera u kupaonici potvrdio je ono što sam već znala: bila sam trudna.
Kad sam mužu rekla vijest samo nekoliko trenutaka nakon što sam vidjela kako se na testu pojavljuje druga ružičasta crta, on se samo nasmijao. 'Naravno da si trudna', rekao je prije nego što me poljubio i odmahnuo glavom.
Sigurna sam da mu je u glavi prošla ista zabrinutost kao i meni: bismo li si zapravo mogli priuštiti još jedno dijete? Hoće li ovo biti velika pogreška? Jesmo li se upravo osudili na životnu financijsku neizvjesnost?
Bila su to pitanja na koja nikada nismo imali priliku odgovoriti. Jednako naglo kao što smo saznali da sam trudna, vrlo brzo i naglo dogodilo se nešto neočekivano. Gurala sam kolica niz trgovinu, kad je počeo moj pobačaj.
Nagli kraj moje trudnoće bio je potresan za cijelu našu obitelj.
Kad sam saznala da sam trudna sa 37 godina, znala sam da će postojati povećan rizik, ali ideja da bih mogla izgubiti dijete toliko brzo nije mi pala na pamet. A i već sam nosila dvije bebe do termina. Zašto bi ova bila drugačija?
Bol u mom srcu bila je fizička stvar.
Jedne noći, nakon što su naša djeca otišla u krevetu, priznala sam mužu neizrečeni strah s kojim se nisam mogla sama nositi. Što ako ne bih mogla imati više djece?
Ideja da bismo zapravo mogli izgubiti priliku za rast obitelji nikada mi nije pala na pamet kad bismo razgovarali o čekanju dok nam se financije ne poprave. Svoje sve manje reproduktivne godine nisam uključila u jednadžbu dok sam pokušavala uravnotežiti naš obiteljski proračun. Pretpostavljala sam da imamo vremena pričekati dok se ne stvore bolji uvjeti; sad sam se bojala da je naš trenutak za izbor potpuno prošao.
Postoji izreka: Nikad ne žalite za djetetom za koje ste odlučili da ga imate, već samo za onim o kojem ste i razgovarali.
Te su mi riječi neprestano lupale u glavi, danima. Toliko, da sam objašnjavala mužu zašto mislim da bismo trebali početi pokušati ponovno što prije.
Je li se složio s mojim obrazloženjem ili je osjetio kako mi sat otkucava kao što sam i ja osjetila, nikada zapravo neću znati. Ono što znam jest da je rekao da, i mjesec dana nakon što smo izgubili iznenadnu trudnoću, još jednom smo se iznenadili drugom trudnoćom.
Iako nismo bili financijski spremni, bili smo uzbuđeni.
Znali smo da će nas treće dijete iscrpiti financijski, ali kao što smo već naučili tijekom godina, stvari se u trenutku mogu promijeniti. Mislili smo da smo spremni za sve što dolazi. Do sada smo to radili. Što je bilo najgore što se moglo dogoditi?
Odgovor na to pitanje uslijedio je nekoliko kratkih mjeseci kasnije.
U ožujku, kad sam bila trudna 37. tjedna, guverner Pennsylvanije poduzeo je neviđeni potez kako bi proglasio karantenu kako bi se zaustavio porast novih slučajeva COVID-19. Pandemija koja se probila do Amerike i potpuno promijenila sve u našem svakodnevnom životu.
Prošlo je više od godinu dana otkako sam saznala da sam trudna i šest mjeseci otkako sam rodila. Čitav se svijet promijenio za to vrijeme. Pandemija je SAD bacila na koljena, s desecima milijuna nezaposlenih, a kraj im se ne nazire.
Nisam se brinula za naše financije, naša se situacija promijenila tijekom devet mjeseci koji su nas vodili od točke A do točke B. Umjesto toga brinula sam se nosi li jedna od maskiranih medicinskih sestara virus ili što će se dogoditi ako ga pokupimo i odnesemo kući kod naših kćeri. Mučila sam se što će se dogoditi ako se naš sin rodi s tim. U tom trenutku nisam razmišljala o financijama.
Rijetko se to i sad događa. Ne zato što su nam se financije toliko poboljšale da nije važno, već zato što postoji još toliko hitnih stvari o kojima treba brinuti.
Sretni smo što se naša financijska situacija ne tiče života ili smrti. Uvijek imamo hranu u hladnjaku i zdravstveno osiguranje kako bismo nadoknadili sve hitne medicinske slučajeve - dvije stvari zbog kojih su mnogi Amerikanci trenutno bez.
Sigurna sam da će se naše okolnosti tijekom godina ponovno mijenjati (i opet i opet). Promjena je uobičajena za roditelje. Donosite najbolje odluke koje možete u ovom trenutku, s informacijama koje imate, istodobno pokušavajući predvidjeti budućnost.
To smo učinili prošle jeseni. Ponekad sve pođe po zlu ali ponekad, kao ovaj put, imamo sreće i da to uspije. Barem je zasad. Tko zna što donosi sutra.
