Zijevanje je jedan od najzaraznijih, a opet najtajanstvenijih ljudskih refleksa. Dovoljno je vidjeti, čuti ili čak samo pomisliti na nekoga tko zijeva i velika je vjerojatnost da ćemo i sami širom otvoriti usta. Dugo se smatralo da je ova pojava isključivo društveni fenomen, povezan s empatijom i grupnom sinkronizacijom
Međutim, fascinantno novo istraživanje talijanskih znanstvenika pomiče granice našeg razumijevanja, otkrivajući da ovaj lančani refleks ne počinje u vrtiću ili obiteljskom domu, već u tišini maternice. Fetus, pokazala je studija, može 'uhvatiti' zijevanje od svoje majke, što ukazuje na duboku i dosad nepoznatu razinu povezanosti i prije prvog udaha.
POGLEDAJ VIDEO:
Pokretanje videa...
01:45
Kako bi istražili može li se zijevanje prenositi s majke na fetus, tim znanstvenika sa Sveučilišta u Parmi, predvođen neuroznanstvenicom Giulijom D’Adamo, proveo je precizno osmišljen eksperiment. Okupili su 38 trudnica koje su bile u trećem tromjesečju trudnoće, između 28. i 32. tjedna. Svaka je sudionica u tihom, kontroliranom okruženju gledala tri vrste videozapisa: isječke ljudi koji zijevaju, isječke ljudi koji otvaraju i zatvaraju usta bez zijevanja te videozapise osoba s neutralnim izrazom lica.
Dok su majke gledale snimke, njihova lica bilježila je kamera, a istovremeno je napredni dvodimenzionalni ultrazvuk pratio pokrete lica njihovih fetusa u stvarnom vremenu. Tri neovisna stručnjaka, koja nisu znala koji video majka gleda, analizirala su snimke kadar po kadar kako bi precizno identificirali svako zijevanje, razlikujući ga od običnog otvaranja usta prema karakterističnom trajanju i obliku pokreta.
Rezultati, objavljeni u uglednom časopisu Current Biology, bili su nedvosmisleni. Tijekom gledanja videozapisa sa zijevanjem, gotovo dvije trećine majki, odnosno 64 posto, zijevnulo je barem jednom. Ono što je iznenadilo istraživače jest da je u više od polovice tih slučajeva (53 posto) i njihov fetus zijevnuo unutar otprilike devedeset sekundi. Analiza je potvrdila da se zijevanje fetusa značajno češće događalo nakon majčinog zijevanja, dok se u kontrolnim uvjetima, kada su majke gledale druge snimke, to događalo iznimno rijetko. Veza je bila toliko snažna da su majke koje su zijevale više imale i fetuse koji su češće zijevali.
Ovo otkriće odmah postavlja ključno pitanje: kako? Fetus ne može vidjeti majčino lice niti čuti njezino zijevanje. Prijenos se, stoga, mora odvijati kroz dublju, fiziološku vezu. Znanstvenici nude dva glavna objašnjenja. Prvo je mehaničke prirode. Sam čin zijevanja kod majke snažan je fizički pokret koji uključuje dubok udah, spuštanje dijafragme i promjene tlaka u trbušnoj šupljini. Moguće je da ti suptilni mehanički podražaji i promjene pritiska unutar maternice služe kao signal koji potiče fetus na sličnu motoričku reakciju.
Druga hipoteza govori o 'fiziološkoj rezonanciji', odnosno usklađivanju kroz zajednički neuroendokrini sustav. Zijevanje je povezano s promjenama u razini određenih hormona i neurotransmitera. Te bi kemijske promjene u majčinom tijelu mogle, putem krvotoka, utjecati na stanje fetusa i potaknuti ga na zijevanje. U tom smislu, ne radi se o svjesnom oponašanju, već o tjelesnom usklađivanju unutar zajedničkog biološkog okruženja. Studija je također koristila metode strojnog učenja kako bi usporedila samu 'koreografiju' zijevanja. Model istreniran na pokretima usta majki uspješno je prepoznavao zijevanje fetusa, i obrnuto. To sugerira da je motorički obrazac zijevanja duboko usađen i očuvan od fetalnog razdoblja do odrasle dobi.
Do sada se smatralo da je zijevanje fetusa isključivo razvojne prirode - vježba mišića potrebnih za disanje nakon rođenja i pokazatelj sazrijevanja središnjeg živčanog sustava. Ta uloga ostaje neupitna, no novo istraživanje dodaje joj posve novu, relacijsku dimenziju. Ono osporava ideju da je ponašanje fetusa isključivo refleksivno i izolirano od vanjskog svijeta. Umjesto toga, slika fetusa postaje slika organizma koji je već integriran u zajednički biološki i bihevioralni kontekst s majkom. Ovaj fenomen može predstavljati najraniji temelj za razvoj usklađivanja i zajedničke regulacije, vještina ključnih za socijalnu interakciju nakon rođenja.
- Tijekom trudnoće, sve je priprema za ono što slijedi - istaknula je Giulia D’Adamo.
Zarazno zijevanje kod odraslih povezuje se s empatijom, društvenom povezanošću i povećanom budnošću unutar grupe, a prisutno je i kod drugih društvenih životinja poput čimpanzi, pasa i lavova. Otkriće da ovaj obrazac započinje prije rođenja otvara vrata novim pitanjima o porijeklu ljudske društvenosti. Ako se zijevanje može prenositi, mogu li i drugi obrasci, poput reakcija na stres, smijeh ili odmor, također putovati od majke do fetusa? Ova studija pruža čvrst temelj za buduća istraživanja koja će promatrati maternicu ne kao izoliranu komoru, već kao prvu arenu za učenje i interakciju.
24sata © 2026
