Obožavam uvrede komentatora

Novinari bi morali imati nešto deblju kožu od ostatka anonimnog svijeta koji tavori po komentatorskom mulju. Moraju znati podnijeti uvredu. Inače će prošvikati u roku od nekoliko dana.

Ja, recimo, nemam apsolutno nikakav problem s tim. Dapače, uživam u njima. Hrane me. Kupam se u kiši psovki, pogrda i lošeg humora kojim me zasipaju u komentarima. 

Uvjerljivo najdraža mi je 'novinarčić'. Odlična je jer pali na više razina. Istovremeno izražavate općeniti prezir prema cijeloj novinarskoj profesiji, kao i prema jednom, dotičnom novinarčiću koji ni taj prezreni posao ne može obaviti kako Bog zapovijeda. I ne morate uopće elaborirati uvredu, svima je jasno što ste htjeli reći. Nije važno je li novinarčić tek počeo ili je iskusnjara, je li temu sklepao u pet minuta ili se polomio oko nje, je li odradio svoj posao, poklopio laptop i zaspao ili je satima kasnije vagao svaku napisanu riječ, prostituirajući ostatke nekadašnjeg privatnog života. Nebitno je radi li se o istraživačkom komadu, revijalnoj temi ili prozračnoj crtici. Uvreda je univerzalna i uvijek pali. 

Jer tako je lako. Tako je jednostavno stisnuti taj enter i prevrnuti se na sljedeći članak. Nećete omalovažavati gospođu u trgovini, ni građevinara na skeli, kao ni poštara u haustoru ili učitelja u vašoj staroj školi. Za takve stvari bi morali izaći iz anonimnosti, progovoriti imenom i prezimenom i suočiti se s posljedicama napisanih i izrečenih riječi. Kao što to svaki dan rade novinarčići u istraživačkim komadima, revijalnim temama i prozračnim, svakodnevnim crticama.

Ako nitko ispod ovoga ne napiše da sam novinarčić, bit ću jako razočaran. Zadovoljit ću se i 'nepismenim piskaralom'.

Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE