U prvim tjednima krize zabrinuti građani tražili su informacije o koroni, širenju virusa, testiranju i samoizolaciji. U posljednje vrijeme javlja im se sve više građana, koji strahuju za egzistenciju, jer su izgubili posao
POTRESNE PRIČE IZ CENTRA 113
'Nazvala nas je majka i plakala, nije smjela primiti sina u stan'
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: IDEALNO VRIJEME: KOSU MOŽETE 'ISTRENIRATI' DA SE MANJE MASTI
Strah, neizvjesnost, ljutnja, nemoć, tuga samo su neki od osjećaja s kojima se brojni građani nose posljednjih mjesec dana, koliko su na snazi epidemiološke mjere kojima je cilj obuzdati širenje korona virusa. Nevidljivi neprijatelj iz temelja je promijenio živote svih nas, a koliko, najbolje znaju djelatnici pozivnog centra 113.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:27
Svakog dana od 7 do 22 sata telefoni ne prestaju zvoniti, a educirani volonteri iz sustava zdravstva, Zavoda za javno zdravstvo, Gospodarske komore i civilne zaštite rade sve kako bi građanima ublažili teret ove krize bilo savjetom ili rješavanjem konkretnih problema. Linija je otvorena 18. ožujka, a u prvim danima volonteri su primali 60.000 poziva dnevno.
Nakon potresa, koji je pogodio Zagreb i okolicu, taj broj je skočio na 123.000, a posljednjih dana pada i pomoć zatraži manje od 10.000 ljudi. U prvim tjednima krize pitanja zabrinutih građana bila su vezana uz sam virus, njegovo širenje, testiranja i samoizolaciju, a prije aplikacije e-propusnice žalili su se i na nedostupnost lokalnih stožera u čijoj je bilo njihovo izdavanje.
No posljednjih dana obraća im se sve više građana, koji strahuju za svoju egzistenciju, jer su izgubili posao. Ljudima koji su se našli u takvoj situaciji važno je da ih netko sasluša, pruži utjehu ili nadu. Među pozivima bila je žena koja je do krize radila kao sezonska radnica, a sada strahuje što će biti od ljeta i turističke sezone. Uplakana i u strahu požalila se da ima novca za preživjeti još mjesec ili dva, a da nakon toga neće imati ni za osnovne živote potrebe.
- Iako ne možemo riješiti njezin konkretan problem, ono što možemo jest utješiti ljude da će ova situacija proći, da će se gospodarstvo ponovno pokrenuti i da će naći poslove kako bi osigurali egzistenciju sebi i svojim obiteljima. Sada smo pred izazovom kako pokrenuti gospodarstvo i držati epidemiju pod kontrolom. Dolazi vrijeme kad ćemo jedni drugima više morati pomagati i imati razumijevanja za one u nevolji - kazala je voditeljica pozivnog centra Marija Bubaš.
Tijekom krize volonteri su saslušali brojne teške i tužne ljudske sudbine. Mnoge obitelji ova kriza je razdvojila, a najteže je onima koji su u ovoj ionako stresnoj situaciji izgubili bližnje.
- Razgovori s ljudima koje su zadesile i obiteljske nedaće nerijetko traju i po sat vremena. Njima se posvećuje posebna pažnja, vrijeme i osigurava psihološka pomoć – kazala je Bubaš.
Osim ranije navedenih situacija, volonterima je najteže razuvjeriti sumnjičave građane, koji nemaju povjerenja u institucije.
- Takvi ljudi često nas zovu i pitaju jesu li epidemiolozi poduzeli baš sve da se saznaju svi kontakti ljudi kod kojih je potvrđen virus. To je posebno izraženo u malim sredinama gdje svatko svakog zna. I tim ljudima trebamo posvetiti vrijeme, jer poanta je razbiti strah i nepovjerenje. Svima je u interesu držati epidemiju pod kontrolom i nema tog epidemiologa koji će olako shvatiti svoj posao ili ga polovično odraditi, jer su svi svjesni posljedica takvog postupanja. Iako se u javnosti ne vide svi 'ljudi iz sjene' koji predano rade svoj posao o njihovom radu najbolje govore brojke kojima svakog dana svjedočimo – poručuje Bubaš.
Ima i primjera kada su volonteri uspjeli riješiti probleme, a sreća u glasu čovjeka s druge strane najveća im je nagrada. Bubaš se prisjetila razgovora na početku krize. Javila se neutješna majka, koja je jedva progovarala kroz plač. Podstanarka je, sin joj se trebao vratiti iz inozemstva i otići u samoizolaciju, a ona ga nije imala gdje smjestiti, jer stanodavac nije dopuštao da sin dođe k njoj u stan. Nakon što je ženu uspjela smiriti, objasnila joj je da njezin sin po povratku u zemlju može traži smještaj u organiziranoj karanteni te da se nakon što prođe 14 dana slobodno može vratiti kući.
- Ne znam kada sam zadnji put čula takvu sreću u glasu – prisjetila se Bubaš.
U prvim tjednima rada pozivnog centra brojni građani tražili su i odgovore kako postupati ako je netko u njihovoj blizini zaražen virusom, koji su simptomi bolesti, znači li da ima koronu ako kiše, kašlje ili pak ima temperaturu. Nakon potresa javljali su im se brojni građani kojima nadležni nisu željeli izdati propusnice za izlazak iz grada kako bi mogli otići pogledati u kakvom su im stanju kuće u područjima potresa izvan Zagreba. Nakon intervencije volontera centra ipak su s lokalnim stožerima za te građane našli rješenje i omogućeno im je kretanje. Pomoć su tražili od volontera tažili i onkološki bolesnici, ali i ljudi koji su nepokretni, a nemaju nikoga od obitelji, kako bi im se dostavile namirnice ili lijekovi.
Jedna od volonterki tako je primila poziv starije gospođe koja nije imala nikoga da joj ode u ljekarnu po lijekove. Bili su to prvi dani nakon što su uvedene protuepidemijske mjere pa su telefoni Crvenog križa bili su konstantno zauzeti. I sama volonterka pokušavala ih je dobiti u više navrata, ali bezuspješno. No nije odustala. Tijekom razgovora s gospođom saznala je kako živi blizu njezine prijateljice, nazvala ju je i s njom dogovorila dostavu lijekova za gospođu do kućnog praga.
- Gospođa je sjetila ogromno olakšanje. Ovaj primjer pokazuje koliko se ljudi u call centru trude pomoći i olakšati život svojim sugrađanima – navodi Bubaš.
Primali su pozive onkoloških bolesnika ili nepokretnih ljudi koji su također imali problema s nabavom osnovnih potrepština, jer u blizini nisu imali nikog od svojih tko bi im priskočio u pomoć.
- Susjedi zbog straha od zaraze nisu bili voljni pomoći, ali uspjeli smo u suradnji s volonterima Crvenog križa riješiti dostave svih potrepština i za njih – priča voditeljica centra.
Konkretna pomoć od volontera u call centru stigla je i za vozača kamiona koji je prevozio plazmu u susjednu državu. Formiranje konvoja na granici čekalo se i po 12 sati, a kako nije mogao dugo čekati kako plazma ne bi propala nazvao nas je i zamolio za pomoć.
- Kolegica je odmah kontaktirala civilnu zaštitu, a rezultat ove male akcije je da su kamion s plazmom pustili u konvoj, koji kreće ranije – prisjetila se Bubaš.
Volonteri su se susreli i s bizarnim pozivima pa su tako među ostalim zvali pojedinci kako bi pitali je li im u samoizolaciji zabranjeno čitati novine. Bilo je i onih koji su tražili odgovor hoće li biti još potresa iako na to pitanje nitko ne može znati odgovor. Mlađi muškarac zvao je samo da pita kad će ovo sve proći, iako odgovor na to pitanje trenutno nitko ne zna, a nadležni već tjednima pozivaju na strpljenje.
- Pozivi na 113 se ne smiju se shvatiti neozbiljno pa i takve pozive volonteri moraju odraditi. Voljela bih da ljudi znaju kako ne bi trebali potrošiti sekundu, a kamoli minutu vremena volontera iz call centra jer je njima doma dosadno. Svake sekunde zove jedan novi broj. Potroši li volonter na ovakva pitanja samo minutu svog vremena to znači da je morao propustiti 60 drugih poziva, a možda je među njima netko tko ima pitanje od životne važnosti. Kao što ljudi za takva pitanja ne bi zvali 112, ne trebaju zvati ni 113 – zaključila je voditeljica centra.
U centru 113 volontira oko 70 ljudi i to u smjenama po njih 20 kako bi se držala socijalna distanca. Osim što volontiraju, oni rade i svoje redovne poslove i za njih ne postoje vikendi ni blagdani. Najmanje što možemo učiniti za njih jest da poštujemo njihovo vrijeme koje nesebično daju kako bi pomogli drugima.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Dok su depresivni, ljudi govore drugačije - ove ih riječi 'odaju'
POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA - kuhar Ivan Pažanin:
Pokretanje videa...
00:34
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
