PREMA PSIHOLOGIJI
Ove osobine često imaju ljudi koji su imali teško djetinjstvo
Važno je naglasiti da ove osobine nisu trajna 'osuda' niti znače da osoba ne može promijeniti svoje obrasce ponašanja. Mnogi ljudi koji su imali teško djetinjstvo razviju iznimnu otpornost i sposobnost rasta
Važno je naglasiti da ove osobine nisu trajna “osuda” niti znače da osoba ne može promijeniti svoje obrasce ponašanja. Mnogi ljudi koji su imali teško djetinjstvo razviju iznimnu otpornost i sposobnost rasta. U nastavku pogledajte osobine ljudi s teškim djetinjstvom kako bi ih bolje razumjeli i pružili im podršku.
Važno je naglasiti da ove osobine nisu trajna “osuda” niti znače da osoba ne može promijeniti svoje obrasce ponašanja. Mnogi ljudi koji su imali teško djetinjstvo razviju iznimnu otpornost i sposobnost rasta. U nastavku pogledajte osobine ljudi s teškim djetinjstvom kako bi ih bolje razumjeli i pružili im podršku.
1. PRETJERANA SAMOKRITIČNOST.
Ljudi koji su u djetinjstvu često bili kritizirani ili nisu dobivali dovoljno podrške skloni su biti vrlo strogi prema sebi. Čak i kada postižu uspjehe, imaju osjećaj da nisu dovoljno dobri.
2. PROBLEMI S POVJERENJEM.
Odrastanje u nesigurnom okruženju može dovesti do toga da osoba teško vjeruje drugima. Strah od izdaje ili razočaranja često otežava stvaranje bliskih odnosa.
3. STRAH OD EMOCIONALNE BLISKOSTI.
Neki ljudi imaju poteškoće otvoriti se partneru ili prijateljima jer bliskost povezuju s mogućnošću da ponovno budu povrijeđeni.
4. PREOSJETLJIVOST NA KRITIKU I ODBACIVANJE.
Osobe koje su u djetinjstvu često bile zanemarivane mogu snažno reagirati na situacije u kojima se osjećaju odbačeno ili ignorirano.
5. STALNA POTREBA ZA KONTROLOM.
Ako je djetinjstvo bilo kaotično ili nesigurno, odrasla osoba često pokušava kontrolirati što više aspekata svog života kako bi stvorila osjećaj sigurnosti.
6. NISKO SAMOPOŠTOVANJE.
Nedostatak priznanja i podrške u djetinjstvu može dovesti do trajne sumnje u vlastite sposobnosti i vrijednost.
7. TEŠKOĆE U POSTAVLJANJU GRANICA.
Ako osobne granice nisu bile poštovane u djetinjstvu, osoba može imati problema reći “ne” ili zaštititi vlastite potrebe.
8. PRETJERANA OSJETLJIVOST NA EMOCIJE DRUGIH.
Djeca iz nestabilnih obitelji često razvijaju “hiperbudnost”, odnosno stalno prate raspoloženje ljudi oko sebe kako bi izbjegla sukobe.
9. POTREBA ZA TUĐIM ODOBRAVANJEM.
Ako u djetinjstvu nisu dobivali dovoljno potvrde i pohvale, neki ljudi kasnije stalno traže priznanje i prihvaćanje od drugih.
10. POTEŠKOĆE S REGULIRANJEM EMOCIJA.
Traumatična iskustva mogu otežati kontrolu emocija, pa osoba može imati nagle promjene raspoloženja ili burno reagirati na stres.
