Pismo pomajci moga sina: On je sretan jer ima dvije majke...

Razvod je iskustvo koje ne bi poželjeli ni najgorim neprijateljima, osobito ako su u pitanju djeca. Ona najteže stradaju jer odjednom žive na dvije adrese, blagdane slave kod mame, rođendan kod tate. A uza sve to upoznavaju i nove partnere svojih roditelja. Upravo je zbog toga američka blogerica Shelley Wetton razgalila svoju dušu na The Huffington Postu i poslala otvoreno pismo pomajci svog sina. 

Kad sam saznala da ćeš biti dio života moga sina, nisam mogla disati. Očekivala sam da ćeš me prezirati, mene bivšu ženu, kao što to rade druge žene. Brinula sam se da ćeš mog sina vidjeti kao smetnju, nekoga koga treba tolerirati jer te podsjeća na mene. Hoće li te Connor živcirati svojim ispadima ili kad mu bude potrebna utjeha? Kad prolije sok ili se naljuti?

Djeca remete planove za godišnji odmor, večere i uživanje. Hoćeš li mu zamjerati kao što druge pomajke rade? Hoće li moje dijete biti slomljeno i zbunjeno jer se ne osjeća dovoljno voljeno?

Kad je Connor bio s tatom i s tobom, ušuljala sam se u njegovu sobu i legla kraj njegove dekice te razmišljala što radi. Kako ću živjeti u svijetu u kojem moje dijete ima život u kojem za mene nema mjesta? Još uvijek ima puno toga što će napraviti prvi put, još ima puno crteža za nacrtati, filmova pogledati, voziti bicikl i voljeti kućne ljubimce. On ima samo tri godine. 

Kroz glavu su mi prolazile molitve i osjećaj zamolbe koji sam uputila svemiru: Molim te neka voli moje dijete. Molim te, molim te neka voli mojeg sinčića. I ti si ga zavoljela. I u tom si mi trenutku pokazala najveću dobrotu u mom životu. Pobrinula si se da mi ništa ne promakne. 

Pozvala si me da prespavam kod vas kad je Connor bio na operaciji mandula. Pozvala si me da svjedočim trenutku kad smo mu skinuli pomoćne kotače s bicikla. Nikad neću zaboraviti trenutak kad si mi pokazala kuću i Connorovu sobu, to mi je pružilo toliku utjehu. Pogledala sam po sobi, mekani jastuci, dekice, igračke, knjige, rukotvorine i moja fotografija. 

Tijekom godina odgojila si Connora u pravog tinejdžera. Konzultirale smo se oko svega, od toga koje mu cipele treba kupiti do kojeg školskog programa treba izabrati. Dijelili smo njegove uspjehe i trenutke kad mu je bilo teško. I ljutile smo se jedna na drugu i svađale. Sjećaš se kad si ti mislila da je Connor dovoljno velik da se vozi biciklom u školu, a ja nisam? Na kraju se ispostavilo da je i više nego sposoban voziti bicikl do škole. A ti si to znala jer ga poznaješ. Paziš na njega, brineš o njemu i majka si mu. Pomogla si mi da ga pusti da raširi svoja krila.

Od samog si ga početka voljela bez zadrške, baš kao što sam se molila da hoćeš. Baš kao da je tvoj. A on to i jest. Ljubila si gdje boli, brisala mu suze i povijala rane. Pazila si da mu uvijek bude toplo zimi i da ljeti bude siguran na bazenu. Ispekla si mu tortu za rođendan, izrađivala čestitke za Valentinovo i nosila slatkiše u školu za njegov rođendan. Pazila si na svaki detalj. 

Pazila si na Connorovu sigurnost na vašem posljednjem odmoru u Meksiku. Htio je uzeti lekcije surfanja i ti si se pobrinula da ga uvijek imaš na oku. Također si pazila da me nazove svaki dan. 

Kako raste više nisu u pitanju masnice na koljenu, sada ga tješiš kad je njegov ego povrijeđen. U tinejdžerskom dobu trebat će i tebe i mene. Naš sin ima prednost što dobiva savjete od dvije majke, koje se ne slažu uvijek, ali uvijek im je na pameti samo njegova dobrobit. 

Ti si mi pomogla da ga vodim kroz život i utječem na njega što ga čini osobom kakva je danas. Ti si pomogla usaditi mu poštovanje prema ženama i autoritetu, naučila si ga kako razlikovati dobro i zlo i dala si mu perspektivu u životu. Potaknula si ga da bude odlučan, sluša svoj glas i svoje srce. Uvijek si poštivala i provodila u djela moje misli, pazila da se pridržava rutine u spavanju i discipliniranja. Na taj način si mi pokazala da me cijeniš. Isto kao što je naš sin sazrio, isto smo i mi. 

Ponosna sam što smo zajedno išle na utakmice, misu i roditeljske sastanke. Zajedno smo brinule o njegovom obrazovanju i razgovarale s ravnateljima, ne zato što je Connor bio u nevolji, već zato što smo brinule o njegovoj sigurnosti i budućnosti. Zajedno smo dijelile sve, od volontiranje do prijeko potrebne čaše vina. 

Povjerila sam ti Connorov život i na taj sam ti način povjerila najdragocjeniji dio mog života. 

Naš je sin među najuspješnijim učenicima. On je pristojan, ima suosjećanja prema drugima, zna se našaliti na svoj račun i ljudi koji ga imaju u životu smatraju se sretnicima. Ne želim, i ni neću uzeti zasluge za njegov uspjeh. On je nježna duša koja je odrasla između dva doma. Zato hvala ti na tome. Hvala ti Jill što si bila strpljiva i tolerantna u življenju života koji nismo očekivale - život koji uključuje nas. Najviše od svega, hvala ti što si bez zadrške voljela našeg sina i bila mu majka.