Prije nekoliko dana Ana Dugandžić iz Komina je treći put u deset godina ošišala po 30 centimetara svoje duge zdrave smeđe kose kako bi pomogla djeci oboljeloj od raka
PREDIVNA GESTA
Plemenita Ana: Puštam kosu 4 godine za teško bolesnu djecu
Čitanje članka:
3
min
Mene ovo ništa ne košta, a donosi mi unutarnji duševni mir. Kad su djeca malena i kad ulaze u osjetljive tinejdžerske godine, pogotovo curice, frizura im je važna, utječe na samopouzdanje i vraća im osmijeh, to me najviše motivira ovih 10 godina, kaže nam Ana Dugandžić (34) iz Komina, koja je već tri puta nesebično ošišala svoju kosu i donirala je za izradu perika za djecu i mlade oboljele od raka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:49
- Sve je počelo u Zagrebu 2015. godine. Udruga Kosa ljubavi pokrenula je akciju prikupljanja kose za izradu perika, oglasila je u medijima da traže donatore kose i ja sam to vidjela. Budući da sam zadovoljavala sve uvjete, odlučila sam donirati svoju kosu - prisjeća se Ana, inače učiteljica po struci. U dvije godine udruga je prikupila više od 10.000 ošišanih repića, a za jednu periku potrebno je između 6 i 8 takvih.
- Perike od donirane kose prave vlasuljari, a potrošnja prikupljene kose ide vrlo sporo budući da je proces izrade perike prilično spor, traje gotovo mjesec dana - govori nam Ana te dodaje kako je zbog toga udruga Kosa ljubavi privremeno obustavila primanje donacija.
A da bi joj kosa narasla dovoljno, Ana mora čekati između tri i četiri godine.
- Drugi put sam kosu donirala 2018. godine. Tad sam kontaktirala udrugu Kosa ljubavi, ali budući da su oni bili puni, uputili su me udruzi Srce za djecu iz Sarajeva, koja kroz projekt Moja kosa tvoja kosa prima donacije za izradu perika za bolesnu djecu i mlade - govori Ana te dodaje kako su u međuvremenu i udruge Krijesnica iz Zagreba te KosaRi iz Rijeke također krenule s prikupljanjem kose.
- Oni kosu uzimaju periodično, po potrebi, kad se potroše zalihe, ne primaju uvijek donacije. A udruga iz Sarajeva uvijek prima, pa se možete ošišati kad želite i kada vam odgovara - kaže Ana.
Osim toga, svaka udruga ima svoja pravila, odnosno upute za šišanje, pa je potrebno raspitati se.
- Udruga iz Sarajeva ima malo strože uvjete. Oni traže dužinu minimalno 30 centimetara, da nije obojena kosa, da nije tretirana i da je potpuno prirodna. Kad je 2015. godine Kosa ljubavi prvi put prikupljala kosu, donirana kosa mogla je biti duga 20 cm, bojena i ne previše oštećena, pa se mnogo skupilo, a sad to ide malo sporije - objašnjava Ana.
Ne šiša se ni ljeti
- Postoji način na koji se kosa pripremi i ošiša, pa je važno da frizerka bude upoznata s tim. Kosa mora biti čista i svezana u repiće. Kad se ošišaju, zapakiraju ih u papir i kuhinjski ubrus te ih u vrećici pošalju udruzi. Ja sam se ošišala u Čapljini, kod Katice Karamatić - govori nam te dodaje kako u tri-četiri godine, dok čeka da joj kosa dovoljno naraste, povremeno posjećuje frizerku kako bi ošišala oštećene i ispucale vrhove, da bi kosu održala maksimalno zdravom.
- Nije mi nikakav problem puštati kosu nekoliko godina da raste, smatram da to mora biti tako, ne razmišljam puno o tome. Jedino mi ljeti smeta vrućina jer imam gustu i kvalitetnu kosu, pa se onda ispod nje dosta znojim - govori Ana.
- Jednostavno sam pomislila: 'Pa zašto ne bih donirala kad već živim na način da se ne bojim i da imam dugu, čvrstu i zdravu kosu?!. Šteta je tih 30 cm kose baciti u smeće kad znam da time mogu nekome pomoći'. Nekako mi je to spontano došlo prije 10 godina. Veseliš se kad će doći taj trenutak da se ošišaš, bude ti ipak lakše, jer kosa je zapravo teška - iskreno nam govori.
- Ljudi se s godinama naviknu da imam dugu kosu, pa se iznenade kad je ošišam, svi uvijek primijete. A kad im kažem da sam kosu donirala, posebno se oduševe - prenosi Ana reakcije okoline.
Ipak, kad joj je kosa duga, često je pitaju zašto se češće ne šiša, pogotovo ljeti zbog vrućine.
- Svi oko mene mi stalno govore da se ošišam, pitaju me kako mogu više trpjeti tako dugu kosu, dlake budu na sve strane. Ali ja znam da je to moj životni poziv, pa mi nije teško.
Ne odustaje dok ne posijedi
- Nema mnogo ljudi prirodnu kosu, da im je duga, zdrava, da nije tretirana, obojena. Bog mi je dao ovako lijepu kosu i ja taj dar rado prosljeđujem drugima - nadahnuto govori Ana.
Iako do sada nije upoznala dijete koje nosi periku od njene kose, voljela bi to doživjeti. A budući da planira i dalje puštati i donirati kosu, moguće da joj se ta želja i ostvari.
- I dalje ću donirati kosu, sve dok ne posijedim. Doduše, tad možda bude neka udruga, koja prikuplja sijedu kosu, za starije, pa ću možda moći njima donirati, to bi bilo super - zaključuje Ana, koja je od udruge Srce za djecu dobila i prigodnu zahvalnicu za darovanu kosu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
