Prva birkinica bila je crna. Njezina, dakako. Danas luduju za ružičastima. Čekaju u redu za njih, falsificiraju ih. A nezahvalna Jane tužila se da joj je preteška, da će joj razvaliti rame...
ŽIVOT JANE BIRKIN
Po njoj se zove kultna torbica, a ona je gunđala da joj je teška
Birkin, to je torbica. Birkinica. Tako danas stvari stoje s Jane Birkin, po kojoj je nazvana najprestižnija modna torbica s kraja 20. stoljeća. Zvuči to kao da nam nedostaje poštovanja prema jednoj od najzanimljivijih osoba iz doba rock-revolucije koja je dala tip djevojke novog doba, i danas jednako aktualan i atraktivan. No nije tu riječ samo o vanjskom izgledu, dugoj ravnoj kosi koja pada uz lice gotovo pokriveno šiškama, o vitkom tijelu u uskim trapericama koje danas zovemo legginsicama, odjeći kakvu i danas nosimo...
Stvar je u duhu koji je rođen ‘60-ih. Rođena je u Londonu 1946. i bilo joj je samo 17 godina kad ju je 1965. John Barry angažirao za svoj mjuzikl “Passion Flower Hotel”, a već dvije godine poslije rodila im se kći Kate. S dvadeset Birkin kod kultnog Michelangela Antonionija glumi tinejdžericu u njegovu kulturološki preciznom, ali hipnotičkom krimiću “Povećanje”. Tu sviraju Yardbirdsi, Jimmy Page i Jeff Beck na gitari. Snima se modni editorijal, a Birkin je jedna od dvije lude tinejdžerice koje upadaju na snimanje nadajući se angažmanu, ali jedino što dobivaju je “ona stvar”...
Erotika tu zadobiva presudnu ulogu. Ošamućuje i glavnog glumca Davida Hemmingsa i gledatelje. Birkin i ne sluti vlastitu sličnu “ludu budućnost”: odlazi u Pariz, na setu je kod redatelja Pierra Grimblata koji u filmu “Slogan” želi dati britanski pandan francuskome glazbeniku i glumcu Sergeu Gainsbourgu. Francuz je u komi, upravo je prekinuo s francuskom filmskom ikonom Brigitte Bardot. Birkin natuca francuski, ali susret je fatalan. Legendarna ljubav je tu. Mitska priča počinje 1969. Ona pristaje na nešto što je teško zamisliti. Prije raskida s B.B. Gainsbourg je s njom snimio erotsku pjesmu “Je t’aime moi non plus”, ali ga Brigitte moli da je ne objavljuje.
Serge pristaje, ali snima istu pjesmu s Jane Birkin. Nastaje ludnica. Melodija je dopadljiva, ali erotika toliko eksplicitna da je uspoređuju sa soundtrackom za pornić. Dijalog je dvoje ljubavnika tijekom seksa. Bardot je ljubomorna, a najveći celebrity među slikarima Salvador Dali ocjenjuje da je to zapravo pjesma o očaju i nemogućnosti ljubavi. Kako god bilo, publika luduje za pjesmom. A Serge i Jane luduju po underground barovima. Pjesma dospijeva na vrh britanske top-liste. Nikoga ne ostavlja hladnim. Pogotovo ne one koji zabranjuju njezino javno izvođenje. U mnogim zemljama. Vatikan ju je zabranio. BBC je snimio orkestralnu verziju...
Oni odlaze u Jugoslaviju i snimaju film s Yulom Brynnerom i Elijem Wallachom. Plod njihove ljubavi je kći Charlotta rođena 1971. godine, pjevačica i glumica.
Serge i Jane nastavljaju snimati filmove, popularni su i kao glumci i kao kulturološki zanimljivi tipovi. Jasno da im je život turbulentan, a oni će doliti ulje na vatru kad 1975. snimaju film “Je t’aime moi non plus”, i to kao istraživanje homoseksualnosti, odnosno Birkiničine androginosti koja i jest opipljivo vidljiva. Iznova oluja u javnosti! Par BirkinGainsbourg ne može bez adrenalina. Ali 1983. Jane odlazi od Gainsborougha, koji za njom jeca konvertibilnim hitom “Baby Alone in Babylon”. Jane nastavlja živjeti s Jacquesom Doillonom, redateljem i scenaristom s kojim ima kći Lou Doillon. Od kćeri rođenih s različitim očevima najnesretnija je prva, fotografkinja Kate Barry. Našli su je prije šest godina mrtvu na asfaltu ispred kuće. Vjeruje se da se bacila kroz prozor. Nije izdržala borbu s alkoholom i antidepresivima. Odavno je to bilo vidljivo na njezinu licu, više sličnu tatinome, od kojega je naslijedila osjetljivost, ali ne i talent da ga pretoči u umjetnost i još zaradi na tome.
Njezina majka, međutim, hiperaktivno je snimala filmove, igrala kazališne uloge, pa je i režirala film o vlastitu životu. Znala se nositi sa životom - proždirala ga je. Bila je jedna od prvih modernih ikona doba koje će tek uslijediti! Kad je 1981. Hermèsov izvršni direktor Jean Louis Dumas sjedio kraj Jane Birkin na letu iz Pariza u London, Birkin mu je srušila na glavu ceker s tisuću drangulija. Dumas se sjetio: Jane treba dovoljno veliku i dobro zatvorenu torbu u koju će sve stati.
Prva birkinica bila je crna. Njezina, dakako. Danas luduju za ružičastima. Čekaju u redu za njih, falsificiraju je. A nezahvalna Jane tužila se da joj je preteška, da će joj razvaliti rame. Hermès je duhovito uzvratio: nudi spatretman za takve slučajeve.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
15:21
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
