Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
3 komentara

Pravi prijatelj te razumije i ne ljuti se ako ne možeš u park

Mlađa braća i sestre, kao i starija, mogu biti gnjavatori, ali im opraštamo, jer su obitelj. Slično je i sa prijateljima, kažu nam djeca iz 4B razreda Osnovne škole Zapruđe i dva dječja vrtića

Foto: Marin Tironi/PIXSELL
3 komentara

Ljubav je jednostavna stvar koju je teško objasniti. Najviše ju osjećamo s mamom i tatom, u trenucima s njima uvijek je nekako ‘tu’. Pogotovo onda kad nas netko naljuti ili razočara, pa kad to možemo podijeliti s njima, jer nam tako uvijek bude lakše. Potom sa sestrama i braćom, iako znaju biti teški.

Na primjer, imaš mlađu sestru ili brata koji ti uzimaju igračke i druge stvari, ili te gnjave kad se igraš u svojoj sobi s prijateljima. Moraš im pomagati oko zadaće i kad ti se to ne da. A ponekad i vrište čim im se približiš, samo da dođu mama i tata i da ti održe predavanje da ih ne smiješ gnjaviti. 

Foto: Marin Tironi/PIXSELL

- Ja vam moram reći da oni meni unatoč svemu tome puno znače, ne bih mogao zamisliti da sam sam - kaže Neo, učenik 4 B razreda Osnovne škole Zapruđe koji ima dvije mlađe sestre. I odmah pojašnjava: 

- Sa sestrama sam doživio jako puno toga zabavnog. Imam ja i sestrične s kojima se dobro zabavljam i isto ih volim, ali  sestre su ipak posebne, kaže. Ipak, nije uvijek lako biti stariji brat, jer njih dvije se ponekad i potuku, pa je dobro čuti savjet: 

- Držim se po strani i navijam za obadvije – kaže Neo mudro.

Foto: Marin Tironi/PIXSELL

Ili, imaš stariju sestru koja se zatvori u kupaonicu na sat vremena, jer se uređuje i šminka, pa ne možeš ući kad ti treba, kaže Mia. Stariji sestra ili brat uvijek nešto naređuju, na tv-u morate gledati kriminalističke serije koje oni vole, a to vam se ne da, čuje se s druge strane razreda. I ne da im se pomagati vam oko zadaće baš svaki put, a ako mama to naredi, onda to rade preko volje… 
 A opet im sve to nekako oprostimo i volimo ih. 

Oni su nam obitelj, to je normalno, kažu. I čak i ako ponekad u ljutnji i pomisliš ‘da bar nemam sestru ili brata, da sam barem sam’ – jer i to se može dogoditi – srce ti odmah preplavi ljubav i to se zaboravlja.

Foto: Marin Tironi/PIXSELL

Nezamislivo im je to da bi jednog dana kao odrasli ljudi mogli doći u situaciju da mjesecima ili godinama ne razgovaraju sa sestrom ili bratom. Imaju i savjet za takve situacije: Kad se na nekoga naljutite, to može trajati jedan dan, već drugi, nakon što ste prespavali, trebate se zapitati što je to što je vas navelo na to da se tako naljutite i vidjeti kako to možete riješiti. Često je stvar u tome da na nešto preburno reagiramo, kažu.

Kad je u pitanju ljubav između djevojčica i dječaka, stvari se ponekad malo kompliciraju, čini nam se. Andrija je, na primjer, samac. Mislio je, zapravo, reći da nema ni sestru ni brata, pa zato osim mame i tate najviše voli plišance, kaže, ali odmah spremno odgovara na šalu: 

- Ne, nemam još ni ženu. I neću je ni tražiti do puberteta, baš me briga, ima vremena za to, kaže. I baš kad pomislite da ste među ekipom koja o toj vrsti ljubavi možda još ne zna puno, pokaže se da neki iza sebe imaju i – 'bračni' staž. 

Foto: Marin Tironi/PIXSELL

- Jedan dečko i ja zaljubili smo se još u vrtiću, pa smo se igrali vjenčanja - priča nam Dora. 'Brak' je potrajao samo tri dana, no ne zato što se ne bi slagali, ili što su imali problema, nego su jednostavno – zaboravili na to. Dora, pokazalo se, nije jedina – ljubavi u vrtićkoj dobi ima na svakom koraku. Neke su vrtićke romanse potrajale gotovo tri godine, dok su neke iz malo ‘ozbiljnijih godina’  završile nesretno. 

- Imala sam simpatiju kad smo imali 7 godina, iz Francuske. Dolazio je ovdje kod bake, koja je imala baš cool kuću. Imao je i trampolin na dvorištu, priča nam Mia sve prednosti dječaka u kojeg je bila malo zaljubljena. Neko joj je vrijeme donosio i poklone kad bi stigao iz Francuske, a onda se zaljubio u drugu. Bio je nešto stariji od nje, pa mu je i nova cura duplo starija od Mie. Je li joj žao što je tako?

Foto: Marin Tironi/PIXSELL

- Pa, malo. Bio je jako pristojan, kaže. Nameće se pitanje što je važno u potrazi za životnim partnerom i koje osobine moramo imati da bi ljubav izdržala. Evo što kažu ti mali veliki ljudi: 

- Važno je imati strpljenja, pomalo hrabrosti da bi mogao prvi put razgovarati s njom, pa i tolerancije, jer cura može imati i neke osobine koje ti se baš ne sviđaju, pojašnjava nam Sven. On ima simpatiju u Kutini. Iako je teško voljeti na daljinu, Josipa može biti mirna, jer Sven već danas kaže da s njom – misli ozbiljno.

Tiha voda brege dere, pokazao je, pak, kratki razgovor s Ninom. Ne, još nema simpatiju, ali bi voljela imati, kaže.

- Nije važno je li visok, ili kakve ima oči, ne razmišljam o tome. Samo da je dečko, kaže u prvi čas, pa dok se cijeli razred smije, pomalo tiho dodaje: ‘Naravno, trebao bi biti sladak’. Treba imati ‘ono nešto’, a to se ne da opisati riječima, domeću prijateljice.

Pravo prijateljstvo također počiva na ljubavi. Prijatelje ne smijemo vrijeđati, moramo ih poštivati i biti uz njih kad im je teško i trebaju nekog tko će ih saslušati, čuje se sa svih strana razreda. Takvi moramo biti prema svima, a posebno prema najboljim prijateljima, koji se ipak po nečemu izdvajaju. 

Foto: Marin Tironi/PIXSELL

- Moj najbolji prijatelj je Luka. Poseban je zato što me sluša kad trebam nešto reći i jedini me razumije, jednostavno nam objašnjava Neo. Marta se, kaže, najčešće druži s Tenom, koja ju uvijek razveseli kad je loše volje i razumije ju. Njoj može povjeriti neke stvari koje drugima možda i ne bi, a pomažu jedna drugoj i oko zadaće. Ana se našla s Larom, s kojom se rado igra, a važno joj je i to što ona prihvaća ako ponekad ne može u park i ne ljuti se zbog toga.

I razgovor pomalo skreće možda i na najbolju prijateljicu koju imaju u ovom trenutku, njihovu učiteljicu Zvjezdanu Budoš Mlinac. Pitamo ih što misle što nam je rekla o njima prije nego smo ih došli posjetiti. 

- Da smo malo zločesti. 
- Da smo brbljavi. 
- Da ne slušamo uvijek kad nas hoće umiriti zvončićem, kažu tri glavice uglas iz klupa.
Pa, opet – jako je dobra prema njima i uvijek raspoložena za razgovor, pa s njom uvijek o svemu mogu pričati slobodno, dodaju. 

- Ja se nekad i ozbiljno naljutim na neke od njih, smije se učiteljica i pokazuje nam notes u koji, kako sama kaže, upiše dijete koje to zasluži. 

- Al to nikad ne zapiše u imenik – domeće netko iz razreda. Jer, to je ljubav. 

Volimo mamu, tatu, sestru, brata... cijeli svijet!

Foto: Josip Regovic/PIXSELL

U dječiem vrtiću Trešnjevka, u područnom uredu u Badalićevoj ulici u Zagrebu dočekali su nas mališani u dobi od tri do pet godina, s kojima je teta Nada baš prije našeg dolaska pričala o sloniću Valentinu i slonici Valentini, koji su bili ljubavni par. Kažu nam da najviše na svijetu vole mamu, tatu, braću i seke. Vole svoju tetu Nadu, a imaju i jedan zaljubljeni par u grupi. Kako već nekoliko dana pričaju o ljubavi, baš dan ranije radili su slikice s otiscima dlanova u boji i poklanjali ih jedni drugima. Naravno, njih dvoje poklonili su slike jedno drugome, no kako još nitko izvan grupe ne zna da se vole, ozbiljno su nas zamolili da ne otkrivamo imena.

Foto: Josip Regovic/PIXSELL

Ostavljamo ih da uživaju u igri i žurimo dalje, do privatnog dječjeg vrtića Pipi Duga Čarapa. Stižemo usred krizne situacije: oni već danima pričaju o ljubavi i pripremaju se za Valentinovo tako da crtaju srčeka i izrađuju ih od vune i dvije su curke, baš kad smo stigli jedna drugoj priznale da imaju istu simpatiju.

Maris i Ameli žustro su se dale u raspravu oko toga koja je od njih prva bila zaljubljena u Luku, i koja ga voli više. Luku je, pak, odjednom zaboljelo uho, pa se sramežljivo povukao, možda i zato da ga ne bismo tražili da izabere. Ako ste pomislili da će tu biti ozbiljnih problema, varate se. 

- Ona će mu bit cura jedan dan, ja drugi – kaže Maris ozbiljno i nastavljamo dalje. Jer, kad ju pitate koga najviše voli, stvari su jasne: uz mamu i tatu, koji su zapravo svima na prvom mjestu, slijede prijateljice iz vrtića - Ameli, Tara i Ana. Dakle, prijateljstvo je u ovom slučaju ipak jače od ljubavi i ne može doći u pitanje zbog jednog dečka.

- Zapravo volim cijeli cijeli ovaj svijet, kaže Maris jednostavno.

Uz roditelje, sestre i brata, i najbolju prijateljicu Anetu, s kojom prijateljuje još otprije vrtića, Viktorija voli i često se sjeti i svoje bake na nebu. Jer i one koji više nisu s nama ne zaboravljamo. Baš kao i Maris, čija je prabaka, mamina mama, sad isto na nebu. Razgovor o tome pada joj malo teško, pa se grlimo i brišemo suzicu. 

- Moja je baka u penziji, kaže nam Vinci. Ne zna točno kad je otišla u tu penziju, ali je zadovoljan: ima puno vremena za njega i peče mu kolače, baš kao i druga baka. Zato jako voli nedjelju, dan za posjete, a najbolji je dio kad mu spakiraju muffine za doma.

Dok tako ćaskamo, dio po dio grupe povlači se svojim poslom. Neki su se dali u izradu srca od kartona, koja će ukrasiti crvenom i bijelom vunom, neki crtaju srca s brojevima, jer i matematika i zbrajanje se mogu voljeti. A neki sudjeluju u izradi velikog srca za pano, u koje lijepe imena svih onih koje vole, ispisana pomalo krivim štampanim slovima, jer su ih sami, uz pomoć teta i ispisali. 
I tko god dođe u vrtić, moći će se pronaći na panou u tom srcu.

Neki baš imenom, neki pod nazivnikom tata, mama, obitelj, prijatelji. Tamo smo svi, jer u tim malim srdašcima baš za sve nas ima mjesta. 

Ljubav

(Iva Dujić, 4B)

Ljubav je predivna i izgleda kao gnijezdo
na stablu. Dugo bi trebao dok dođeš gore, a 
dok ides kako je put dugačak padneš. 
Dosta ti je čekanja da uspiješ. 
Drugi koji su snažniji idu i dalje gore, 
koji to zbilja žele postići. Ali, kada dođu
gore i dobiju odgovor na “n”, padnu kao 
kruška. Budu tužni, pa ljuti i onda odluče
sve što im prvo padne napamet. Ljubav 
komplicirana i nemožeš uvijek dobiti što 
hoćeš. Ako imaš sreće i dobro se 
potrudiš, možda dobiješ i “da”. Ali 
ljubav nije trajna, treba dugo da nađeš onog ili 
onu pravu. 
Treba se potruditi za svoje snove i 
izboriti se za to. Nije isto i važno kako 
izgledaš nego iznutra. Dragi i ti rebate 
se poštivati da bi se i desilo nešto.
Ljubav je ponekad teška i dramatična,
ali s pomoći možemo uspjeti.   

Ljubav

(Sven Balen. 4B)   

Uvijek ju vidim kad vatromet puca
kad mi je u glavi srce mi kuca.
Kad ju držim, vruć sam jako
u mojoj bi se ruci led otopio lako.
Kad sam video cur utu
bio sam ukipljen na mjestu.
Ako joj se itko rugat počne
Ozlijedit ću ga da mu kapnu suze bočne.
Sad sam u krevetu molim se Bogu
da mi sutra ne da nogu.
Ova pjesma napisana je za nju
moju djevojku.

Naše prijateljstvo

(Lorena Tušek, 4B)

Moj najbolji prijatelj je Neo
Na glavu mi stavi veo 
Dok šećemo sunčanim danima prošaranim livadama. 
Gledam u nebo
Dok na rukama našim ne zasvijetli srebro
Trčkaramo po livadi
I gledamo peradi.
Beremo cvijeće 
I sadimo drveće
Odlazimo kući
Zabavljajući se.  

  
 

  
 

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message