Prehodala sam 900 kilometara za sve žene koje boluju od raka

Dijagnozu raka dojke Goranka je dobila u studenom 2016. godine. Mjesec dana kasnije bila je operirana, a nakon toga je odlučila promijeniti životne prioritete.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:52

Prestala je odgađati vlastite želje i živjeti za trenutak. Jedna od stvari koje je odgađala bio je odlazak na poznati hodočasnički put dugačak 800 kilometara. Osvajanje Camina de Santiaga krenulo je 30. kolovoza iz Saint Jean Pored de Porta, francuskog gradića u podnožju Pirineja.

- To je bila moja velika želja koju sam godinama odgađala jer sam bila uvjerena da je cijeli život ispred mene i da zapravo imam jako puno vremena, priča hrabra Goranka koja je na zahtjevan put krenula s plemenitim ciljem.

- Željela sam na neki način ohrabriti sve žene koje su prošle ili još prolaze isti pakao kao i ja. Kroz udrugu Nismo same upoznala sam predivne žene među kojima je i glavna snaga udruge, Ivana Kalogjera. Ona me na kraju potaknula da konačno spremim torbu i gojzerice i krenem u avanturu života, prisjeća se Gora koja je svaki dan zavjetnog putovanja pisala dnevnik. Njene je bilješke Ivana Kalogjera objavljivala na stranicama udruge Nismo same. 

Za nju je iznimno važan bio 19. dan putovanja. Tada je osvojila Cruz de Ferro koji se nalazi na 1500 metara nadmorske visine, a sastoji se od visokog drvenog stupa na kojem je željezni križ, u podnožju je pet metara visoka hrpa kamenja. Običaj je da u podnožju križa hodočasnici polože kamenčić koji su donijeli od kuće i na taj se način simbolički riješe tereta.

- Ja sam položila bedž Nismo same koji sam ponijela od kuće. Meni to nije bilo samo traženje zaštite. Tim činom sam se na neki način željela oprostiti od svih naših boli, strahova i ružnih trenutaka. Za svaku od vas. Bila je to moja mala svečana ceremonija. Tamo je ostao i dio svake od vas, kaže Goranka koja je na kraju uspješno osvojila Camino de Santiago ali onda je shvatila da u njoj ima snage i za kraj svijeta. Putovanje je završilo 29. rujna, u mjestu Finisterre koja se prije otkrića Amerike smatralo krajem svijeta. Goranka je na kraju u samo 30 dana i s  malo fizičke kondicije prošla čak 900 kilometara za sve žene oboljele od raka dojke.

Nekoliko puta pisala je predsjednici 
Nakon saznanja o dijagnozi i nakon mukotrpnog čekanja, Goranka je operaciju obavila u privatnoj klinici, ali mnoge žene nemaju tu mogućnost i ne znaju kome se mogu obratiti. Ljuta na hrvatsko zdravstvo, Goranka je poslala nekoliko dopisa predsjednici, ali odgovor nikad nije dobila. Pravu pomoć i podršku dobila je od Ivane Kalogjere, predsjednice udruge ‘Nismo same’. 

‘Ni u jednom trenutku nisam htjela odustati’
Svako jutro budila sam se spremna na nove izazove, jer svaki dan ste u nekom novom mjestu i stalno upoznajete nove, zanimljive ljude. Zapravo sam svaki put čekala jutro da mogu krenuti dalje, priča Goranka. Kaže da tijelu samo treba vremena da se navikne na tempo od oko 30 prijeđenih kilometara na dan. 

IVANA KALOGJERA: 'Uklonila sam obje dojke i bila je to najbolja moguća odluka...'

Cilj je podrška i ohrabrenje barem jednoj ženi
Entuzijazam i radost koji svakim danom sve više raste u vama je najveći izvor energije, bolji od bilo koje hrane ili energetskog napitka, kaže nam Gora. Kaže da je njen cilj ostvaren na samu pomisao da može nekoga ohrabriti i biti podrška samo jednog ženi koja se bori s opakom bolešću. Zato je odlučila produljiti putovanje na dodatnih sto kilometara, u gradić Finisterre.
- Doći do kraja je neopisiv osjećaj. Adrenalin, sreća i ganutost tjeraju te do samih suza. Tu emociju na kraju dijeliš sa svim suputnicima i ne moguće je opisati tu sreću - kaže.