Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
2 komentara

Seka Sablić: Došlo je vrijeme za odmor i smijeh mog unuka

Jedna od najboljih beogradskih glumica Jelisaveta Seka Sablić (71) otkriva zbog čega je svih ovih godina voli staro i mlado te kako se u životu nosila s porazima

Duško Marušić/Pixsell
Foto: Duško Marušić/Pixsell
2 komentara

Iako je hrvatska publika poznaje po ulogama većinom jezičavih žena, Jelisaveta Seka Sablić (71) tijekom nedavnog boravka u Zagrebu, toplinom je obradovala znatiželjnike koji su joj prilazili. Nju je pak fasciniralo što su joj prilazili mahom mladi ljudi, oni koji se ne mogu sjećati popularnih serija i filmova ‘70-ih i ‘80-ih godina; “Maratonaca”, “Žikine dinastije”, “Boljeg života”, “Davitelja protiv davitelja”, “Kamiondžija”...  No itekako im je poznata iz serije “Lud, zbunjen, normalan”, “Miris kiše na Balkanu”.  

- Mladi su i ne mogu poznavati zlatno glumačko vrijeme kad su te serije nastajale. Željeli su se slikati sa mnom, neki me grlili, drugi ljubili. Ukratko, nisu se mogli načuditi što su me sreli. Naviknuta sam na takve reakcije, ljudi mi na isti način prilaze i u Zagrebu, Skoplju, Beogradu... No drago mi je bilo vidjeti koliko se Zagreb otvorio, pun je života, stranaca i čini mi se mnogo opuštenijim, življim nego prije - govori poznata komičarka koja je s predstavom “Sumnjivo lice” Jugoslavenskog dramskog pozorišta gostovala na Danima satire. I koliko god u ulogama, poput Seke Sekulović iz “Boljeg života”, vječito ima što reći, Jelisaveta Sablić ni privatno neće prešutjeti nepravdu. Dužnost joj je, smatra, odgovoriti, ali privatno to čini drukčije. 

- Biti pravedan ne znači biti povučen nego aktivan. Istina, privatno nisam jezičava, ne ulazim u svađe, ali poznajem ljude i uvijek nađem način kako odgovoriti. Scena mi je pomogla razumjeti život jednako kao što mi je život pomogao da u te ljude na sceni unesem karakter, dušu. Karakterna sam glumica i kao takva upijam ljude, imam urođeni dar za ljude - kaže.

Popularnost joj nakon nepunih 50 godina karijere nije jenjala. Normalna su joj zaustavljanja na ulici, nekad joj i teže padnu, ali prihvatila ih je kao dio posla i uvijek bude ljubazna s obožavateljima. 

- Ponekad to bude velik pritisak, zna dekoncentrirati. Odem, na primjere, u dućan, želim biti opuštena u kupnji, a ne mogu jer bi uvijek netko nešto razgovarao. Pa razgovaram s jednim, drugim, trećim i zapravo ništa ne kupim - kaže. Godine joj ne padaju teško, ali na njih gleda kao na malograđansku kategoriju. Ne krije ih, ali ne voli govoriti ni o tuđima, kamoli o svojim godinama. Ne želi, kaže, čuti one grozne komentare “ne izgleda dobro za svoje godine” ili “baš dobro izgleda za svoje godine”. 

- Brojke mi nikad ništa nisu značile. Možda kad mi se kao mladoj svidio neki dečko mlađi od mene. Samo tada sam obraćala pažnju na godine - govori. Tijekom impozantne karijere bilo je, priznaje, odricanja, trpljenja, no tajna njezine dugovječnosti jest, otkriva, u ljubavi prema poslu. 

- Ne volim njegove rezultate, popularnost, novac koji ionako nemam, nego baš posao, proces rada. S godinama je možda lakše jer si oslobođen pritiska provjere, sigurniji si, imaš iskustvo, trke u nogama, pa i popularnost - govori glumica i priznaje da je bilo trenutaka kad je poželjela odustati od glume. Neke je projekte doživljavala kao totalne poraze. U drugim je pak razdobljima govorila: “Ne trebam se baviti ovim poslom”. Ozbiljno je razmišljala o promjeni profesije kad je ‘80-ih godina slabo radila u beogradskom Ateljeu 212 pa su stale ponude za nove projekte. Ljudi u koje je najviše vjerovala gledali su je kao da je gotova, da ne funkcionira, da je ušla u šablonu, da je loša glumica... 

- Okrenulo se kad me Relja Bašić pozvao da igram Sonju u “Ujaku Vanji” u Zagrebu. Pomislila sam: ‘Ovo je božanstveno, oni uopće ne znaju kako loše stojim u Beogradu’ - govori. Danas kaže da su takve životne krize sasvim normalne. Svi ih ljudi, dodaje, prolaze, ali posebice se u glumačke duše češće uvuku sumnje. Mnogo je, tijekom karijere, propatila, plakala. Znala se je gledati na televiziji i uvijek bi joj se činilo kako je grozno odigrala ulogu pa po pet dana od srama ne bi izašla na ulicu. 

- Mislila sam da svi govore samo o tome, a tek s iskustvom sam shvatila da je sve to dio našeg posla, puta koji moraš proći. Ne znam prođe li ičiji život bez takvih kalvarija. Zato i moraš raditi i na svom privatnom terenu, stabilnosti, sigurnosti, želji da nikome ne odgovaraš. A istina, godine su tolike iza mene pa sam opuštenija i manji je pritisak - govori.  Kad nije opterećena poslom, voli ići na tržnicu, prebirati voće po štandovima, a kako je, kaže, praktična, po kući sve radi sama. 

- Kad sam u Beogradu, često šetam jezerom na Adi. Zimi prođem i oko pet kilometara, a ljeti ne mogu jer su velike vrućine - kaže. 

I baš jedan takav vruć, sparan dan bio je kad je u Zagrebu šetala Gornjim gradom. Bila je, priznaje, impresionirana tolikim dolaskom kolega na predstavu, od najmlađih do najstarijih. 

- Radim baš žestokim tempom, ali takav je naš posao. Ili bude silno zgusnut raspored ili se ne radi ništa - govori glumica koja s Đuzom Stojiljkovićem u Tivtu ima probe za premijeru “Filomene Marturano” u režiji Jagoša Markovića. Kad 25. lipnja odigra premijeru, povući će se u vikendicu, dolaziti na predstave, a već u kolovozu produžiti za Brijune gdje igra prošlogodišnju predstavu “Pokajnik”.  U žestokom tempu od jadranskog juga do sjevera sin Stefan s obitelji neće joj se pridružiti. Zato, priznaje, jedva čeka vratiti se u Beograd i vrijeme provoditi s 3,5-mjesečnim unukom Leonom.

- Obožavala sam Stefana, silno ga volim i danas. Tako će, uvjerena sam, biti i s Leonom. No još je beba i zasad me ne trebaju. Dođem kad me pozovu, rado pričuvam unuka, ali zbog dojenja je uvijek uz majku. Vjerujem da će biti više prostora za mene čim malo poraste i jedva čekam da sve troje počne vikati ‘Dođi, dođi!’ - smije se.

Silno se ponosi sinovim uspjesima mada žali što nije zakačio dobro vrijeme jer danas, smatra, mlađi nemaju prigodu izgraditi ime. Možda i mogu, dodaje, ali na kratke staze. Po povratku u Beograd ne vjeruje da će ulaziti u nove projekte, radije bi uživala u smijehu svog unuka. 

- Moj karakter je takav da sam cijeli život okrenuta novim primanjima, bojama i iskustvima. Dok sam živa trudim se ne zatvoriti taj krug jer to, zapravo, znači biti živ - kaže.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message