Spavalice koje na svaki mali šušanj dozivaju svoje roditelje

Spavanje je jedan od najvećih bauka roditeljstva. Buduće se roditelje stalno upozorava da se prije dolaska novorođenčeta u kuću dobro naspavaju, a mlade roditelje stalno poučava kako naučiti dijete spavati. I unatoč savjetima koji ni sa čim potaknuti pristižu sa svih strana, mnogim mladim roditeljima upravo najteže padaju uzastupna buđenja noću. I dok je to normalan dio prvih dana života jer dijete jede svakih nekoliko sati, dogodi se da dijete još godinama nastavi s takvim ritmom spavanja i noćnih buđenja.  

Istraživanja su pokazala da će jedno od petero djece koja se u najranijoj dobi često bude noću zadržati takav ritam i prvih godina života. Roditelje tako često budi plač, dozivanje djeteta, a kad bude veće, dogodi se da se roditelji probude, a dijete stoji uz njihov krevet.  Jedan od razloga za to, tvrdi pedijatar dr. Craig Canapari je “naučena glad”. Javlja se djeci koja su dulje dojena noću ili su navikla na bočicu mlijeka ili čaja u neko doba noći, pa ih to budi. Smanjujte postupno količinu hrane i produljujte razdoblja između obroka dok dijete samo ne prestane tražiti, savjetuje pedijatar. Dr. Canapari potom  kaže da dijete bude ”loše” tehnike uspavljivanja, poput ljuljanja, dude ili milovanja djeteta. Kad djetetu tijekom noći san postane plići, probudit će se i razbuditi jer će oko njega biti drukčije okolnosti nego kad je tonuo u san. Pružite mu tada pozornost da opet brzo zaspi. Kako biste spriječili da nešto iz okoline budi dijete, izbacite iz sobe kompjutore i televizor i pazite da u sobi ne bude previsoka temperatura. Ako ste isključili sve ove uzroke, pedijatar savjetuje da pripazite na neke moguće zdravstvene tegobe, poput želučanih ili tegoba s disanjem, pa ako posumnjate u njih posjetite liječnika. 

No koji god razlog bio, uvijek se postavlja pitanje kada i kako reagirati, i to pitanje izaziva prave prijepore među roditeljima. Jedni smatraju da treba priskočiti i umiriti mališana, drugi pak da se mora naučiti smirivati samo. 

 - Savjeti i reakcije na djetetov plač noću razlikuju se s obzirom na djetetovu dob, ali oni uvijek idu k tome da se na djetetov plač treba odazvati te pružiti djetetu utjehu. To se posebno tiče prve godine djetetova života, kada se formira privrženost i komunicira s djetetom odgovarajući na njegove potrebe - kaže magistrica psihologije i praktičarka terapije igrom te NLP-a Maja Bonačić.

Nasuprot stalnim upozorenjima da ćemo dijete pretjerano razmaziti ako ga uzimamo na ruke i reagiramo na njegove pozive naša sugovornica napominje da ako svaki put reagiramo i idemo s mnogo nježnosti utješiti dijete, ne znači da ćemo ga razmaziti, dapače, dijete će znati da smo tu uvijek kad nas zatreba i dugoročno će značajno manje plakati. 

Naša sugovornica iz psihološkog centra Proventus ističe:  

- Što se tiče spavanja u roditeljskom krevetu, također, dok su djeca mala, nema nikakve štete, ali kako rastu trebalo bi ih privikavati na vlastiti krevet te, ako je moguće, vlastiti kutak ili sobu. 

To ne znači da nećemo reagirati ako nas zove po noći i utješiti ga. Također, dobro je izbjegavati televiziju i općenito tehniku navečer i prije spavanja jer djeca teže zaspu te imaju lošiju kvalitetu sna - savjetuje Bonačić i dodaje kako je priča za laku noć uvijek dobra alternativa i uvod u spavanje, pri čemu unaprijed zajedno s djetetom roditelji dogovore broj priča i odabir.

Velika razlika između razmaženosti i povjerenja

Nasuprot stalnim upozorenjima da će se dijete pretjerano razmaziti ako ga se uzima na ruke i reagira na njegove pozive, psiholozi tvrde da ako svaki put roditelji reagiraju i idu s mnogo nježnosti utješiti dijete, ne znači da će ga razmaziti nego će ono  znati da su uvijek tu kad ih zatreba.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!